I prije ovotjednog vijećanja radne skupine razgovora za iznalaženje konačnog rješenja problema kredita vezanih uz švicarski franak bilo je jasno da ne treba očekivati jednoznačne odgovore o ishodu razgovora bankara, dužnika i predstavnika Vlade. No, iz Udruge Franak  su nakon sastanka izjavili da su nakon treće runde razgovora korak bliže rješenju kroz konverziju tih kredita u eure.

No, to znači da se tek "počelo govoriti o modelima konverzije", izjavio je Hini koordinator ekonomsko-pravnog tima Udruge Jurica Dobrinić. U UF-u bi, priznaje, i dalje radije razgovarali o konverziji u kune, ali su spremni razgovarati i o bankarskom prijedlogu konverzije u eure jer bi "izjednačavanje glavnica ipak značilo otpis dijela sadašnjeg kunskog duga". Određeni uzmaci UF-a posve su sigurno bili ugrađeni već prilikom definiranja prilično nerealnih početnih stajališta. Iz jučerašnjih izjava Dobronića, međutim, proizlazi da više nije sporno da bi se model konverzije primijenio na sve CHF kredite. Je li tome tako, odnosno jesu li se i bankari pomirili s neselektivnim pristupom? Nedugo prije jučerašnjeg sastanka to se nije dalo iščitati iz izjava Zorana Bohačeka, direktora hrvatske udruge banaka.

"Jedino održivo rješenje problema kredita vezanih uz švicarski franak je ono koje će biti dobrovoljno i koje će uvažavati socijalne kriterije za različite kategorije dužnika", rekao je Bohaček, podsjećajući da je takav pristup "apsolutno podržala" i Europska komisija u nedavnom izvješću o Hrvatskoj. Međutim, uvažavanje socijalnih kriterija za različite kategorije dužnika (mimo onih više-manje beznadežnih, za koje su banke nedavno iznijele prijedloge dviju opcija) teško bi se svidjelo upravo Dobriniću kao jednom od pregovarača Udruge Franak. Naime, ako bi se tko želio podsjetiti njegovih ranijih izjava, na internetu će mu se izlistati dosta toga. Među ostalim, intervju za gradski portal Makarsko primorje o "slučaju Franak", ali i web-oglašavanje apartmana Dobrinić u objektu od 358 četvornih metara u Makarskoj, uz koje se navodi kao kontakt osoba. Unutar skupine od oko 55 tisuća građana s kreditom vezanim uz švicarski franak, koordinator UF-a zacijeo se ubraja u četvrtinu dužnika s najvećim kreditima, na koje se, prema HNB-ovim podacima, odnosi otprilike dvije trećine ukupnog duga po CHF-kreditima građana.

Tih 13-14 tisuća dužnika, dakle, u prosjeku ima kredit veći od milijun kuna, pri čemu dio njih ima višemilijunske iznose kredita. Takvi se bankama, ali posve sigurno i brojnim poreznim obeznicima, ne uklapaju u viđenje koliko-toliko pravednog rješenja. Jer, to ima svoju cijenu, a u slučaju CHF kredita cijena je velika neovisno o tome kakve će parametre iznjedriti nastavak razgovora i interesne računice raznih aktera, s naglaskom na politiku, koja ipak ima moćnija oružja. Ma koliko banke, kako tvrdi Bohaček, "vrlo oštro rade i pripremaju rješenja", do sporazuma je očito još dosta dug put. Jedno od pitanja koja će se nametnuti već u idućem koraku jest po kojem bi se tečaju trebala obaviti konverzija u eure, ali i hoće li to značiti da će se na tako konvertirane kredite primjenjivati i eurske kamate, koje su ipak više nego u slučaju onih administrativno utvrđenih za franke (3,23 posto). Načelo pravednosti, među ostalim, i te kako zadire i u pitanje tečaja pri konverziji.

U financijskim krugovima tvrdi se da je premijer zapeo za 6,39 kuna kao jedinstveni tečaj za preračun CHF kredita. Na toj razini bio je prije naglog skoka, a kako uoči tog skoka nije bilo negodovanja dužnika, na toj je razini premijer odlučio i privremeno fiksirati obračunski tečaj u plaćanju rata kredita. Hoće li to ostati referentna tečajna kota i kod trajnog rješenja? Bude li tako, opet će se dogoditi da će neki proći mnogo bolje od drugih, ovisno o ročnosti i vremenu zaduženja. Alternativa tome su ponovna preračunavanja svih pojedinih ugovora, pri čemu bi osnovni princip trebao biti da dužnici s kreditima vezanim uz franke ne bi do kraja otplatnog plana smjeli proći bolje od onih koji su se zadužili u eurima (ili kunama). Oni moraju platiti barem dio ceha za to što su svojedobno izabrali jeftiniji proizvod, ali i preuzimanje određenog rizika. Bankari tvrde da individualna preračunavanja jesu velik posao, ali nisu nemoguća misija.