Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi uglavnom nije uspio ispuniti svoj cilj, nije podigao efikasnost poduzeća, izostalo je njihovo cjelovito i pravo restrukturiranje, nagodbe ugrožavaju imovinsku stranu i vjerovnika i dužnika, a i za mnoge tvrtke koje su sklopile nagodbu nema garancija da će u nastavku poslovanja biti uspješne, rečeno je na današnjem okruglom stolu časopisa Banka.

Stručna suradnica Banke Suzana Košćak, predstavljajući analizu ekonomskih rezultata predstečajnih nagodbi, kazala je da tražbine prijavljene u sklopu procesa predstečajnih nagodbi, koje iznose više od 50 milijardi kuna, čine oko 16 posto hrvatskog BDP-a, približno 45 posto rebalansiranog državnog proračuna za ovu godinu te primjerice premašuju ukupan hrvatski izvoz u prvih devet mjeseci ove godine.

Predstečajnu je nagodbu do sada zatražilo više od 5.600 tvrtki, nešto više od 500 ih je sklopilo nagodbe, a preko 3 tisuće predmeta je odbačeno, dakle za njih je izvjestan stečaj.

No, istaknula je Košćak, čak i kod sklopljenih nagodbi ostaje pitanje kvalitete planova restrukturiranja na temelju kojih su nagodbe sklopljene, jer one uglavnom ne nude kapitalno jačanje tvrtki i njihovo vlasničko restrukturiranje, a čak niti jedna uprava takvih tvrtki nije podnijela ostavku, iako su ih dovele u situaciju da traže nagodbu.

Također, ostaje i pitanje tretmana otpisa dugovanja od strane države, odnosno ocjene radi li se tu o državnim potporama ili ne, o čemu će, ako sami na to ne odgovorimo, u idućoj godini možda odgovoriti Europska komisija, istaknula je.

Miho Glavić, predsjednik Uprave AWT Internationala, koji se često u postupcima predstečajne nagodbe našao u poziciji vjerovnika, dodao je i kako tvrtke koje su sklopile nagodbu nemaju nikakve garancije da će sada biti uspješne, jer ne kreću od nule, već i niže od toga budući da su izgubile ključnu komponentu za uspješno poslovanje, a to je povjerenje dobavljača, kupaca i financijera. Proizvodne tvrtke, prema njegovom mišljenju, još i imaju šansu, ali tvrtke iz sektora trgovine tijekom trajanja postupka već su zamijenili konkurenti i za njih na tržištu realno više nema mjesta.

Dodatni problem je i često mijenjanje zakona, što je prema mišljenju sutkinje Visokog trgovačkog suda Nevenke Marković dovelo do kaosa, jer nitko od sudionika ne zna kako postupati u kojem trenutku, što se očito odnosi i na zakonodavca koji je zakon u godinu dana mijenjao četiri puta.

Marković je ukazala i na još jednu nelogičnost ovog postupka – u sklopljenim nagodbama dužnici su izašli iz blokada, ali uskoro su ponovno blokirani jer su stvorili nove dugove. Novi vjerovnici nisu uključeni u sklopljenu nagodbu, a dužnik u dvije godine od nagodbe nema pravo na sličan način rješavati dugovanja, dakle opet mu je stečaj neminovan.

Stalno obrazovanje i razvoj vještina

MBA obrazovanje na ZŠEM-u: Investicija koja mijenja karijeru i život

Poslodavac prijetelj obitelji

Nova mjera države mogla bi promijeniti način na koji radimo – evo zašto

Da bi zakon kojim se uređuje sustav predstečajnih nagodbi imao učinka, drži Košćak, država ipak prvo treba provesti nužne reforme, moraju se realizirati investicije, ali i razviti i ojačati srednje i malo poduzetništvo.