Vijesti iz kategorije spajanja i preuzimanja, to doista nepresušno vrelo inspiracije za ulagače širom svijeta i u zadnjim danima tekuće godine diktira tempo na tržištima kapitala, kontinuirano privlačeći svježi kapital i gurajući proces strateške konsolidacije (unutar pojedinih segmenata tržišta) u prvi plan. Makar je, s aspekta teritorijalne podjele, najnoviji mega-deal bio prilično ograničenog utjecaja, nagađanja o tome «tko je slijedeći» bila su ipak dovoljna da gurnu većinu europskih burzovnih indeksa na pozitivan teritorij i produže uzlazan trend koji je već odavno poznat pod terminom Santa rally. A početkom ovoga tjedna stvoren je još jedan naftni gigant, i to u zemlji koja trenutno zauzima treće mjesto na globalnoj ljestvici najvećih proizvođača nafte. Naime, Norsk Hydro je pristao na izdvajanje naftnog businessa, prepuštajući ga lokalnom rivalu Statoilu za oko 28 milijardi dolara. Toliko naime vrijedi share-swap dogovor sukladno kojem će aktualni dioničari potonjega (predvođeni državom koja kontrolira 71 posto vlasničkog udjela) dobiti 67,3 posto novostvorene kompanije, dok će Norsk Hydro imati vlasnički udio od 32,7 posto, temeljem zamjene dionica u omjeru 1:0,86, fokusirajući se na proizvodnju aluminija kao core business kompanije (u tom segmentu Norsk Hydro drži visoko četvrto mjesto na globalnoj ljestvici najvećih proizvođača). Nova će kompanija raspolagati rezervama od 6,3 milijarde barela naftnog ekvivalenta, a proizvodnjom od 1,9 milijuna barela postat će ujedno i najveći svjetski off-shore proizvođač nafte. Usporedbe radi, najbliži europski rival je Total (-0,2 posto), s aktualnom proizvodnjom ispod 2,5 milijuna barela dnevno, dok kontinentalni lider British Petroleum (-0,1 posto) dnevno pumpa oko četiri milijuna barela dnevno. Stoga ne čudi da je evidentno optimističnom inicijalnom reakcijom ulagača Norsk Hydro za svega nekoliko sati uvećao tržišnu kapitalizaciju za čak četvrtinu, dok je Statoil ostvario rast cijene dionica od 1,5 posto, isprovociravši i pozitivnu izvedbu nekolicine potencijalnih akvizicija. To se prije svega odnosi na manje igrače kao što su BG Group (nekadašnji British Gas) i Lundin Petroleum, koji su bilježili rast dionica od 1,4 posto, odnosno, 2,7 posto, tragom sve manje vjerojatnosti da u skoroj budućnosti na tržištu opstanu – sami.

U svakom slučaju, pozitivna izvedba naftaša donekle je ublažila korekciju bankovnih izdanja, koja su, nakon značajnog rasta posljednjih dana (tjedana), jednostavno postala žrtvom uobičajene akumulacije profita. Zbog čega je irski tandem Anglo Irish Bank – Allied Irish Banks zabilježio pad cijene dionica od 0,6 posto, odnosno, 2 posto, dok je popularni austrijski dvojac Raiffeisen International – Erste bank ipak prošao nešto bolje, s minusom manjim od 1 posto, otkrivajući na neki način još uvijek zamjetnu suzdržanost ulagača spram prodaje. Rudari su pak podbacili, a među njima i najveće zvijezda prošlotjedne trgovine, švicarska Xstrata, koja je zaglavila u minusu od 1,5 posto, tragom vijesti o štrajku u rudniku Altonorte (trećem po veličini čileanskom rudniku), dok je Ahold neugodno iznenadio promatrače konstatacijom kako američki ogranak nizozemskog maloprodajnog lanca zapravo (još uvijek) nije na prodaju. Obzirom da tržištem već odavno kolaju glasine o interesu mogućih kupaca iz redova private-equity tvrtki, dionice su se tragom izjava predsjednika Uprave Andersa Moberga spustile u minus od 1,1 posto.

Pesimistične najave spustile Tate&Lyle
Upozorenja o znatno nižim profitnim maržama (i prognoze koje ne dozvoljavaju mogućnost značajnijeg rasta cijena šećera tijekom iduće godine) koje je odaslao britanski proizvođač Tate&Lyle izazvale su pad cijene dionica od 4,7 posto, a priznanje o alarmantnih 3,4 milijarde funti deficita u mirovinskom fondu srušilo je BT Group u minus od 2,3 posto. Među najizglednijim se kandidatima za preuzimanje spominjao pak nizozemski Getronics, što mu je donijelo skok od 6,7 posto, dok je Telefonica, koja trenutno figurira kao vjerojatan kupac, tek – stagnirala.