Kad se turska Stranka pravde i razvoja (AKP) suprotstavila obrazovanim ljudima i anketarima, ponovno zadobivši parlamentarnu većinu na općim izborima u toj zemlji održanim 1. studenoga, financijska tržišta su likovala. Sljedećeg dana, istanbulska burza porasla je za više od 5%, dok se turska lira oporavila.

Nije važno što bi bilo zaista teško pronaći ikoga u poslovnim ili financijskim krugovima ovih dana tko bi mogao reći išta lijepo o Recepu Tayyipu Erdoganu ili Stranci AKP koju je on vodio prethodno svom predsjedničkom mandatu 2014. Budite sigurni: iako bi turski predsjednik trebao biti iznad stranačke politike, Erdo?an ostaje i dalje vrlo angažiran. Doista, upravo je Erdoganova strategija, čiji je moto bio "podijeli pa vladaj", potaknula religiozni populizam i nacionalističke osjećaje te razbuktala etničke tenzije s Kurdima, što je dovelo stranku AKP do pobjede.

Nedvojbeno, bila je to jedina strategija koja je mogla funkcionirati. Naposljetku, njegov režim zavadio je liberale svojim napadima na medije; poslovne vođe sa svojim izvlaštenjem tvrtki pridruženih njegovim prethodnim saveznicima u takozvanom Gülen pokretu; te i sam Zapad, radi svog konfrontacijskog jezika i inkonzistentnog stajališta po pitanju Islamske države.  Ipak, financijska tržišta, očigledno stavljajući naglasak na stabilnost, pozdravila su rasplet. Čini se da su ulagači vjerovali da bi većina vladajuće stranke AKP bila znatno bolja od svoje vjerojatne alternative: razdoblja političke neizvjesnosti, iza kojeg slijedi slaba i neodlučna koalicija ili manjinska administracija. Međutim, u ovom slučaju, mase nisu pokazale veliku mudrost. 

Mito velikih razmjera
Istina je da je stranka AKP doživjela nekoliko dobrih godina nakon svog prvog dolaska na vlast kasne 2002. Međutim, prostor koji je ta stranka imala na raspolaganju za psine ograničili su Europska unija i Međunarodni monetarni fond izvana te sekularisti iznutra. Kad su ta ograničenja uklonjena, Erdo?anova vlada priklonila se ekonomskom populizmu i autoritaritarnoj politici. Vidljivi optimizam ulagača nakon pobjede stranke AKP podsjeća na Einsteinovu definiciju ludila: raditi istu stvar uvijek iznova i očekivati drugačije rezultate.  Turska zasigurno nije jedini slučaj koji pokazuje da su financijska tržišta krivo protumačila politiku zemlje. Sjetite se Brazila, čija je valuta, real, bila suočena s poteškoćama od polovice 2014. – u znatno većoj mjeri nego većina valuta ostalih tržišta u nastajanju – uvelike uslijed velikog korupcijskog skandala koji se tamo odigrao.

Državni odvjetnici razotkrili su shemu mita velikih razmjera usredotočenu na državnu naftnu kompaniju Petrobras u koju su bili upleteni izvršni dužnosnici, parlamentarci i vladini dužnosnici. Stoga se može činiti prirodnim da je to potreslo financijska tržišta. Međutim, najvažniji ishod skandala bio je naglasiti izvanrednu snagu, a ne slabost, brazilskih legalnih i demokratskih institucija. Državnom odvjetniku i sudcu zaduženom za taj slučaj bilo je dozvoljeno da rade svoj posao, unatoč prirodnom impulsu vlade predsjednice Dilme Rousseff za poništenjem istražnog postupka. Također, prema svim pokazateljima, istraga se vodi po valjanim pravosudnim procedurama i ne koristi se za promicanje političke agende opozicije.  

Onkraj sudbene vlasti, uključio se velik broj institucija, uključujući federalnu policiju i ministarstvo financija i svi rade sinkronizirano. Vodeći poslovni ljudi i političari završili su u zatvoru, a među njima i bivši rizničar vladajuće Radničke stranke. Od financijskih tržišta očekuje se da gledaju prema budućnosti, a brojni ekonomisti vjeruju da ona raspoređuju resurse na način koji odražava sve raspoložive informacije. Međutim, precizna usporedba brazilskog iskustva s iskustvima ostalih gospodarstava tržišta u nastajanju, gdje korupcija nije nimalo manji problem, dovela bi, u najmanju ruku, do rekonstrukcije pozicije Brazila među ulagačima.  

Vratimo se Turskoj, procurile snimke i telefonski razgovori izravno su upleli Erdo?ana i njegovu obitelj, kao i nekolicinu vladinih ministara, u uvelike lukrativni korupcijski skandal koji je uključivao trgovinu s Iranom i građevinske ugovore. Otvorena je tajna da se javna nabava koristi za obogaćivanje političara i njihovih prisnih poslovnih prijatelja. Po svemu sudeći, korupcija seže dalje i znatno je više rasprostranjena nego u Brazilu. Ali policijski službenici koji su predvodili korupcijsku istragu protiv Erdo?ana danas se nalaze u zatvoru. Neke medijske kuće koje su podržavale istragu zatvorene su i preuzela ih je vlada. 

Korumpirane institucije
Stranka AKP tvrdi da su policijski službenici sljedbenici Gülen pokreta i da je istraga bila politički motivirana, s ciljem da svrgne Erdo?ana. Obje tvrdnje vjerojatno su istinite. Međutim, niti jedna ne opravdava očigledno bezakonje kojim se vladajuća stranka AKP uhvatila u koštac s optužbama o korupciji. Rezultat je da su turske institucije, za razliku od brazilskih, upletene i korumpirane u tolikoj mjeri da će to spriječiti gospodarski rast i razvoj tijekom nadolazećih godina. Nije Turska jedina zemlja u kojoj korupcija velikih razmjera ostaje neobuzdana. U Maleziji, premijer Najib Razak nalazi se u središtu velikog političkog skandala od kad je gotovo 700 milijuna dolara sredstava nerazjašnjenog podrijetla pronađeno na njegovim bankovnim računima. Priča se da milijarde dolara nedostaju iz vladinog investicijskog fonda 1MDB, koji je kontrolirao Najib. Najib je obećao sveobuhvatnu prosudbu, no otpustio je malezijskog državnog tužitelja, koji je istraživao 1MDB.

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

Iskrivljene prosudbe
U Latinskoj Americi, Argentina i Meksiko oboje rangiraju u donjoj polovici zemalja u obuzdavanjuu korupcije i održavanju transparetnosti – znatno ispod Brazila. Dramatična otmica i sablasno ubojstvo 43 studenta 2014. sjeverno od Mexico Cityja samo je najnoviji primjer koluzije među kriminalnim bandama, policijom i političarima u toj zemlji. Znamo iz bolnog iskustva da kratkoročni fokus i ponašanje stada na financijskim tržištima često imaju za posljedicu zanemarivanje temeljnih ekonomskih postulata. Ne bismo trebali biti iznenađeni da ista obilježja mogu iskriviti prosudbu tržišta vezano uz upravljanje zemljom i političke prognoze. 

© Project Syndicate, 2015.