U smanjivanju proračunskog deficita za oko 7,5 milijardi kuna, tj. na razinu koju od Hrvatske u 2014. traži Europska unija, Vlada bi se u najvećoj mjeri ili gotovo u cijelosti trebala fokusirati na smanjenje rashoda. Poručili su to iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), koja je povodom službene potvrde ulaska Hrvatske u postupak pri prekomjernom deficitu (PDD) predstavila i analizu iskustava osam (post)tranzicijskih članica s tom europskom procedurom.

Ona pokazuje da u prosjeku nekoliko puta veći doprinos fisakalnoj prilagodbi dolazi s rashodne strane u odnosu na prihodnu. Iskustva pokazuju i da samo konsolidacija na rashodima dovodi do trajnog rješenja fiskalnog problema, a kako ističe glavni direktor HUP-a Davor Majetić, rezultati upućuju na to da "takva konsolidacija nigdje nije umanjila potencijale za ekonomski rast". Naprotiv, pomogla ih je ojačati. U ulasku Hrvatske u PPD Majetić utoliko vidi i zadnju prigodu da se u ovoj i sljedeće dvije godine riješi strukturni problem javnih financija. Velimir Šonje, jedan od autora analize, u prilog prilagodbi ponajprije na rashodima naglašava i da je u Hrvatskoj dosegnut limit fiskalnog kapaciteta.

Udjel prihoda opće države u BDP-u kod nas je već previsok s obzirom na dosegnuti stupanj ekonomskog razvoja, pa njegovo povećanje zapravo negativno djeluje na rast i zapošljavanje. Nominalno je opterećenje u Hrvatskoj mjereno udjelom javnih prihoda u BDP-u negdje na sredini ljestvice EU, ali to dalje uljepšanu sliku jer se ne uzimaju u obzir parafiskalni nameti i uključenost sive ekonomije u BDP-u, kao ni efekt tzv. imputirane stambene rente. Oslanjanje na rashodnu prilagodbu, bez diranja u prihode, ne ide pak bez rezanja (mase) plaća u javnoj upravi, materijalnih troškova te subvencija za 10-15 posto, smatra Šonje. No, koliko je izgledno da takve preporuke ne ostanu tek nadobudne želje i je li realno da ih Vlada iole ozbiljnije razmotri?

Uza sve, nekim lanjskim kolektivnim ugovorima i tehnički su umanjeni izgledi za takve efekte. A onda malo pomažu i argumenti da su iskustva promatranih zemalja pokazala da je stopa rasta BDP-a puno veća kod zemalja koje su uspjele jače smanjiti rashode i brže izaći iz PPD-a. Konačno, odustajanje od mirovinske reforme nikome nije bitno pomoglo u rješavanju strukturnih problema javnih financija, ali Vladi je to sigurno bilo poznato kad je u toj zoni počela razmatrati dodatne izvore prihoda.