Čini se da se europski izbori odvijaju prema predobro nam poznatom obrascu: kada Europska unija pozove građane da iznesu svoje mišljenje, oni se jednostavno ne pojave. Usprkos eksperimentu Spitzenkandidat, prema kojemu su se vodeći kandidati iz Europe trebali natjecati za najvažniji posao u EU, predsjedništvo nad Europskom komisijom, nije došlo do mobilizacije birača. 

Bez novog ugovora
To ne bi trebalo predstavljati iznenađenje. Naime, prema najnovijem istraživanju javnog mnijenja na području cijele EU, 58 posto građana Unije ne vjeruje da ima moć utjecati na proces odlučivanja u EU. Isto tako, ni zamjetno bolji rezultat krajnje desničarskih stranaka na netom dovršenim izborima za Europski parlament nije nikakav veliki šok. Ove su skupine uspjeh ostvarile na temelju gospodarskih i društvenih boljki osjetnih u brojnim državama članicama, naročito uzmemo li u obzir činjenicu da većina Europljana nije uvjerena kako su najgori dani za nama.

Nadalje, desničarske populističke stranke iskoristile su rastuće nezadovoljstvo javnosti samom Europskom unijom. Naime, mnogi građani protive se načelu za "više Europe", što je mantra tradicionalista u dvije glavne stranačke obitelji, Europskoj narodnoj stranci i Socijaldemokratima. Na izborima su na vidjelo izašle i posljedice rastućeg jaza između dobrostojećeg europskog Sjevera i posrnulog Juga, s Francuskom u sredini (koja prema svemu sudeći također naginje prema Jugu). Usto, golemi jaz u prosperitetu između takozvanih starih i novih država članica također određuje birački obrazac.Dakle, što sada? Nažalost, od rezultata izbora za Europski parlament nismo postali nimalo mudriji. Kao i u prošlosti, vodeća radna mjesta u EU raspodijelit će se u sklopu paketa dogovora o kojima će iza zatvorenih vrata pregovarati čelnici zemalja članica. Ostaje nesigurno hoće li konzervativni Spitzenkandidat kojega podupire Europska narodna stranka Jean-Claude Juncker konačno dobiti posao kojega već dugo priželjkuje.Naime, postoji rizik da će čelni ljudi EU u strahu od promjena nastaviti raditi kao dosada.

Primjerice, poziv na pokretanje opsežnih reformi od strane britanskog premijera Davida Camerona nije ponajbolje dočekan, uglavnom zbog dojma da je Cameron euroskeptik koji voli izazivati nevolje.Ono što je neupitno jest da ishod izbora za Europski parlament predstavlja lošu vijest za zagovornike dubinske EU integracije, što bi zahtijevalo prebacivanje još više moći i ovlasti država članica na supranacionalnu razinu, kao i za zagovornike daljnjeg proširenja. Dakle, neće doći do novog i unaprijeđenog europskog ugovora niti zaključka pristupnih pregovora s Turskom, a kamoli ponude pokretanja pregovora za članstvo Ukrajini, Gruziji ili Moldaviji.Zagovornici Transatlantskog trgovinskog i investicijskog partnerstva (TTIP) također bi se trebali pripremiti za loše vijesti. Izjave novih zastupnika u Europskom parlamentu, dužnosnika EU te državnih čelnika ukazuju na to da su mnoge teme već uklonjene s pregovaračkog stola ili je ustanovljeno da se o njima ne može pregovarati pa je stoga teško zamisliti kako bi se tako ambiciozan ugovor o slobodnoj trgovini uopće mogao ostvariti. 

Smanjenje birokracije
Unatoč svemu navedenom, ipak postoji put prema naprijed. Europi je potrebno više javne kontrole i odgovornosti, a njezini građani to i zahtijevaju. Golemi izazov u obliku koncentracije na opsežnu i predugo odgađanu reformu koja uključuje jednostavna, ali i ostvariva rješenja zahtijeva promjenu europskih temeljnih ugovora i sporazuma.To znači uspostavu bolje ravnoteže između odgovornosti EU i država članica, potpuno poštivanje načela suverenosti (prema kojemu EU smije djelovati tek ako se problem pokaže nerješivim na lokalnoj, regionalnoj ili državnoj razini), unaprjeđenje učinkovitosti potrošnje te njezina usmjeravanja prema gospodarskom rastu i otvaranju novih radnih mjesta, smanjenje birokracije kroz nove i bolje zakone, pojednostavljenje regulacijskih i administrativnih opterećenja te poboljšanje transparentnosti u svakom pogledu koji se tiče odlučivanja na razini Europske unije, od Komisije do Europskog parlamenta. 

Europska uloga SAD-a
Isto se odnosi na program gospodarskih reformi. Ciljevi na kojima je EU utemeljena ne tiču se samo mira u Europi, nego i promicanja boljitka i prosperiteta svih europskih građana. U tom smislu EU je suočena s nizom neostvarenih obećanja. Prema je sama sebi zadala ambiciozan program konkurentnosti, EU ga nije ozbiljno, a ni koherentno čak ni pokušala ostvariti. Nadalje, EU je suočena i s ozbiljnim izazovima na području vanjske politike. Njezina ambicija da postane globalni igrač ravnopravan s postojećim velikim silama i onima u usponu nije prihvaćena od strane građana EU, a ne smatra je se legitimnom ni u političkom i gospodarskom pogledu, što dokazuje ponovna pojava SAD-a kao ključnog igrača na području same Europe. EU će morati bolje uskladiti svoju vanjsku i unutarnju politiku te se ne smije usmjeriti isključivo na ovu prvu.

Dakle, europski program za narednih pet godina mora si postaviti visoke ciljeve, osobito kada je riječ o reformama i ispunjavanju obećanja. Time bi EU uspjela umiriti i ponovno pridobiti svoje građane, uključujući i one u Velikoj Britaniji. Umjesto da refleksno odbacuju Cameronove pozive na reformu kako bi zadržali Veliku Britaniju u Uniji, vodeći ljudi EU trebali bi osvojiti srca i umove Britanaca.No umjesto toga najistaknutiji državni čelnici u EU, među kojima su Cameron, ali i njemačka kancelarka Angela Merkel, francuski predsjednik François Hollande, poljski premijer Donald Tusk i talijanski premijer Matteo Renzi bave se uobičajenim trgovanjem foteljama unutar EU. Pametniji pristup bio bi prvo se dogovoriti koji su to gospodarsko-politički prioriteti, a zatim podijeliti poslove. Uvijek je bolje pronaći pravu osobu za neki posao nego pravi posao za neku osobu.

© Project Syndicate, 2014.

Bihevioralni laboratorij

Ova tvrtka koristi inovativan alat za zapošljavanje i razvoj zaposlenika

Vrhunski stručni tim

Od ordinacije s jednom stomatološkom stolicom do centra za najzahtjevnije dentalne zahvate