Velika socijalna koalicija Angele Merkel u Njemačkoj stvorena je ustupcima poput definiranja najniže plaće i kraćim radnim vijekom.

Dok su za kancelarku ustupci cijena koalicije, ekonomisti diljem Europe, posebno u Bruxellesu, nadaju se da bi od toga koristi mogle imati ostale zemlje, uključujući i Hrvatsku. Definiranje minimalne plaće od 8,5 eura po satu od siječnja 2015. te odlazak u mirovinu sa 63 godine (umjesto 67 po novom zakonu) nakon odrađenih 45 godina staža, po jednostavnoj ekonomskoj logici donijet će veću kupovnu moć. Veća potražnja značit će veći uvoz i više narudžbi za europske i hrvatske izvoznike. Oni koji odu u mirovinu stvorit će vakuum na tržištu što je za domaće 'gastarbajtere' dobra vijest, kao i za domaći turizam više raspoloživih eura u lisnicama građana države koja je najveće emitivno turističko tržište. Jačanje kupovne moći ekonomskoj lokomotivi Europe, pozitivno je za čitavu Uniju, no ne treba očekivati čuda, upozoravaju stručnjaci i domaći poduzetnici. Najveća nepoznanica o kojoj ovisi domino-efekt je hoće li Nijemci zaista početi trošiti.

"Teško je očekivati da će mjere pokazati značajnije rezultate u zemlji koja dugoročno ima jednu od najvećih stopa štednje", rezerviran je glavni ekonomist Hypo Alpe-Adria banke Hrvoje Stojić. S druge strane, nezainteresiranost domaće politike za promjenu ekonomskog modela i neprovedene reforme ne mogu nadomjestiti interni njemački potezi. Dok će druge zemlje, poput susjedne Slovenije kojoj je Njemačka najveći trgovinski partner, osjetiti mjere naš problem je u izvozu, upozorava profesor riječkog Ekonomskog fakulteta Saša Drezgić. "Ne vjerujem da će minimalna plaća imati značajnih efekata na domaće izvoznike prvenstveno zbog nepovoljne stukture odnosa robne razmjene", kaže Drezgić. Hrvatski izvoz se, kaže, temelji na proizvodima više dodatne vrijednosti pa povećanje kupovne moći najsiromašnijeg dijela stanovništva neće bitno poboljšati poslovanje izvoznika već će prvenstveno rezultirati većom internom potrošnjom i to egzistencijalnih proizvoda poput hrane.

Nije naodmet ni napomenuti da unatoč činjenici da su Njemačka i Austrija neokrznute krizom i da su već neko vrijeme na vrhunsku proizvodnosti i razina dohodaka, domaći izvoznici nisu bitno povećali svoju prodaju iako nam je Austrija drugi po veličini trgovinski partner. "Njemačka povećava svoju unutarnju potrošnju i to ne može odmoći, no izvoznici se trebaju boriti za svoj dio tržišta. Sve se svodi na pitanje je imate li uopće proizvode za ponuditi", upozorava analitičar Ekonomskog instituta Željko Lovrinčević.U Atlantic grupi kojoj je Njemačka najveće tržište za segment sportske prehrane poručuju da njihovi zaposlenici Atlantic Multipowera u Njemačkoj ionako imaju značajno veća primanja od minimalnih zakonom zajamčenih. "U širem kontekstu svakako možemo biti zadovoljni perspektivom većeg ukupnog ekonomskog rasta u ovom okruženju iako ne očekujemo značajniji utjecaj na naše konkretno poslovanje, osobito u okvirima cijele Grupe", kaže Neven Vranković, potpredsjednik Atlantica za Korporativne aktivnosti.

Može li veća kupovna moć u Nijemaca poboljšati domaću sezonu? "Svatko tko poznaje njemačko tržište, zna da onima kojima će rasti minimalne plaće nisu potencijalni gosti jer za nas nemaju novca. K nama mogu doći eventualno izvan sezone u, primjerice, autobusnim turama", kaže Selimir Ognjenović, suvlasnik Riva Toursa koji je najveći specijalizirani njemački turoperator za Hrvatsku. On smatra da je za nas važnija novost o skraćivanju radnog vijeka jer time dobivamo nove potencijalne goste jer su Nijemci i u dobi od 80 godina dovoljno mladi za našu ponudu. "Primjerice, na našim biciklističkim turama koje prodajemo po Dalmaciji sad nabavljamo električne bicikle jer je interes seniora za takve sadržaje iznimno velik", kaže Ognjenović.

Inače, broj zaposlenih u Njemačkoj premašio je 24 milijuna i ove godine broj zaposlenih je veći za 200.000. "Od toga ćemo imati samo koristi, ali pritom svi koji rade u turizmu moraju znati da Nijemci kalkuliraju svaki cent i nisu 'riba koja sama skače u mrežu'", kaže taj njemački turoperator. Premda se na prvi pogled čini da je kancelarka Angela Merkel platila visoku cijenu za stabilnu vladu, u suštini njemačke ekonomske politike nema krucijalnih promjena, posebno ne u izvozno orjentiranom ekonomskom modelu koji postao i predmetom kritika Bruxellesa. Berlin ne odustaje od toga da svaka država garantira za svoje dugove te i dalje ustrajava na strogom nadzoru. U makroekonomskoj politici nema zaokreta; inflacija, uloga ECB-a, kolektivno pregovaranje sa sindikatima – ostaju nepromijenjeni.