Bankarski je sektor u prvoj polovici godine ostvario milijardu kuna dobiti ili čak 45 posto manje nego lani, ali u drugom bi polugodištu mogao biti oko pozitivne nule, a lako moguće i s minusom. Do kraja godine mogao bi se, dakle, više ili manje istopiti i slabašan polugodišnji rezultat ostvaren na više od 400 milijardi kuna aktive.

No, i kad bi se on uspio sačuvati, to bi nakon lanjskih  28 posto pada dobiti (na 2,8 milijardi) značilo dodatni pad za čak dvije trećine, dok bi profitabilnost kapitala pala ispod dva posto. Osim što u pogledu (rastućih) loših plasmana i (padajućih) neto prihoda nema naznaka trendnih poboljšanja, banke tek čekaju nova, stroža HNB-ova pravila o klasifikaciji plasmana, a s posljednjim tromjesečjem i izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju koje idu na ruku dužnicima. Efekt tih regulatornih novosti u 2013. će premašiti milijardu kuna. Mnogima kojima su godinama 'boli oči' nominalni iznosi zarada mrskih banaka – pa čak i kad su brojke već potvrđivale trend pada profitabilnosti – eto uskoro prilike za 'radovanje' i likovanje jer je i bankama napokon loše, a bankari će ostati bez bonusa.

Nažalost, to što je profitabilnost već 2012. pala na najnižu razinu od bankarske krize 1999. i što će se taj pad ove godine produbiti, u iole duljem horizontu sve je prije nego dobra vijest za hrvatsku ekonomiju. Same brojke i kratki rok pritom su manje važni, kao i raspredanja koliko su politike samih banaka proteklog desetljeća kumovale takvu ishodu, smatra makroekonomist zabrinut zbog guranja banaka u zonu neprofitabilnosti. "Pad profita banaka vrlo je ozbiljan srednjoročni ekonomski problem, ali dojam je da ga vlasti ne percipiraju takvim i da ne vode računa o kumulativu raznih mjera, domaćih i vanjskih. Za zemlju s bankocentričnim sustavom ekonomije, sa 'junk' rejtingom i negativnim izgledima, s gospodarstvom koje već 5 godina pada, profitna stopa banaka ispod cijene kapitala za vlasnike veoma je opasna stvar", kaže naš sugovornik.

Potraje li to, a nema, kaže, znakova da se išta okreće, logično je da se investitori zapitaju zašto da ga plasiraju u zemlju koja ne raste, nekonkurentna je i ne reformira se ili to čini puževim korakom. Ako se to zapitaju, onda je logičan slijed i ubrzanje razduživanja, povlačenje dijela depozita i kapitala matičnih banaka, smanjivanje bilanci, kredita… Ukratko, sve suprotno od onoga što trebamo jer bez novih kredita jednostavno nema (višeg) rasta, a novih kredita nema bez novih depozita.

Uz prinos na kapital banke od tri, četiri pa i pet posto ulaganje u banku vlasniku ne treba jer može kupiti "Linićeve papire" koji će mu donijeti bolji prinos, sa zrnom cinizma ističe jedan financijaš sugerirajući da ne bi čudilo da se matične banke u idućih godinu dana na našem tržištu odluče na žešće dezinvestiranje. Novi čelnik austrijske Raiffeisen grupe Karl Sevelda nedavno je istaknuo kako u jugoistočnoj Europi planiraju usporavanje rasta, a u nekim zemljama i smanjivanje obujma poslovanja. Pritom je, doduše, apostrofirao samo Sloveniju i Mađarsku. Hrvatsku nije, no nema je ni na listi šest zemalja na kojima će biti fokus rasta, na kojoj su, uz domicilno tržište, Rusija, Poljska, Češka, Slovačka i Rumunjska. 

Drama kod malih banaka
Prema procjenama analitičara središnje banke, izmjene regulative potrošačkog kreditiranja stupanjem na snagu će smanjiti neto prihod banaka za otprilike desetinu očekivanog neto prihoda. Uz pretpostavku da u 2013. u primjeni budu jedan kvartal, to bi iznosilo oko 2,5% godišnjeg neto prihoda. On je lani iznosio 7,4 milijarde kuna pa bi se efekt ZPK u 2013. mogao procijeniti na barem 180 milijuna kuna. S druge strane, stroža klasifikacija plasmana koja, kako kažu u HNB-u, "efektivno odgađa isplate zarada do trenutka naplate loših plasmana" iz tekućih bi zarada mogla "stvoriti zaštitni sloj od 0,3 postotna boda kapitalne adekvatnosti". Iz te formulacije proizlazi da bi nova pravila na kraju ove godine trebala rezultirati s približno 830 milijuna kuna dodatnih rezervacija, iako se dosad baratalo s 1,3 milijarde kuna tereta. Koliki god ispao ceh, time će se snažno ubrzati pad profitabilnosti kapitala banaka.

Nakon što su smanjenje svih marži i rast troškova rezerviranja lani razultirali padom sa 6,9 na 4,8 posto, povrat na prosječni kapital (ROAE) je na kraju prvog tromjesečja 2013. okopnio na 4,2 posto, a s milijardu kuna dobiti u prvoj polovici godine te isto toliko u drugom lanjskom polugodištu, proizlazi da je sredinom ove godine potonuo na 3,5 posto. Tu padu nije kraj. Na kraju godine realno je očekivati da bude između jedan i dva posto.  Kratkoročno se na razini sustava time neće dogoditi ništa dramatično, iako za dio banaka, osobito malih, drame neće manjkati. U skupini malih već lani su profitne stope bile negativne, kod srednjih je ROE bio 1,9 posto, a kod velikih 6 posto. Na razini sustava promatrano, banke ipak  imaju dovoljno zalihe kapitala. U okruženju ima nekoliko zemalja čiji bankarski sektori imaju i negativne stope povrata (lani je to bio slučaj u Sloveniji, Mađarskoj, Rumunjskoj), što upućuje na to da situacija ni drugdje nije sjajna. U slučaju Hrvatske, a vrijedi i za Sloveniju, problem je što su i srednjoročne prognoze rasta ekonomske i kreditne aktivnosti slabašne. Hrvatska i Slovenija na samom su začelju u predviđanjima rasta kredita u iduće četiri godine, s prosječnim očekivanim stopama od samo dva posto. 

Sigurniji plasmani
To nije obećavajuće ni za profitabilnost. Pogotovo uz nastavak averzije prema riziku zbog rasta loših kredita i slabih perspektiva ekonomije, zbog čega su se banke u novije vrijeme više okretale sigurnijim, ali manje prinosnim plasmanima. Taj začarani krug odražava se i u podatku da su od ukupno odobrenih kredita privatnom sektoru u 2012. čak četiri petine bili (skuplji) kratkoročni. To je bilo dovoljno samo za ublažavanje pada kamatnih prihoda na konačnih -8,8 posto.Iako je i u većini zemalja srednje i istočne Europe (SIE) profitabilnost kapitala banaka lani oslabila, u prosjeku je ona u regiji i dalje viša nego u eurozoni s prosječnih 3 posto. Visokim povratima prednjače veća tržišta poput Rusije, Poljske ili Češke, zahvaljujući kojima je prosječni ROE za 2012. u 15-ak zemalja SIE iznosio čak 16 posto, a i za iduće četiri godine očekuje se nešto nižih, ali i dalje solidnih 12-15 posto prosjeka. Jugoistok Europe, dio kojega je i Hrvatska, zapadnim bankama nudi osjetno manje privlačne povrate. 

Brzi paketi kao odgovor na rastuće troškove

Energetska tranzicija postaje stvar opstanka za SME sektor

Umjetna inteligencija

AI alati dostupni svima ulaganje su u gospodarski i društveni napredak

Velimir Šonje, Arhivanalitika

Ušli smo u zonu u kojoj se ne isplati investirati u banke

Dobit banaka kod nas je često pogrešno interpretirana kategorija. Kako smo mi, u kulturalnom smislu, društvo preraspodjele, većina misli da je "kolač" za raspodjelu zadan pa se nečija "visoka" dobit smatra teretom (otimanjem od) nekoga drugog. Slabo se razumije činjenica – koja je osobito izražena kada je riječ o bankama, da se dobit u pravilu kreće u korelaciji s dobicima drugih dijelova gospodarstva. Dakle, sustavi su u gospodarstvu toliko povezani, da je bankama dobro kad je svima drugima dobro, i bankama je loše, kad je svima drugima loše.Sljedeću razinu zabune proizvodi rašireno nerazumijevanje razlike između apsolutnih brojeva i omjera profitabilnosti. Dobit predstavlja prihod kapitala pa njezinu "visinu" treba ocjenjivati kroz perspektivu prinosa na kapital. A taj je već godinama u padu. Prema tome, kada je riječ o omjerima profitabilnosti, nastavak njihova pada ne predstavlja nikakvo iznenađenje, samo što će taj pad u ovoj godini biti nešto izraženiji nego što je do sada bio slučaj. Razloge za to treba tražiti u daljnjem padu kamatne marže, poskupljenju inozemnih izvora nakon pada rejtinga, nedostatku (kvalitetne) potražnje za kreditima i rastućem teretu troškova rezervacija za gubitke. Očigledno, svi ovi čimbenici su povezani s produženim trajanjem recesije u Hrvatskoj. Ako se prošli prosječni ROE interpretira kao osnova za formiranje očekivanja o budućem ROE – a to je očekivanje ključno za odluke vlasnika o potpori bankama u Hrvatskoj i za odluke menadžera o odobravanju novih kredita – onda je očito da smo ušli u zonu u kojoj se više ne isplati investirati kapital u hrvatske banke. Puno je bolji omjer povrata i rizika od ulaganja u, primjerice, državne obveznice.