Tjedan u koji smo upravo zakoračili trebao bi konačno raspetljati sve glavne detalje iz jednomjesečnog nadmudrivanja koalicijskih partnera, Hrvatske demokratske zajednice i Mosta. Krajem prošlog tjedna najavljeno je veliko finale pa nakon što se u petak obavi konstituiranje devetog saziva Hrvatskog sabora javnost očekuje da se, ako ne isti dan onda u vrlo kratkom roku, realizira i predstavljanje organizacijsko-kadrovske križaljke nove Vlade RH za budući četverogodišnji mandat.

Hoće li dvojac Petrov-Plenković ovog puta uspjeti pogoditi "u sridu" te konačno u Banske dvore uvesti ljude iz struke, vrhunske znalce koji možda i nemaju stranačke iskaznice, a one zaslužne i podobne (koji misle da su fotelje ministara izmišljene upravo radi njih) staviti na neke rezervne pozicije s kojih neće imati mogućnost činiti ne samo brojne već i skupe greške, znat će se po završnom izlaganju mandatara. Do tada budimo optimisti. Gospodarsko-politička scena Lijepe naše u takvoj je situaciji da, ukoliko se doista istinski želi postići cjelovit oporavak, zaustaviti iseljavanje i depopulacija prostora, više se definitivno za ministre ne mogu birati pojedinci koji tek po imenovanju na tu poziciju počinju savladavati elementarna znanja o problematici koju dnevno moraju rješavati.

Prvi poučak
Primjerice, kako ocijeniti potez ministra gospodarstva Tomislava Panenića koji je nakon što je gotovo pet mjeseci provodio natječaj, kojim se po četvrti puta unutar samo dvije godine pokušavao naći strateški investitor za Badel 1862, donio odluku o poništenju tog natječaja uz nalog upravi društva neka žurno raspiše novi poziv "sa skraćenim rokovima provođenja te jasno i objektivno postavljenim kriterijima koji osiguravaju jednako postupanje prema svim potencijalnim ponuditeljima." Jedan od kupaca drznuo se naime, samoinicijativno ući u rizik, uložiti novac i od Badelovih vjerovnika preuzeti veći dio potraživanja.

Ministru se to nije dopalo premda po istom modelu rovinjski Adris preuzima vlasnički paket u nedovršenom hotelu bivšeg splitskog gradonačelnika Željka Keruma. No, to nije sve, Badelov investitor prozvan je i zbog povrede odredbi zakona o tržištu kapitala "širenjem obmanjujućih, neistinitih i nepotpunih podataka investicijskoj javnosti". Po nalogu ministra, koji već pakira kofere i napušta tu poziciju, Badel mora oglasiti peti javni poziv investitorima. Taj potez otvara veliku dvojbu. Prešuti li uprava u novom natječaju da postoji vjerovnik koji kontrolira većinski udjel u društvu ponude bi mogli poslati ne samo igrači iz poništenog natječaja već i neki novi.

Objavi li pak i taj podatak za pretpostaviti je da nitko ozbiljan neće poslati ponudu.  Nad upravom visi dvosjekli mač. Objave li spomenuti detalj, a nova Vlada RH još ne zasjedne u Banskim dvorima, ministar na odlasku zasigurno neće biti zadovoljan, mogao bi posegnuti i za još kontroverznijom odlukom – smjenom same uprave. Prešuti li podatak o većinskom vjerovniku uprava se dovodi u poziciju da bude optužena za obmanjivanje investicijske javnosti, što je kažnjivo po dva aktualna zakona. Za Panenića pak nema sankcija. 

Vapaj poljoprivrednika
Već drugu godinu na pladnju stoje 862 milijuna kuna, europske potpore namijenjene kroz mjeru 4.1.1 iz ruralnog programa za investiranje u razvoj poljoprivrednih gospodarstava koje po pravilima Europske komisije treba potrošiti u roku tri godine.  Brojna poljoprivredna gospodarstva vape za ovim povoljnim sredstvima jer, za projekt je moguće dobiti 50 do 90 posto od ukupnih ulaganja. Među onima koji licitiraju za potpore niz je gospodarstava koja bi sa svojim investicijama ne samo zaustavila uvoz pojedinih vrsta voća i povrća te mesa već bi imali i za izvoz.  

Istine radi valja reći da je "kašu" s europskim potporama zakuhao bivši ministar Tihomir Jakovina, dok je njegov nasljednik, sadašnji tehnički ministar Davor Romić, svojom golemom neodlučnošću nastavio "kuhanje" i time uzrokovao odgodu mnogih investicija. To otvara dvojbu da bi europske potpore mogle završiti ne u hrvatskim poljoprivrednim gospodarstvima, koja su imala odlične planove za povećati danas nedostatnu proizvodnju hrane, nego kao nepotrošene biti poslane natrag u Bruxelles. Da je u veljači, kada je zasjeo u fotelju ministra, Romić poništio natječaj za mjeru 4.1.1 komotno je do ovih dana mogao oglasiti novi, provesti selekciju kandidiranih projekata i podijeliti potpore. Dvojac Petrov-Plenković nedorečeno i znakovito najavljuje i novi ustroj Vlade RH uz navodno manji broj ministarstava.

Spominje se tako povezivanje novog Ministarstva energetike sa zaštitom okoliša. Dogodi li se takva kombinatorika ona je u samom startu osuđena na mnoge probleme koji će biti omča oko vrata i budućeg ministarstva i samog ministra. Ne energetika već Ministarstvo poljoprivrede najbliža je opcija za povezivanje sa zaštitom okoliša. Zajedničkom poljoprivrednom politikom Europska unija je članicama nametnula brojne obveze glede zaštite okoliša u provedbi agrarnih politika. Tako je Hrvatska svojedobno kroz mrežu Natura 2000 uvrstila gotovo 45 posto kontinentalne površine te oko 39 posto mora, što danas predstavlja teret mnogim područjima za razvoj konkurente poljoprivrede, primjerice to je i te kakav problem Ličko-senjskoj županiji. Integriranjem ministarstava poljoprivrede i zaštite okoliša brojni problemi mogli bi se daleko brže i efikasnije rješavati.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Škripi među resorima
Nadalje, u sadašnjoj organizaciji prehrambena industrija je rascijepljena između Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva gospodarstva. Dva ministra joj kreiraju razvoj, a povijesna dimenzija svjedoči da međuresorna suradnja škripi sustavno, ne jamči brza rješenja već komplicira i najjednostavnije, u pravilu lako rješive probleme. Duga je lista nelogičnih postupanja, poput činjenice da je Ministarstvo gospodarstva iz ovogodišnje dodjele potpora za ulaganja u nove tehnologije isključilo proizvođače pića, no daleko ilustrativnija je situacija prijepora oko uređenja tržišta od nepoštene trgovačke prakse. Ministarstvo poljoprivrede zalaže se za zakon, a Ministarstvo gospodarstva pod utjecajem lobija trgovaca traži tek kodeks. Dogovora nema, a proizvođačima je sve teže.