Piše: Ian Bremmer – predsjednik grupacije Eurasia Group i autor knjige "Every Nation for Itself: Winners and Losers in a G-Zero World"

Zahvaljujući eskalaciji nasilja u južnoj i istočnoj Ukrajini bez i naznake rješenja na obzoru, ukrajinska kriza ubrzano postaje najturbulentniji geopolitički sukob na svijetu od onoga potaknutog terorističkim napadima na Sjedinjene Američke Države 2001. godine. Strategija sankcija koju zagovara SAD neće pridonijeti ublažavanju napetosti između Zapada i Rusije, a ni pomoći ugroženoj, Zapadu okrenutoj ukrajinskoj vladi. No, čak i uz strože sankcije prema Rusiji i jačanje nasilja u Ukrajini, male su šanse da će početi Drugi hladni rad.

Američki pristup zasad se svodi na uvođenje i jačanje sankcija kao odgovor na rusku agresiju te istodobno rad na tome da američki saveznici ostanu ujedinjeni. Na nedavnoj zajedničkoj konferenciji za tisak američki predsjednik Barack Obama i njemačka kancelarka Angela Merkel najavili su novi, niži prag za dodatne sankcije. U prethodnom koraku taj je prag bila izravna ruska vojna invazija, a sada, kako je objasnila Merkel, ugrozi li Rusija izbore u Ukrajini 25. svibnja, “daljne sankcije bit će neizbježne”.

Ovisni o Rusiji

Merkel i Obama snizili su, međutim, ljestvicu i u pogledu toga što podrazumijevaju “daljnje sankcije”. Umjesto pokretanja obuhvatnih sektorskih mjera kojima bi meta bio veći dio golema ruskog gospodarstva, što je velik korak naprijed prema sankcijama protiv Rusije nalik onima protiv Irana, sada se čini da će sljedeći krug sankcija ići postupno. Zbog praga u obliku neometanih izbora idući se krug sankcija doima gotovo sigurnim, ali omogućuje da pooštrenje bude provedeno skromnije i postupno.

Zašto usporiti tempo sankcija? Amerikanci su svjesni toga da će, odu li predaleko prebrzo, Europa javno odbaciti američki pristup jer je u gospodarskom smislu europski ulog puno veći. Naime, dok SAD i Rusija imaju ograničen trgovinski odnos (prošle godine u vrijednosti 40-ak milijardi dolara, odnosno otprilike jedan posto ukupne američke trgovine), zbog financijske izloženosti Europe Rusiji, kao i ovisnosti o ruskom prirodnom plinu, Europa će puno više oklijevati u sabotaži tog gospodarskog odnosa.

Još važniji čimbenik jest činjenica da ovisnost o Rusiji znatno varira diljem Europske unije, pa je opsežna koordinacija puno teže ostvariva, a usto otežava usklađivanje sa SAD-om. Stoga su nakon najave posljednjeg kruga sankcija Europljani izdali tek skromno proširenje postojećeg popisa sankcija, koje se odnosilo ponajprije na vojne i političke dužnosnike, dok je SAD otišao korak dalje te dodao i nekolicinu ruskih institucija. Nakon najave sankcija ruska su se tržišta uznemirila, što je jasna naznaka da rekacija Zapada nije zadovoljila očekivanja.

Premda sankcije doista imaju opipljiv gospodarski učinak na Rusiju (naročito time što su potaknule prebjeg kapitala), njihovo daljnje zaoštravanje neće utjecati na proces donošenja odluka ruskoga predsjednika Vladimira Putina. Putinova Rusija u Ukrajini ima prevelik ulog, a njegovi su potezi kod kuće dočekani s općim odobravanjem.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

No, iako tenzije jačaju bez ikakve nade da će Rusija popustiti, to ne znači da je svijet krenuo prema situaciji nalik na novi hladni rat. Kao prvo, američki interesi u Ukrajini ne opravdavaju slanje vojne sile u tu zemlju, dok Europa sa zadrškom podržava američki diplomatski položaj.

Nadalje, Rusija je u stanju dugoročnog pada. Gospodarstvo općenito, kao i državni proračun, sve se više oslanja na naftu i plin, najbogatijih 110 Rusa kontrolira više od trećine bogatstva te zemlje, a ruska vojna moć puno je manja u odnosu na sovjetsku eru, s proračunom za obranu koji odgovara tek osmini američkog. Ni demografska slika nije puno bolja, odlikuju je starenje stanovništva i niska stopa nataliteta.

Pokuša li uspostaviti skladan blok zemalja koji bi se usprotivio globalnom poretku na čelu sa SAD-om, Rusiji će biti potrebni moćni prijatelji, kojih gotovo i nema. Kada je Opća skupština Ujedinjenih naroda glasala o legitimnosti pripojenja Krima, na rusku je stranu stalo samo 10 zemalja: susjedi iz ruske orbite (Armenija i Bjelorusija), tradicionalno Rusiji sklone latinsko-američke države (Bolivija, Nikaragva i Venezuela) te izolirane zemlje (Kuba, Sjeverna Koreja, Zimbabve, Sudan i Sirija).

Jedina zemlja koja bi mogla preokrenuti stvar i pridonijeti ostvarenju hladnoratovske dinamike jest Kina. Kinezi su, međutim, pokazali da nisu nimalo voljni stati na bilo koju od dvije strane jer će najviše koristi imati postane li im ruska izvozna energija dostupnija te zbog novih prilika koje će im se otvoriti kako tvrtke sa Zapada počnu ograničavati poslovanje s Rusijom.

Kina, dakle, može ubrati sve te plodove a da pritom ne izazove gnjev svojih najvećih trgovinskih partnera, EU i SAD-a. Usto, Kina nije sklona poduprijeti ruska nastojanja da izazove nered unutar granica Ukrajine jer bi time ponukala vlastite jogunaste pokrajine na izvođenje pogrešnog zaključka iz ukrajinskog primjera.

Strogošću do razdora

Dakle, dobra je vijest da ne idemo u smjeru bilo kakve vrste svjetskog rata. No, posljedice pogrešno usmjerene politike Zapada postaju sve očitije. SAD ne može uspješno izolirati Rusiju samo zato što ne postupa u skladu s međunarodnim zakonodavstvom te prisvaja teritorij druge države. Premda ostale velike zemlje u usponu nisu stale iza Rusije, one se ne slažu s američkim pristupom. Stoga bi ustrajanje na strožim sankcijama dovelo do rascjepa s Europom i istodobno poguralo Rusiju još više prema Kini u gospodarskom smislu.

U međuvremenu je vlast u Ukrajini ugrožena. Nema vojne kapacitete kojima bi zadržala separatističke snage na jugu i istoku, no ne bude li brzo djelovala, suočit će se sa sve snažnijim pritiskom u domovini te mogućnošću pada vlade.

Najbolji put za SAD nije Rusiju napasti još većom batinom, nego Ukrajini ponuditi više mrkve. Zasad je SAD omogućio kreditna jamstva u iznosu od milijarde dolara, što nije ni izbliza dostatno. Mlada, Zapadu okrenuta vlada iz dana u dan gubi borbu protiv Rusije, pa bi se Zapad trebao okrenuti potpori te vlade.

Tiskovna konferencija američkoga predsjednika i njemačke kancelarke bila je simbolički korisna u uspostavi ujedinjene fronte protiv Rusije unatoč vidljivu neslaganju tih dvoje čelnika u vezi s načinom i jakosti kažnjavanja Kremlja. No, okupljanje oko ukrajinske vlade i financijska potpora njihovim obećanjima, čak i kad Ukrajina izblijedi s naslovnica te izbiju neke nove krize, puno su važniji za američke i europske interese i održiviji su put za obje strane.

Project Syndicate, 2014.