Osvrćući se na problem švicarskog franka, o čemu s bankama dogovora nema na vidiku, ministar financija Boris Lalovac iznio je na stol ideju da bi rate kredita koje građani vraćaju bankama trebala odražavati činjenicu da su cijene nekretnina značajno pale. "Ja sam otvorio to pitanje gdje bi se vrijednost nekretnina svela na tržišnu, a shodno tome i iznivelirale rate kredita.

Primjerice, ako je stan 2008. po metru četvornom vrijedio 2400 eura, a danas vrijedi 1700 eura, onda ne vidim razlog da tu razliku ne svedu na realno i ponovno obračunavaju", rekao je Lalovac u intervjuu Jutarnjem listu. Dodao je da je taj prijedlog spominjao bankama rekavši da se one međusobno oko njega ne mogu dogovoriti, da vlada nesuglasje među njima te da im je poručio da ponude pet modela o kojima će se razgovarati. "One (banke, op.a) jednostavno moraju u svojim bilancama ponovno procijeniti vrijednost nekretnina. Ne vidim razloga da ne krenu u to", rekao je Lalovac.

Stručnjaci, međutim, upozoravaju da je Lalovčeva ideja protuustavna, a potencijalno otvara čitavu lepezu problema. "Revalorizacija nekretnina je već propisana i ako njihova vrijednost padne banke izdvajaju rezervacije što se radi godinama. Jedno je revalorizirati, pitanje je samo koliko često ćete procjenjivati vrijednost nekretnina, a drugo je pitanje – a što dalje", kaže ekonomist Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta. 

Kalkuliranje s otplatom
Bude li se to odnosilo samo na kredite vezane za švicarski franak, to će staviti u neravnopravni položaj dužnike u eurima i kunama kojima također nekretnine ne vrijede kao kad su uzimali kredite što znači da mjera odmah pada na Ustavnom sudu, kaže Lovrinčević. Ako se, pak, linearno primjeni na sve zajmove, sam ministar financija direktno otvara pitanje moralnog hazarda. "Ako klijent uredno vraća kredit kojemu je u zalogu nekretnina koja vrijedi 30 posto manje, zašto bi mu ga banka otpisivala, posebno ako nije aktivirao neki od instrumenata osiguranja?", pita se Lovrinčević.

Kalkuliranje s otpisima otvorilo bi špekulacije i dotad urednih dužnika (o čemu paradoksalno upravo Lalovac govori u spomenutom intervjuu osvrćući se na podbačaj poreznih prihoda "jer su Grci shvatili da će im se dugovi otpisati") što bi uzrokovalo gubitke bankama. A da se priča karikira do kraja, zašto država onda ne bi vratila plaćeni porez na promet nekretnina svima kojima je pala njihova vrijednost? Ili, svima koji su uložili u neku drugu imovinsku klasu, poput zlata ili dionica na burzi, pita se naš sugovornik. 

Sistemski rizik
No, u svojem predizbornom pohodu na banke ministar Lalovac otvara puno ozbiljniju temu. Banke su već rezervacijama pokrile niže cijene nekretnina, a materijalizira li se dodatni rizik mogle bi biti  prisiljene na nove, a to bi moglo dovesti do dodatnog pritiska na kapital. "To bi pojačalo sistemski rizik jer bi imali 'HPB u malom': prerezervirani sustav i potkapitalizirane banke što bi moglo ugroziti male i srednje banke", upozorava Lovrinčević. Jednostavnije rješenje, smatra, bilo bi ponuditi bankama porezni štit kroz promjene poreznog sustava. Banke bi tada pronašle ravnotežu u svom odnos s klijentom odvagujući koliko troška mogu prebaciti na državu. Ono što banke nikako žele jest pristati na generalno otpisivanje dugova, već bi na otpise pristale pod uvjetom da se jasno definiraju njihovi kriteriji, a rješavanju problema pristupa od slučaja do slučaja.