Kad bi se o blagostanju nekog naroda dalo suditi po potrošnji konditorskih proizvoda, Hrvati bi zasigurno stajali pri samom vrhu takve ljestvice.

Svjedoče o tome i to vrlo ilustrativno dva podatka, prvi je onaj na izmaku socijalističkog ozračja iz 1989. godine, kad je ukupna potrošnja konditorskih proizvoda iznosila 49.970 tona. Ni četvrt stoljeća kasnije, konkretno tijekom 2013. godine, otkriva se drugi detalj, Hrvati su konzumirali gotovo dvostruko više slatkiša. Podaci Kondina, strukovnog udruženja konditorske grupacije, otkrivaju da je ukupna potrošnja čokolade, bombona, keksa i vafla te guma za žvakanje prošle godine dosegnula čak 95.361 tonu.

U tom relativno kratkom razdoblju prosječna potrošnja konditorskih proizvoda tako je po stanovniku porasla sa 11,4 na 21,8 kilograma. Međutim, aktualne činjenice grubo svjedoče da, niti Hrvati uživaju u velikom blagostanju, budući da ih čvrsti obruč recesije steže već šestu godinu uzastopno, niti se konditorska industrija može pohvaliti komotnim uvjetima poslovanja radi sve snažnijeg pritiska inozemne konkurencije, brojnih poreznih i parafiskalnih nameta te sve skupljih sirovina. Konditorska industrija prepoznatljiva je kao radno intenzivna djelatnost i po tom je kriteriju sa sociološkog aspekta vrlo zahvalna za svaku lokalnu zajednicu jer zapošljava veliki broj djelatnika.

Osim toga, značajan plus te grupacije je i činjenica da visoko kotira na listi industrijskih sektora po udjelu dodane vrijednosti, kod konditora naime dodana vrijednost u pravilu doseže visokih 48 posto od prodajne cijene koja se postiže na tržištu. U Hrvatskoj konditorska grupacija ostvaruje godišnju vrijednost proizvodnje od 1,58 milijardi kuna i u ukupnoj vrijednosti prehrambene industrije, prema podacima iz godišnjih financijskih izvješća za 2013. koje obrađuje Financijska agencija, sudjelovala je sa 5,1 posto.U zemljama Europske unije (bez Hrvatske) ukupna vrijednost prehrambene industrije iznosila je oko 1000 milijardi eura, dok je vrijednost proizvodnje u konditorskoj industriji veća od 51 milijardu eura, što upućuje na zaključak da i europski konditori u okvirima prehrambene industrije prisvajaju udjel od 5,1 posto, kao i hrvatski na svom tržištu.

Poput Belgijanaca i Švicaraca
Upravo ovi podaci upućuju na zaključak kako je u strukturi hrvatske prehrambene industrije položaj konditora u okviru tržišno uspostavljenih EU gabarita. Moglo bi se možda čak ocijeniti da hrvatska konditorska industrija ima i nešto naglašeniji položaj od konditorske industrije u EU. Međutim, hrvatski konditori tijekom 2013. godine ukupno su proizveli 53.032 tone od čega su na inozemnim tržištima prodali 26.374 tona, odnosno u izvoz je plasirano 50 posto proizvodnje. U okviru zemalja iz cijele Europe uz hrvatsku jedino konditorske industrije Belgije i Švicarske bilježe ovako veliki udio izvoza u odnosu na svoju ukupnu godišnju proizvodnju. Druga strana medalje, podaci o strukturi prodaje na lokalnom tržištu međutim, potpuno su oprečni rezultatima koje ostvaruju ne samo Belgijanci i Švicarci, nego i većina ostalih zemalja unutar europskih granica.

Tako je primjerice, lani kod nas lokalno prodano 26.733 tone konditorskih proizvoda koji su proizvedeni u domaćim tvrtkama. Istodobno su trgovci i drugi uvoznici konditorskih proizvoda na hrvatskom tržištu tijekom prošle godine prodali čak 68.728 tona slatkiša. Ovaj poražavajući podatak otkriva da domaći konditorski proizvodi na domaćem tržištu imaju udjel od samo 28 posto. Ne postoji niti jedna zemlja u EU gdje uvozni proizvodi podmiruju više od 30 posto lokalnog tržišta, dok je kod nas udio stranih proizvoda lani bio veći od 72% od ukupno ostvarene prodaje konditorskih proizvoda. U većini europskih zemalja njihovi konditori na lokalnom prostoru prodaju oko 70 posto svoje proizvodnje dok je ostatak uvozni asortiman. Iznimke su Belgijanci koji na lokalnom tržištu prodaju i 80 posto iz vlastite konditorske proizvodnje, a Švicarci čak 90 posto.

Uvijek u plusu
Velika utjeha hrvatskim konditorima nije ni činjenica da bilježe poslovanje bolje je od prosjeka ukupna ostatka nacionalne industrije. Proteklih godina dobit proizvođača iz ove grupacije bila je uvijek veća od gubitaka (kada ih je bilo) pa su konditori jedna od najpozitivijih proizvodnih djelatnosti u Hrvatskoj. Zagrebački Kraš, osječki Kandit, bjelovarski Koestlin i Zvečevo iz Požege perjanice su domaće konditorske industrije, a listu nastavljaju Podravka i Cedevita. Sve su to proizvođači koji imaju snažne brendove te kontinuirano izvoze 50-60 posto od svoje proizvodnje. Svake godine, postalo je već pravilo ove grupacije, ostvare veći izvoz u financijskim parametrima od troška uvoza potrebnih sirovina, opreme i drugih materijala.Takvi pozitivni trendovi vezani su i uz prošlu 2013. godinu u kojoj je cjelovita konditorska industrija kroz izvoz ostvarila 544 milijuna kuna prihoda dok je istodobno za uvoz sirovina, opreme i repromaterijala potrošila 377 milijuna kuna što svjedoči da je i lanjska godina zaključena uz suficit iskazan sa 167 milijuna kuna. Uvoz sirovina, primarno kakaovca kao glavne i najskuplje sirovine, odnosi konditorima najviše kuna. Iako je uvozno ovisna, konditorska industrija u svojoj proizvodnji koristi oko 60 posto domaćih sirovina, što je potpuno zanemareno i premalo se ističe. Po neslužbenim procjenama za proizvodnju sirovina u domaćim okvirima dostatnu za potrebe svih konditora koristi se oko 35.000 hektara oranica.

Velika ulaganja
Grupacija konditora samo prošle godine ukupno je investirala oko 124 milijuna kuna, a unatrag desetak godina na investicije je potrošeno više od 730 milijuna kuna. Usprkos recesiji, pesimizmu i ukupnom padu potrošnje ne samo u lokalnim okvirima s razvojnim projektima nije se stalo, naprotiv.Tako je Kraš samo prošle godine investirao više od 20 milijuna kuna u nove linije, redizajn i marketinške aktivnosti kojima je uspješno zaokružio projekt Dorina čokolade. Zvečevo je paralelno u nove linije uložilo više od 40 milijuna kuna, a osječki Kandit posegnuo je za povijesnim ulaganjem, krajem 2013. krenuo je u realizaciju strateškog projekta, izgradnju potpuno nove tvornice površinom velike oko 23.000 četvornih metara čija vrijednost premašuje 150 milijuna kuna. 

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost