Nadzor online sadržaja u svijetu sve se češće predstavlja kao gorući problem zbog kojeg glave razbijaju silne udruge, agencije, pa čak i vlade, priznajući nemoć jer je Internet, na kraju krajeva, sa sobom donio brojne neželjene posljedice. I dok većina zdvaja nad činjenicom da je putem Interneta moguće pronaći nacrt nuklearnog projektila, kemijski sastav droge za kućnu uporabu ili lanac trgovine ljudima, svojevrsna internetska policija i u Hrvatskoj bi imala pune ruke posla, prvenstveno s aktivnostima vezanima za zbivanja na domaćem tržištu kapitala. Domaći su online forumi posljednjih mjeseci postali pravo carstvo lažnih proroka, “dobro informiranih izvora” i inih naoko pasivnih sudionika burzovnih zbivanja koji gotovo svakodnevno ispuštaju “probne balone” i bacaju udice, tražeći žrtve u obliku naivnih investitora koji su spremni zakvačiti se na kojekakve “provjerene” informacije, pružajući njihovim autorima priliku za spektakularni ulov.

Utjecaj glasina
Posljednji, ali zasigurno i najdrastičniji primjer toga je Transadria (TNSA-R-A), tvrtka čije su dionice posljednjih mjeseci doista plijenile pozornost velikog broja aktera na domaćem tržištu kapitala, pretvarajući se u svojevrsni Eldorado koji je na kraju brojne investitore stajao velikih gubitaka. Naime, krajem listopada cijena dionica probila je razinu od pet tisuća kuna da bi nepunih mjesec dana poslije dogurala do rekordnih 11.850 kuna, kontinuirano se hraneći glasinama o izdašnoj nagradi koja čeka dioničare. Nakon nešto više od tjedan dana situacija je dijametralno suprotna – kupci se uporno drže po strani, pretvarajući dopušteni limit dnevnih cjenovnih oscilacija (sukladno Pravilniku Hanfe) kao jedini orijentir u procesu formiranja cijene determinirane ponudom i potražnjom. I dok se dioničari očajnički pokušavaju riješiti gubitničkih pozicija i smanjiti izloženost svojih portfelja, cijena dionica se spušta ispod 6000 kuna, no kupci se i dalje ne pojavljuju, ostavljajući prodavateljima kao jedinu utjehu glasovitu izjavu Isaaca Newtona, koji je svojedobno, ne krijući razočaranje, rezignirano ustvrdio kako “može izračunati kretanje nebeskih tijela, ali ne i ludilo ljudskog uma”. Kao i obično, dramatičan rasplet cijele priče u najvećoj je mjeri posljedica jaza između realnog stanja i budućih perspektiva koji su brojne glasine dramatično smanjile. Zbog toga je svojevrsni obračun s dezinformacijama prošlotjednog priopćenja Denisa Fudurića, predsjednika Nadzornog odbora tvrtke, praveći jasnu distinkciju između želja i mogućnosti, bio najvažniji trigger silovite korekcije. Time je dotični ujedno na sebe navukao i pravu erupciju gnjeva dioničara, nezadovoljnih eksplicitnim objašnjenjima koja, točku po točku, pobijaju prijašnje publicirane glasine. Međutim, prema njegovu objašnjenju, srdžba ulagača usmjerena je na krivu adresu. Naime, prema njegovim riječima, vrlo jasni odgovori tek su rezultat sasvim specifičnih pitanja koja mu je Hanfa uputila, tražeći službeno očitovanje koje bi potvrdilo ili opovrgnulo fikciju investitora. Ta će činjenica vjerojatno povećati nezadovoljstvo potezima regulatora, koji su, prema mišljenju mnogih, ionako bili zakašnjeli, dopuštajući rapidan uzlet cijene bez pokrića. No prethodila im je suzdržanost i tek uobičajena provjera transakcija spornim dionicama što su potvrdili pojedini brokeri.

Bilo bi doista posve deplasirano optuživati regulatore za suzdržanost u situaciji kada cijena dionica odudara od fundamenata jer njihov posao nije evaluacija pojedinog vrijednosnog papira jer je to sasvim u domeni tržišta. No pravo je pitanje bi li se bržom reakcijom neutralizirao poguban utjecaj namjerno plasiranih glasina, a gubici velikog broja ulagača svedeni su na nešto podnošljiviju mjeru. Štoviše, nešto bolje upućeni promatrači tvrde da je na djelu bila prava orkestrirana akcija kojom se stvarao mjehurić, a glasine nisu bile ograničene isključivo na online forume, već su se, navodno, prenosile i (organiziranom) usmenom predajom. Pojedinci idu tako daleko da pod uvjetom anonimnosti optužuju čak i brokere koji su svojim klijentima bez ograda servirali silan optimizam prema dionicama riječkog špeditera, uvlačeći u igru svježi kapital i pojačavajući hype koji je isprovocirao spektakularan rast cijene. Pretvarajući Transadriju u hot pick kojem su samo rijetki (iskusniji) odoljeli na tvrdnje koje su servirali neprovjereni izvori odbijajući svojim ulaskom olakšati izlazak onih malobrojnih koji su u cijeloj priči profitirali. To bi doista trebao biti predmet opsežne istrage regulatora. S druge pak strane, krivicu za svoje gubitke u najvećoj mjeri ipak snose sami ulagači koji su se jednostavno dali navući na tanak led uporno ignorirajući fundamente, pa čak i tako očite SELL signale kao što je bila vijest o prodaji kojom se spomenuti Fudurić u potpunosti riješio vlasničkog udjela (oko 5 posto ukupnog broja dionica) u tvrtki. Ovdje nije bila riječ o parcijalnoj likvidaciji dionica ili pak izvršenju nekakvih opcija, već o potpunom izlasku predsjednika Nadzornog odbora koji zapravo i nije mogao jasnije dati do znanja što misli o samoj tvrtki i tadašnjoj percepciji tržišta. Istina, njegov je izlazak iz igre poslužio kao povod za kraću korekciju, kojom je zaustavljeno napredovanje k granici od 7000 kuna (cijena se privremeno spustila i ispod 6000 kuna), no nakon nekoliko dana, kada se buka stišala, sve je nastavljeno po starom. Podloga optimističnim procjenama bile su procjene vrijednosti nekretnina (uključujući i udio u Tower centru Rijeka) pri čemu je većina investitora, sustavno ignorirajući znatno skromnije poslovne rezultate, zaboravila da taj scenarij može biti aktualiziran jedino dramatičnim promjenama u vlasničkoj strukturi i u konačnici likvidacijom tvrtke. Doduše, takav su scenarij podgrijavale silne glasine, apostrofirajući navodne namjere pojedinih dioničara da ovladaju većinskim paketom dionica i svojevrsnim pučem izvuku pravu vrijednost tvrtke. No uz 28 posto vlasničkog udjela pod kontrolom Hrvatskog fonda za privatizaciju, iznimno fragmentiranu vlasničku strukturu, te spektakularnim rastom cijene dionica na burzi, koje je bitno poskupljivalo opisani pothvat, pitanje je koliko je bilo realno očekivati ispunjenje takvog scenarija.

Balon se ispuhao
U svakom drugom scenariju pa ni primjenom kompliciranih matematičkih modela, a na temelju poslovnih rezultata tvrtke, nije bilo moguće derivirati rezultat koji bi ostavio mogućnost isplate izdašnih dividendi i tako opravdao visoku cijenu dionica. Za to jednostavno u ovom trenutku nema potrebnih sredstava a da o likvidnosti i ne govorimo. Uostalom, o poslovnim rezultatima najbolje svjedoči činjenica da se novim rekordima cijene na burzi vrijednost P/E indikatorima izražavala troznamenkastim brojkama. Dakle, manjina je i te kako bila svjesna što radi, a većina je, grubo rečeno, jednostavno kombinirala puštajući mašti na volju. Logičan epilog takva odnosa snaga je dvoznamenkasti pad cijene dionica koji se događa već punih tjedan dana.
Paradoksalno, i pored toga Transadria će zadržati status istaknutog ovogodišnjeg dobitnika na domaćim burzama jer je u ovu godinu krenula s iznimno niskih startnih pozicija, odnosno cijenom dionica tek nešto višom od 2000 kuna.