Eskalaciju sukoba između Ukrajine i Rusije mnogi zapadni komentatori nazivaju najvećim preslagivanjem svjetske geopolitičkih karata od napada na njujorške nebodere 9. 11. 2001. godine.

Zapadne sile ostale su zatečene odlučnošću ruskog predsjednika Vladimira Putina da i vojno djeluje na teritoriju Ukrajine te su uputili uobičajene prijetnje ekonomskim i diplomatskim kaznama Rusiji. Problem je, međutim, da golema nuklearna Rusija kao najveći proizvođač nafte u svijetu nije zemlja koju se dade kazniti i lako izolirati. Ta zemlja je i značajan kupac američkog duga te je u američke obveznice uložila više od 150 milijardi dolara. Ekonomske sankcije ili zamrzavanje ruske imovine na zapadu moglo bi dovesti do protureakcije. 

Jugoslavenski model
Svaki pokušaj nametanja bilo kakvih sankcija mogao bi rezultirati značajnijim rastom cijena energenata, što bi europski izlazak iz krize pretvorilo u nemoguću misiju. Zaoštravanje situacije neće samo pogoditi europske zemlje kao najveće ovisnike i uvoznike ruske nafte i plina, nego i samu Rusiju, budući da je u pitanju veliki susjed u kojemu mnoge ruske kompanije imaju vlastite interese. Rusija nije sasvim u komotnoj poziciji naspram Ukrajine jer joj je upravo ta zemlja najveći trgovinski partner pa će kaotična situacija u Ukrajini i njezina obezglavljenost zasigurno utjecati i na poslovanje brojnih ruskih kompanija. Riječ je prije svega o strojoprerađivalčkim kompanijama koje već godinama surađuju s ukrajinskom strojarskom industrijom jer su, baš kao i bivše republike SFRJ, i one u SSSR-u bile komplementarne. Osim toga, najviše će osjetiti i već osjećaju velike ruske banke koje su već dugo prisutne u Ukrajini.  Jednako će tako Rusija osjetiti i smanjeni uvoz poljoprivrednih proizvoda koje će probati nadoknaditi uvozom iz Bjelorusije. Nova vlast u Ukrajini već je najavila devalvaciju svoje valute hrivnje kako bi povećala rijednost svojeg izvoza. To će utjecati i na rusku rublju što bi u konačnici kratkoročno moglo usporiti i gospodarski rast Rusije koja bi s druge strane, mogla profitirati ukoliko cijena nafte zbog krize počne rasti. Činjenica je, međutim, da je ukrajinsko gospodarstvo do sada uvijek izvlačilo deblji kraj u sukobima s Rusijom, pa je za očekivati da će tako biti i ovaj put jer je Ukrajina prezadužena zemlja, za razliku od Rusije. 

Trpe Hrvati i Slovenci
U cijelom su svijetu, strogo financijski gledajući, na krizu prve reagirale svjetske burze na kojima indeksi padaju, a pad je osjetila i slovenska farmaceutska tvrtka Krka koja uvelike ovisi o ruskom tržištu. Jednako je i s hrvatskom farmaceutskom industrijom koja značajne prihode ostvaruje u Ukrajini Hrvatska je 2012. godini u Ukrajinu izvezla proizvoda u ukupne vrijednosti od 50,4 milijuna kuna od čega 54 posto otpada na lijekove. Ono što iznenađuje jest da su na drugom mjestu s 11 posto udjela u strukturi hrvatskog izvoza u Ukrajinu bili pripravci za brijanje. Jednako tako i kemijska industrija izvozi velike količine svojih proizvoda u Ukrajinu, baš kao i proizvođači duhana ili začina. Farmaceutski proizvodi su ipak najvažniji  za održavanje minimalnog trgovinskog suficita s Ukrajinom, koja u skladu sa svojom snažnom metaloprerađivačkom i strojarskom industrijom u Hrvatsku najviše izvozi plosnate valjane proizvode od željeza i čelika. Slična struktura hrvatskog izvoza vrijedi i za Rusiju, ali su brojke mnogo veće.

Domaći farmaceuti su u najveću zemlju na svijetu u samo u prvih šest mjeseci prošle godine izvezli lijekova u vrijednosti od 72 milijuna dolara. Vrijednost izvoza lijekova u cijeloj 2012. godini u Rusiju dostigla 157,7 milijuna dolara.Ukrajina je pred bankrotom, a Rusiji ne pada na pamet dati joj ranije obećanih 12 milijardi dolara u zamjenu za snažnije veze i ulazak u Euroazijsku ekonomsku uniju kojom je Rusija predvidjela parirati EU. Upravo je ova potonja zajednica također željela Ukrajinu uvući u svoju interesnu orbitu, što je u konačnici i dovelo do eskalacije sukoba koji se već dugo kuha. EU za sada nema što konkretno ponuditi Ukrajini osim obećanja i poticanja da krene "demokratskim putem" jer kako možemo osjetiti na vlastitoj koži, EU nema novca niti za vlastite članice.

Iako iz današnje perspektive ova kriza zaista izgleda kao veliko preslagivanje karata, činjenica je da je slična situacija i prijetnje Zapada vladali i 2008. godine kada je Rusija sa svojom vojskom u nekoliko dana pregazila tadašnju američku miljenicu Gruziju. I tada su neki upozoravali na mogućnost izbijanja Trećeg svjetskog rata kojem bi zbog sukoba mogao prethoditi ekonomski kolaps globalne ekonomije, a Europa bez ruskog plina o kojem uvelike ovisi.  Plinovodi i naftovodi usprkos ratu nisu zatvarani, a dolazak Baracka Obame godinu kasnije na vlast u SAD-u riješila problem tako da je dogovoreno o "resetiranju" hladnih odnosa između SAD-a i Rusije. Rusija je poslala jasnu poruku Zapadu da se njezini strateški interesi ne mogu ignorirati, a glavna opasnost se krije u odgovoru hoće li u slučaju daljnje eskalacije sukoba sve strane moći upravljati povijesnom stihijom. Najveću cijenu na kraju će platiti danas disfunkcionalna Ukrajina u kojoj, sad je očito, susjedna Rusija još dugo neće imati prijatelja. 

Hrvatska sigurnija nego 2006. i 2009.

Unatoč volatilnim političkim odnosima i nedovoljno razvijenim trgovačkim relacijama, u energetskom smislu Rusija je za Hrvatsku jedna od najvažnijih međunarodnih partnera. Hrvatska uvozi oko 80 posto nafte i otprilike 40-tak posto prirodnog plina koji koristi, a veći dio tih uvoznih energenata upravo je ruskog podrijetla. Utoliko jasno je da bi bilo kakav poremećaj u trgovinskim odnosima Rusije i Europske unije potencijalno imao i ozbiljne posljedice po stanje u Hrvatskoj. Iako nije vjerojatno da bi se EU mogla odlučiti na uvođenje sankcija Rusiji, problemi bi se prvenstveno mogli dogoditi odluče li ukrajinske vlasti privremeno zatvoriti plinovode i naftovode koji prolaze kroz teritorij te države. Predratno stanje u Ukrajini mnogim će građanima Hrvatske evocirati uspomene na veliku plinsku krizu iz 2006. i 2009. godine kada je bilo zaustavljeno preko 80 posto ruskog izvoza plina za Europu, no za vjerovati je da bi ovaj put negativne posljedice bile zantno slabije. Naime, trenutni kapaciteti plinovoda koji iz Rusije vode prema zemljama Europske unije i Turskoj iznose oko 374 milijarde kubičnih metara plina. Izuzmu li se iz toga plinovodi koji prolaze preko teritorija Ukrajine, čiji je kapacitet 143 milijarde, i dalje ostaje slobodni kapacitet od 200-tinjak milijardi prostornih metara. To je i dalje znatno više od 150-160 milijardi prostornih metara plina koje Rusija izvozi u Europu. Također, ako se toj računici pridoda i činjenica da su sredinom prošle godine europski terminali za ukapljeni plin radili s prosječnom utilizacijom od samo 31 posto, evidentno je i da bi prekid isporuka preko Ukrajine mogao biti pokriven i većim angažmanom tih objekata. Utoliko, prekid isporuka plina preko Ukrajine barem kratkoročno ne bi izazvao nestašicu tog energenta u Europi, iako sve države ne bi bile jednako zaštićene. U odnosu na krize iz 2006. i 2009. u Hrvatskoj se u tom pogledu stanje znatno popravilo otvaranjem velikog interkonektora prema Mađarskoj, tako da Hrvatska sada ima mogućnost uvoza plina iz te države, Slovenije, te povlačenja većih količina iz sjevernojadranskih polja. Ta tri čimbenika trebala bi osigurati sigurnost opskrbe. S naftom, pak, priča je nešto kompleksnija. Iako se Rusija tijekom proteklog desetljeća znatno orjentirala na povećanje izvoza nafte morskim putem preko luke Ust Luga u Finskom zaljevu i Novorosijska na Crnom Moru, naftovod Družba je i dalje najvažniji kanal za opskrbu srednje Europe ruskom naftom. Taj naftovod u Bjelorusiji se grana, a njegov južni ogranak prolazi kroz Ukrajinu i služi za opskrrbu Slovačke, Češke, Mađarske i Austrije i južnog dijela Njemačke. Prekidom transport rafinerije u toj regiji suočile bi se s problemima u dobavi, naročito zato što su alternativni pravci dobave ograničeni. Najvažniji su Transalpski naftovod (TAL) koji iz Trsta ide prema sjeveru, te naš Janaf. Problem je što su kapaciteti TAL-a gotovo u potpunosti ispunjeni, a i Janaf je u posljednje vrijeme povećao svoju utilizaciju. Što se hrvatskih rafinerija tiče, takav scenarij ne bi predstavljao značajniji problem s obzirom da se riječka rafinerija snabdijeva morskim putem, a Sisak pri niskom kapacitetu u kojem radi zadnjih godina većim dijelom prerađuje samo domaću naftu. Utoliko, posljedice ukrajinske krize Hrvatska bi vjerojatno osjećala kroz povećanje cijene energenata. Cijena nafte na svjetskim burzama već u prvim satima jučerašnjeg dana porasla je za dva dolara po barelu. Nastavkom napetosti taj rast vjerojatno bi se nastavio, a eskalacijom sukoba cijena nafte vjerojatno bi otišla u nebo. Kako su cijene plina u ugovorima koje europske zemlje imaju s Gazpromom i dalje u dobrom dijelu indeksirane na cijene nafte, dugoročno bi i cijene tog energenta rasle. Dakako, taj rast cijena dijelom će se preliti i na domaće potrošače – kućastva i industriju – iako država ima alate kojim može barem privremeno zaustaviti divljanje cijena energije.  (Marko Biočina)

Uredba o digitalnoj operativnoj otpornosti

Digitalna otpornost na ispitu u praksi: Kako se sektor nosi s DORA-om?

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života