EN DE

Rezanje PDV-a na hranu zapravo nije ‘autorski uradak’ Borisa Lalovca

Autor: Božica Babić
05. lipanj 2014. u 14:14
Podijeli članak —
Photo: Zarko Basic/PIXSELL

Hrvatska uz Dansku jedina na glavninu prehrambenih proizvoda (iznimka mlijeko, kruh, masti i ulja) primjenjuje stopu od 25 posto.

Rezanje PDV-a na hranu, odnosno ovotjedna izjava ministra financija Borisa Lalovca "kako Vlada razmišlja o snižavanju poreza na dio prehrambenih artikala, pogotovo na voće i povrće" zapravo uopće nije novost koja se može vezati uz vladajuću nomenklaturu, niti je "autorski uradak" novog ministra zaduženog za stanje u državnoj blagajni.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Naime, ni pola godine nakon preuzimanja mandata, u proljeće 2012., aktualni ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina i njegov tim suradnika prihvatili su se zadaće izraditi stručnu podlogu o smanjenju PDV-a na hranu s namjerom da se konačno pojeftini prehrambena košarica budući da Hrvatska po visokom udjelu hrane od 30 posto u ukupnim troškovima kućanstva drži u samom je vrhu liste europskih zemalja. Hrvatska uz Dansku jedina na glavninu prehrambenih proizvoda (iznimka mlijeko, kruh, masti i ulja) primjenjuje stopu od 25 posto dok se kod ostalih zemalja unutar Europske unije ta stopa kreće u rasponu od četiri do 18 posto, a manja je i u svim zemljama koje se nalaze u okruženju. Istodobno bogati Luxemburg ili Švedska hranu oporezuju sa šest posto, a Švicarska sa osam posto.   Međutim, nakon što je tim ministra Jakovine prezentirao svoju analizu rađenu u suradnji s Ekonomskim institutom u kolovozu 2012. predstavio cijeloj Vladi tadašnji ministar financija Slavko Linić kazao je kako taj scenarij nije realan te da proračun to ne može izdržati.

Rezanje PDV-a na hranu, odnosno ovotjedna izjava ministra financija Borisa Lalovca "kako Vlada razmišlja o snižavanju poreza na dio prehrambenih artikala, pogotovo na voće i povrće" zapravo uopće nije novost koja se može vezati uz vladajuću nomenklaturu, niti je "autorski uradak" novog ministra zaduženog za stanje u državnoj blagajni.

Naime, ni pola godine nakon preuzimanja mandata, u proljeće 2012., aktualni ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina i njegov tim suradnika prihvatili su se zadaće izraditi stručnu podlogu o smanjenju PDV-a na hranu s namjerom da se konačno pojeftini prehrambena košarica budući da Hrvatska po visokom udjelu hrane od 30 posto u ukupnim troškovima kućanstva drži u samom je vrhu liste europskih zemalja. Hrvatska uz Dansku jedina na glavninu prehrambenih proizvoda (iznimka mlijeko, kruh, masti i ulja) primjenjuje stopu od 25 posto dok se kod ostalih zemalja unutar Europske unije ta stopa kreće u rasponu od četiri do 18 posto, a manja je i u svim zemljama koje se nalaze u okruženju. Istodobno bogati Luxemburg ili Švedska hranu oporezuju sa šest posto, a Švicarska sa osam posto.   Međutim, nakon što je tim ministra Jakovine prezentirao svoju analizu rađenu u suradnji s Ekonomskim institutom u kolovozu 2012. predstavio cijeloj Vladi tadašnji ministar financija Slavko Linić kazao je kako taj scenarij nije realan te da proračun to ne može izdržati.

 

350milijuna

kuna Hrvati su u prvom kvartalu potrošili na hranu u susjednim zemljama

"Kada govorimo o proračunu za 2013. moramo utvrditi nova rezanja. Pitanje je gdje bi našli razliku za spuštanje PDV-a, a razlika se može napraviti samo daljnjim rezanjem", kazao je Linić iznoseći kao argument da spuštanje PDV-a od samo jedan posto znači dvije milijarde kuna manje u proračunu. Pomoćnica ministra poljoprivrede Zvjezdana Blažić prisjeća se da je analiza koju su radili prije dvije godine bila utemeljena i na socijalnoj dimenziji, ali je ključni motiv bio da se potakne potrošnja što bi zasigurno poguralo i veću proizvodnju, a time i prihod u domaćoj prehrambenoj industriji. Radili su projekcije za više grupa proizvoda, no u svim kombinacijama ključno polazište bili su proizvodi u kojima ostvarujemo samodostatnost, iznosi Blažić i tvrdi kako se velika pozornost posvetila činjenici da na listu za smanjivanje PDV-a ne budu uvršteni proizvodi koje mahom uvozimo.Direktor Croatiastočara Branko Bobetić ocjenjuje da bi smanjivanjem PDV-a na hranu jednim udarcem "ubili" ne dvije već tri muhe. "Povećali bi potrošnju, smanjili sivo tržište, ali i odlaske u prekogranični šoping gdje je hrana jeftinija," ističe Bobetić i navodi da je prema podacima GfK-a u prvom kvartalu ove godine u susjednim državama na hranu potrošeno oko 350 milijuna kuna.
 

Na godišnjoj razini to je gotovo 1,5 milijardi kuna, upozorava Bobetić. Ako se PDV ne može smanjiti na ukupnu hranu bilo bi razumno, predlaže Bobetić, smanjiti ga na meso i sir koji su u najvišoj cjenovnoj kategoriji. Pogotovo na meso peradi u kojemu imamo samodostatnost već dugi niz godina. "Da bi održala proizvodnju i zaposlenost te plasirala proizvode ne u izvozu već na lokalnom tržištu Mađarska je prije nekoliko godina drastično smanjila PDV na žive životinje i klaonički obrađene polovice," ilustrira Bobetić iskustvo susjeda koje bi nam moglo poslužiti za poučak. I Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta  misli da bi Hrvatska i te kako mogla učiti od Mađarske i njezina premijera Victora Orbana. Mađarska ima najvišu opću stopu PDV-a u EU, iznosi 27 posto, no uvela je veliku diverzifikaciju.

I sadašnja i bivša Vlada slijedile su naputke na kojima je inzistirao Bruxelles, a Orban je sve radio obratno i unatoč tome nijedna strana banka nije otišla iz mađarske, naši susjedi su izašli iz recesije, imaju dva puta manju stopu nezaposlenosti i vrlo jeftinu hranu radi niske stope poreza, iznosi Lovrinčević. Hrvatska je od svih europskih zemalja, ocjenjuje, brutalnim potezima najviše pogodila svoju sirotinju, ne samo kroz enormnu nezaposlenost već i kroz najskuplju košaricu hrane unutar EU s obzirom na kupovnu moć stanovništva. "Ponaša se kao Superhik, uzima sirotinji i daje bogatima," oštar je u kritici Lovrinčević dok navodi kako će sljedeća nacionalna tablica o stanju siromaštva za razdoblje 2013./2014. razotkriti dramatično urušavanje i otvoriti pitanje opstanka usvojenog modela regionalizacije. PDV na hranu svakako treba smanjiti, ali to realno nije izvedivo u ovoj godini, zaključuje Lovrinčević s obzirom da nema ekonomskog oporavka. Jedino, dodaje znakovito, ako nije riječ o predizbornoj retorici.

Autor: Božica Babić
05. lipanj 2014. u 14:14
Podijeli članak —
Komentari (5)
Pogledajte sve

loki, mi živimo u realnom svijetu hrvatske i teoritiziranje koje se nikad ne ostvari u praksi nije nimalo korisno.

što vrijedi hipotetičko načelo da bi među-pdv bio neutralan kad je u našim uvjetima nelikvidnost problem broj 1? što to vrijedi tvrtki koja će propasti zbog nelikvidnosti?

kad bi se bar mogao pdv obračunavati recimo svaka 3 ili svakih 6 mjeseci, onda bi se još i moglo govoriti o neutralnosti pdv-a.

ali upravo je država ona koja to neće, nego gleda da oguli svakoga što brže i što jače. u takvim uvjetima parcijalno smanjenje pdv-a je zlatni rudnik za svakog tko može takvu robu uvesti, te je to stoga još jedna neosmišljena mjera lijenčina koji poteze povlače iz malog prsta, to su ljudi koji nikad u životu nisu radili nešto duže od 15 minuta – dobivaju najveće privilegije u ovoj državi.

@osi,

Kakav utjecaj imaju ti PDV-ovi (energetika, usluge, transport bla bla) na poslovanje firme ?.
(i nota bene – sve to što su naveo nisu dodane vrijednosti već obični troškovi poslovanja – dodana vrijednost nastaje kada energiju, usluge i transport uz pomoć zemlje, strojeva i najviše svog rada pretvoriš u prehrambeni proizvod kojeg prodaš na tržištu za cijenu veću od ulaznih troškova.)
U tom sustavu PDV je prolazna stavka i sav plaćeni PDV će se vratiti kada se proizvod proda.
Teoretski bi mogli i uvesti da PDV u veleprodaji hrane ostane 25% kako bi se proizvođačima brže vratio PDV, a da se teret smanjenja prebaci na trgovce, al to je vjerojatno neizvedivo.

Realno puno veći problem su rokovi plaćanja nego PDV. Drugi realno veći problem je nekonkurentnost s cijenom (tj. osnovicom cijene BEZ PDV-a) koja je nekonkurentna i kad bi PDV bio 0%. Treći realni problem je sama struktra tržišta gdje trgovci diktiraju uvjete, a ne proizvođači. Itd. ima ih još puno.

Zapravo PDV uopće nije bitan problem za proizvođače. Problem se iskazuje zbog iluzije da će se PDV spustiti, a da se neće morati spustiti cijene (kao – svi ćemo se dogovorit) i da će onda ostati nešto više novca da se nadoknade troškovi zbog pravih realnih problema.
Vidli su što se dogodilo sa kafićima pa misle da će i oni tako.
No to je čista iluzija…

biga, ja se kao ekonomski laik osjećam kao superum kada čitam o idejama naših kvazistručnjaka iz ekonomije.

evo jednostavnog scenarija: pdv na hranu 7%, ali pdv na poljoprivredu, energetiku, usluge poput recimo održavanja u prehrambenoj industriji, transporta, proizvodnje strojeva, dijelova strojeva i ambalaže, građevisnkih radova na investicijama u nove tvornice, sanitacijskih materijala i sredstava za pranje itd. itd – svi ti pdv-ovi ostaju 25%.

zaključak – uvoz hrane postaje još isplativiji jer će se svaka dodana vrijednost osim puke prodaje hrane i dalje oporezivati najvećom stopom na svijetu.

kako mogu biti tako nespsobni da ne razumiju tako jednostavnu računicu. teško je reći je li riječ o čistoj neinteligenciji ili prosto o temeljnom neznanju iz struke u kojoj se nominalno nazivaju stručnjacima…

možda će onda naši građani početi intenivnije kupovati kod nas umjesto masovnih odlazaka u šoping centre preko granice????

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close