Autori Strategije razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine u jednom dijelu studije bave se i nedostacima hrvatskog turizma.

Tako se navodi da je "Hrvatska tipičan primjer zrele turističke destinacije s dominacijom jednog proizvoda ('sunce i more') s visokom sezonalnosti poslovanja, što je karakteristično za zemlje toplih mora (prije svega Mediterana i Jadrana). I dok su se druge mediteranske i srednjoeuropske turističke destinacije već sredinom 80-ih počele poslovno restrukturirati sukladno promjenama obrazaca ponašanja turista,Hrvatska je ušla u razdoblje raspada bivše države koje je trajalo od 10 do 15 godina, što je uvelike usporilo procese modernizacije hrvatskog turizma".

U osnovi, navodi se u studiji hrvatski turizam još uvijek obilježava: nedovoljna diferenciranost proizvoda i usluga; pomanjkanje inovativnih i kvalitetnijih sadržaja; rast temeljen ponajviše na ekspanziji obiteljskog smještaja u kućanstvima; nedostatak kvalitetne hotelske ponude; nedovoljno dobra povezanost; statičan sustav nacionalnog marketinga; premalen broj globalno brendiranih destinacija i neadekvatna destinacijska infrastruktura.