Iako je gospodarstvo Sjedinjenih Američkih Država u dobrom stanju – s uglavnom punom zaposlenošću i stopom inflacije blizu 2% – uslijed ogromne količine neizvjesnosti u svijetu u kojem živimo, vrijedno je razmotriti što bi moglo poći po zlu tijekom predstojeće godine. Naposljetku, ako američko gospodarstvo zapadne u ozbiljne probleme, to će imati negativne posljedice za Europu, Japan i brojne druge zemlje.  

Gospodarski problemi mogli bi naravno proizaći iz međunarodnih političkih događanja. Rusija se ponaša opasno u istočnoj i srednjoj Europi. Kina nastavlja sa svojim teritorijalnim pretenzijama u Istočnom i Južnom kineskom moru, dok općenito kineska politika u Istočnoj Aziji potiče neizvjesnost na regionalnoj razini. Događaji u Italiji mogli bi pospješiti krizu u eurozoni. Međutim, unutar Sjedinjenih Američkih Država, najveći rizik predstavlja oštar pad cijena imovine, koji bi mogao opteretiti domaćinstva i tvrtke te dovesti do sloma agregatne potražnje. Ne predviđam da će se to doista dogoditi. Ali uvjeti postaju sve opasniji dok cijene imovine dodatno i neprestano rastu i nadmašuju povijesne norme. 

Rizičnije okruženje
Cijene dionica, izmjerene odnosom cijene dionica i dobitka S&P 500 indeksa, trenutno za oko 60% premašuju svoj povijesni prosjek. Cijena 30-godišnje državne obveznice toliko je visoka da implicira prinos od oko 2,3%; obzirom na trenutna očekivanja o inflaciji, cijena bi trebala biti otprilike duplo viša. Cijene komercijalnih nekretnina bilježe godišnju stopu rasta od 10% tijekom posljednjih pet godina.  Te "napuhane" cijene nekretnina odražavaju iznimno "mekanu" monetarnu politiku koja prevladava već gotovo tijekom jednog desetljeća. U takvom okruženju ultra niskih kamata, investitori postižu prinose podižući cijene dionica i ostale investicijske imovine.

Posljedično, povećanje bogatstva domaćinstava pomoglo je uzrokovati gospodarski oporavak, ali precijenjena imovina promiče sve rizičnije okruženje. Kako biste uvidjeli koliko je ono rizično razmislite o sljedećem: američka domaćinstva trenutno posjeduju 21 trilijuna američkih dolara dionica, stoga bi pad cijena dionica za 35% u odnosu na njihov povijesni prosjek značio gubitak koji bi premašivao 7,5 trilijuna američkih dolara. Mirovinski fondovi i ostali investitori u dionice pretrpjeli bi dodatne gubitke. Povratak realnih prinosa na dugoročne obveznice na njihovu povijesnu razinu uključivao bi gubitak od oko 30% za investitore u 30-godišnje obveznice i proporcionalno manje gubitke za investitore u obveznice s kraćim trajanjem.  Budući da su ulaganja u komercijalne nekretnine općenito visoko zadužena, čak i relativno malen pad cijena mogao bi uzrokovati ogromne gubitke investitorima.

Oklijevanje Feda
Pad bogatstva kućanstava smanjio bi potrošnju i uzrokovao smanjenje BDP-a. Prema okvirnom nepisanom pravilu, svaki pad bogatstva u iznosu od 100 američkih dolara uzrokuje pad od 4 dolara u potrošnji kućanstava. Povratak cijena imovine na povijesne razine mogao bi stoga podrazumijevati pad od 400 milijardi američkih dolara u potrošnji potrošača, što bi iznosilo oko 2,5% BDP-a te bi iniciralo proces međusobno potkrepljujućih smanjenja dohotka i potrošnje koji bi doveli do još većeg kumulativnog učinka na BDP. Budući da institucionalni investitori reagiraju na međunarodne razlike u cijenama imovine i prinose na nekretnine, velika smanjenja cijena imovine u Americi odrazila bi se sličnim smanjenjima cijena imovine u ostalim razvijenim zemljama.

Ta smanjenja cijena smanjila bi dohotke i potrošnju u drugim zemljama, dok bi se učinak toga proširio na globalnoj razini kroz smanjenje uvoza i izvoza. Moram naglasiti da postoji rizik od procesa smanjenja cijena imovine i posljedične kontrakcije gospodarske aktivnosti i to nije prognoza. Moguće je da će se cijene imovine snižavati postepeno, što podrazumijeva usporavanje, a ne slom potrošnje i gospodarske aktivnosti. Međutim, strah od poticanja brzog pada cijena imovina jedan je od ključnih razloga zbog kojeg američke Federalne rezerve oklijevaju s bržim podizanjem kratkoročnih kamatnih stopa.

Američka središnja banka Fed povećala je prekonoćnu stopu za samo 0,25% u prosincu 2015. i vjerojatno će dodati samo još 25 baznih bodova u prosincu 2016. No, to će još uvijek značiti da se stopa na federalne fondove nalazi ispod 1%. Uz stopu inflacije koja je blizu 2%, realna stopa na federalne fondove još uvijek bi bila negativna. Sudionici na tržištu očekuju da će Fed procijeniti da li i u kojem trenutku počinje proces normalizacije kamatnih stopa. 

Očekivanja kamatnih stopa
Povijesno iskustvo implicira da bi normalizacija povećala dugoročne kamatne stope za oko 2%, pospješujući znatne korekcije u cijenama obveznica, dionica i komercijalnih nekretnina. Stoga Fed pokušava smanjiti očekivanja vezana uz razine budućih kamatnih stopa, ukazujući na činjenicu da demografske promjene i promjene u trendovima proizvodnje podrazumijevaju niže realne stope u budućnosti. Ako Fed uspije, pad cijena imovine mogao bi se smanjiti. Međutim, ne bi trebalo ignorirati opasnost od oštrih padova cijena dionica koji pospješuju gospodarsku depresiju. 

Poslodavac prijetelj obitelji

Nova mjera države mogla bi promijeniti način na koji radimo – evo zašto

Intervju

“Uveli smo princip ‘istovrijedni rad – jednaka plaća’ u praksi, a ne samo kao pusto obećanje”

© Project Syndicate, 2016.