Uobičajeno niska razina likvidnosti i zamjetna suzdržanost većine investitora obilježila je kraj 2006. godine, koju će većina vjerojatno najprije zapamtiti po rekordnom obrtaju kapitala u kategoriji preuzimanja i spajanja, te solidnom napredovanju važnijih burzovnih indeksa. Makar je potonja činjenica nekima, poput famoznog Billa Millera, vjerojatno donijela samo glavobolje. Riječ je, naime, o jednom od najutjecajnijih američkih fond managera koji iza sebe ima impresivnu seriju od 15 godina tijekom kojih je njegov Legg Mason Value Trust (s prosječnom godišnjom stopom rasta od 15,8 posto) izvedbom nadmašio vjerojatno najčešće korišten globalni benchmark, S&P 500 indeks. Njegova reputacija nije prošla nezamijećeno, što jasno pokazuje i podatak kako je 1990. godine fond upravljao sa svega 750 milijuna dolara aktive, da bi ta brojka u ovoj godini, dijelom zahvaljujući i akvizicijama, dogurala sve do 900 milijardi dolara. Pozitivan je niz ipak završen u 2006. godini, u kojoj je navedeni indeks ostvario rast vrijednosti od oko 17 posto, a Bill Miller ubilježio tek upola slabiji rezultat, očito se previše oslanjajući na hi-tech izdanja čija je izvedba u pojedinim slučajevima nosila i negativan predznak. Sva je prilika da mu društvo u skupini underperformera prave i brojni investitori koji su ustrajavali na agresivnim okladama u sektoru naftne industrije, budući je jedan od najprofitabilnijih segmenata tržišta kapitala u 2005. godine tijekom prošle godine (u prosjeku) doista podbacio, ne uspijevajući se izvedbom približiti burzovnim indeksima razvijenih tržišta. Što nimalo ne čudi, s obzirom na činjenicu da je cijena nafte, prekinuvši četverogodišnju trend rasta, u 2006. godini zabilježila marginalan pad, prilijepivši se za ključnu psihološku razinu od 60 dolara po barelu. Shodno tome, većina europskih predstavnika sektora protekli je tjedan zaključila s negativnim pomakom cijene dionica, a među rijetkim izuzecima bili su Statoil (+1,2 posto) i Norsk Hydro (+3,5 posto), koristeći prije svega post-merger euforiju domaćih ulagača.

Za razliku od naftaša, rudari su u prosjeku ipak prošli znatno bolje, no u ovom je slučaju selektivan pristup mogao donijeti znatno bolje rezultate. Jer dok se BHP Billiton i Rio Tinto, u usporedbi s početkom godine, tek vrte oko pozitivne nule, tržišna kapitalizacija Antofagaste je uvećana za trećinu, dok je Anglo American, koristeći povremenu etiketu potencijalne akvizicije, godinu zaključio s rastom od oko 25 posto. Suprotno tome, lider londonskog rudarskog kvinteta bila je Xstrata, kontinuirano demonstrirajući neutaživu glad za novim akvizicijama, čime je predsjednik Uprave Mick Davies, odradivši u međuvremenu čak i dokapitalizaciju, osigurao trocifreni rast cijene dionica (u ovoj godini) i bezuvjetno povjerenje dioničara. Inače, protekli je (skraćeni) tjedan, u kontekstu još uvijek službeno nedefiniranih pregovora između Toyote i Forda, dosta govora bilo i o konsolidaciji unutar automobilske industrije, no početni se entuzijazam, temeljen na uvriježenoj pretpostavci kako je žestoka konkurencija sve kompanije učinila dovoljno malima da budu «progutane», s krajem tjedna gotovo posve rasplinuo. Čemu je zasigurno pridonijelo i slabljenje dolara na deviznom tržištu, pretvorivši Toyotu u najvećeg dobitnika, ne samo u tjednu (+2,6 posto) koji je zaključen novim all-time-high rezultatom (8.000 jena), nego i u protekloj godini, sa čak 30 posto rasta. Ako i to nije dovoljno, prilično uvjerljivo djeluje podatak kako General Motors, (još uvijek) globalni lider s najvećim brojem isporučenih vozila trenutno ima 14 puta nižu tržišnu kapitalizaciju od japanskog rivala.

Pinault se uključuje u bitku za Suez
Poput bombe je odjeknula glasina kako francuski tajkun Francois Pinault namjerava krenuti u preuzimanje Sueza, nakon što je predloženo spajanje sa Gaz de France naišlo na brojne prepreke od strane regulatora. Nagađa se da bi Pinault (uz pomoć partnera), te navodno uz blagoslov predsjednika Chiraca, mogao ponuditi i do 70 milijardi eura, te potom razdijeliti kompaniju i pronaći kupca za zasebne dijelove. Koliko god se nekima taj scenarij činio malo vjerojatnim, Suez se našao u samom vrhu ljestvice dobitnika, s rastom dionica od 5,3 posto, dok je GdF porastao za 3,6 posto.