Na Manhattanu, u New Yorku luksuzna trgovine Barneys otvara se u trgovini koju je donedavno držao propali lanac diskontne odjeće Loehmann.

Diljem SAD-a sve više pristupačnih lanaca restorana bori se za opstanak dok istodobno luksuzni poput Capital Grillea imaju sve dulje liste čekanja za stol. Potez General Electrica o plasmanu na tržište visokokvalitetnih (i skupih) perilica i hladnjaka pokazao se kao pun pogodak i debelo premašuje prodaju jeftinijih modela koji se masovno proizvode.Političari u Washingtonu i dalje raspravljaju o tome da li se u SAD-u povećala ekonomska nejednakost, no u korporativnom svijetu to uopće nije upitno. Postrecesijska stvarnost je da se tržište namijenjeo srednjoj klasi sve više smanjuje, a istovremeno roba za bogate postaje još nedostupnije, piše The New York Times.

Šire se metastaze
"Trenutno je jako dobro potrošačima koji imaju kapital poput nekretnina i dionica i nalaze se u 20 posto dobrostojeće populacije", tvrdi John G. Maxwell, čelnik odjela globalne prodaje i navika potrošača u PricewaterhoseCoopersu.Prateći taj trend njihovi klijenti poput velikih trgovina i restorana love bogatije kupce širenjem ponude robom i uslugama višeg cjenovnog razreda, ili se pak okreću najnižim cijena kako bi privukli sve veću vojsku potrošaća koji prebiru po lisnicama za svaki cent."Ako se bavite restoraterstvom ili maloprodajom želite imati ili najskuplju i najjeftiniju robu i usluge. Trenutno ne želite biti između tih krajnosti", ističe Maxwell, iskrenošću koja se prije može očekivati od ljevičarskih akademskih krugova, nego analitičara s Wall Streeta.Iako još nema službenih podataka za prošlu godinu, oni za 2012. već potvrđuju trend sve većeg raslojavanja. Naime tada je na pet posto Amerikanaca s najvećim prihodima otpadalo čak 38 posto domaće potrošnje, svakako dramatičan rast s 28 posto 1995. godine.

Kako je pokazalo jedno nedavno provedeno istraživanje, još je frapantnije da je trenutni oporavak u SAD-u gotovo u potpunosti u rukama više klase. Naime od 2009. godine, kada je okončana recesija u SAD-u potrošnja prilagođena inflacijom najbogatijih porasla je za 17 posto, dok je potrošnja ostatka, odnosno 95 posto Amerikanaca porasla za tek jedan posto. Učinci ovog fenomena nisu ograničeni samo na maloprodaju i restoraterstvo već su sve prisutniji u gotovo svakom sektoru američkog gospodarstva. Tako primjerice cvatu ruže luksuznim kazinima Wynn i Venetian u Las Vegasu, dok sve manje posla imaju Atlantic Cityju te državama New York i Connecticutt koja su uvijek privlačila više hazardera malo slabije platežne moći, tvrdi Steven Kent, analitičar Goldman Sachsa.

Slično i u Hrvatskoj
"I u Hrvatskoj je primjetno slično raslojavanje kao i u SAD-u. Trgovački lanci srednje veličine imaju velikih problema i rezultat im ovisi o tome kakve cijene nude i koliko se oslanjaju na poslovođe koji poznaju potrošačke navike na lokalnom tržištu", rekao je za Poslovni dnevnik Drago Munjiza, konzultant i direktor tvrtke Jakov Viktor. Ističe kako nije u pitanju Nije u pitanju samo osiromašenje, odnosno sve veća zaduženost dijela stanovništva, već i činjenica da potrošači u krizi mijenjaju navike. Novca, kako vidimo po štednji u hrvatskim bankama, još uvijek ipak ima. Stvar je u tome da se ljudi zbog krize sustežu od potrošnje. Do te je promjene došlo zbog straha i jer ne vide perspektivu zbog gospodarskih problema."

Analitičari Credit Suissea još su 2003. godine zaključili da maloprodaja u srednjoročnom radzoblju više neće biti tako isplativa kao što je to iozgledalo tih godina. Analizirajući trendove, izračunali su da to više neće biti tako dobra investicija i da će povrat biti negativan. Kriza je sve to samo ubrzala, a svi svjetski investitori znaju za taj zaključak", tvrdi Munjiza. Sigurno je da su u krizi najviše oni koji su raširili operacije po cijelom svijetu jer ljudi danas u krizi biraju više lokalno. Primjerice, Wall Mart je kao najveći svjetski trgovački lanac zabilježio gubitke, što zbog promjene potrošačkih navika, što zbog toga što su kulturološke razlike bile značajne između američkih i njemačkih kupaca. Tesco je također izišao s tržišta više zemalja, a odustao je i od SAD-a."Malotrgovački posao i banke prvi osjete krizu jer kroz njih protječe najviše gotovine. Retailerima već i mali pad potrošnje stvara gubitke", zaključuje Munjiza. 

Opasni odnosi
Što se pak tiče hotela, prema podacima Smith Travel Researcha, prihodi po sobi u luksuznim hotelskim brendovima poput Four Seasonsa i St. Regisa porasli su 7,5 posto, dok su u onima namijenjenim klijenteli srednje platežne moći, poput Best Westerna porasli samo 4,1 posto.Unatoč tome što je potrošnja najimućnihih potrošača potaknula rast američkog gospodarstva, stručnjake sve više brine ovako radikalno raslojavanje društva."Bit će teško održavati snažan ekonomski rast dok tako velik udjel stanovništva sve više zaostaje kupovnom moći. Mogli bismo se provući, no možemo li se tako doista oporaviti?", pita se Steven Fazzari, ekonomist sa Sveučilišta Washington u St. Louisu.Upozorava kako je opasno oslanjati se isključivo na kupovnu moć najbogatijih kao pokretača potražnje jer time cijelo gospodarstvo postaje mnogo volatilnije. Naime potrošnja te skupine mnogo je više vezana za kretanja na burzi, kao i na tržištu nekretnina.

Guy Bergerson, ekonomist RBS-a, kaže kako je to razvidno prateći trendove posljednih godina na Wall Streetu. On procjenjuje kako 50 posto Amerikanaca nema efektivnog pristupa dioničkom tržištu, u što su uključeni o oni koji drže novac u mirovinskim fondovima. S obzirom na to da je upravo uzlet dioničkog tržišta najzaslužniji za oporavak potrošnje nakon krize jasno je kojem staležu pripadaju trenutno najpotentniji potrošači u Sjedinjenim Američkim Državama.Zanimljivo je da je upravo sve veće raslojavanje američkog društva u biti još jedna prilika za zaradu na Njujorškoj burzi. Tako su ulagači već prepoznali trend koji sve više uzima maha pa su tako dionice trgovačkih lanaca Sears i J. C. Penny, čija je ponuda primarno usredotočena na srednji sloj, od kraja 2009. godine više nego prepolovljena, a te se kompanije i dalje teško bore za opstanak. Istodobno su trgovci s luksuznom robom poput Nordstorma, ali i lanci s jeftinom robom poput Dollar Treeja i Family Dollar Storesa i više nego udvostručili svoju tržišnu vrijednost.

Intervju

“Uveli smo princip ‘istovrijedni rad – jednaka plaća’ u praksi, a ne samo kao pusto obećanje”

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Od dva dolara do kućne pomoćnice

Kriterij zarade
Unatoč tome što gotovo svaka osoba u svijetu ima jasnu predodžbu o tome tko je pripadnik srednje klase zanimljivo je kako pri definiranju konkretnih kriterija dolazi do poprilične neujednačenosti. Tako prema kriterijima svjetske banke, u srednju ili višu klasu spadaju svi oni koji zarađuju više od dva dolara dnevno.  

Kriterij automobila
Dio ekonomista smatra da najbolji uvid u to tko je pripadnik srednje klase daje sposobnost kupnje skupog, neesencijalnog predmeta, poput primjerice automobila. No upravo automobil nije najpogodnija mjerna jedinica jer kućanstva u razvijenim zemljama imaju i po nekoliko automobila pa je ta metoda primjerenija za definiranje srednjeg sloja u zemljama u razvoju.

Kulturološko pitanje
Brojni znanstvenici pak smatraju kako je pitanje pripadnosti srednjoj klasi možda i više kulturološko nego socioekonomsko. Tako se srednjom klasom u Nigeriji smatraju oni koji mogu unajmiti kućnu pomoćnicu, dok su Indiji to svi sa toaletom na ispiranje. Pripadnik srednje klase u Indoneziji ima motocikl, a u Kini svako mora biti vlasnik stana. U Rusiji svaki pripadnik srednjeg sloja mora imati kosilicu, dok Amerikanac mora imati zdravstveno osiguranje.