Iako je već dugo prikazuju kao gospodarski promašaj, subsaharska Afrika prolazi kroz najuspješnije razdoblje rasta od godina koje su uslijedile netom nakon proglašenja neovisnosti. Tome je doprinijelo obilje prirodnih resursa, no dobri pokazatelji prelaze okvire prirodnog bogatstva ovih zemalja. Države poput Etiopije, Ruande i Ugande, između ostalih, od sredine 1990-ih bilježe rast usporedan onome u istočnoj Aziji, dok su afrički poslovni i politički čelnici puni optimizma glede budućnosti cijeloga kontinenta.
Pravo je pitanje je li ovaj uspjeh održiv? Dosad je rast poticala kombinacija vanjskih čimbenika (humanitarna pomoć, otpis duga i priljev dobara) te uklanjanje najgorih političkih nesrazmjera iz prošlosti. Domaću proizvodnju osnažili su povećanje potražnje za domaćom robom i uslugama te učinkovitije iskorištavanje resursa. Izazov počiva u činjenici što nije razvidno iz kojeg se izvora može očekivati budući rast proizvodnosti. Problem u pozadini su slabosti prisutne u strukturalnoj transformaciji ovih gospodarstava. Istočnoazijske države ubrzani rast su ostvarile zahvaljujući replikaciji. Poljoprivrednici su se pretvorili u industrijske radnike, gospodarstvo se razgranalo, a izvoz se proširio na lepezu sve sofisticiranijih roba.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu