Potpredsjednik Europske komisije i povjerenik za međuinstitucionalne odnose i administraciju, Slovak Maroš Šefčovič, za prošlotjednog je posjeta Zagrebu Vladu sigurno oraspoložio uhu ugodnom konstatacijom da je Hrvatska "zacijelo najbolje pripremljena zemlja koja će se pridružiti Europskoj uniji". Razgovarali smo o tome u kakvu Uniju Hrvatska ulazi te što su glavni izazovi zajednice država koja će se odskora zvati i EU-28. 

Unija u koju ulazi Hrvatska jako se razlikuje od one iz drugog vala proširenja ili s početka pregovora. Može li se na to gledati i pozitivno?  
Mislim da je ulazak u EU odlična stvar za Hrvatsku i Hrvate. Vaš proces pristupanja bio je iznimno zahtjevan, a to dokazuje i da ste spremni za članstvo. Mi u EU prema sebi smo kritičniji nego što su prema nama kritične zemlje koje nisu članice. Što se tiče pozitivnih očekivanja, to je svakako financijski okvir prema kojemu Hrvatsku očekuje 13 milijardi eura iz europskih fondova. Razgovarao s vašim potpredsjednikom Vlade i složili smo se da je ključno osigurati da se ta sredstva u što većoj mjeri povuku jer je riječ o iznosima koji na pozitivno dramatičan način mogu promijeniti izgled zemlje i promijeniti je u svakom pogledu. Jako je važno da se taj novac pametno uloži. O gospodarskom značaju dovoljno je reći da je EU najveća ekonomija na svijetu, vodeća je u trgovini, sedam od devet najkonkurentnijih zemalja svijeta članice su Unije. Imamo dobre temelje za napredak i sigurno je dobro biti dio te obitelj. 

Ipak, pozitivan stav prema EU danas u anketama iskazuje 46 posto naših građana. I u Uniji je slično, nakon lanjskih 60 posto. Kako iščitavate te rezultate?  
To odražava krizu elita u Europi jer se to ne događa samo unutar EU ili samo kada su posrijedi institucije EU. Sličan je slučaj na nacionalnim razinama, s povjerenjem u nacionalne vlade i institucije, kao i s onim prema velikim međunarodnim bankama ili korporacijama. Prolazimo kroz fazu u kojoj imamo mnogo razočaranih i frustriranih ljudi i u kojoj su mlade generacije pod najvećim pritiskom od Drugog svjetskog rata. Prirodno je da se takve frustracije očituju i u raspoloženju javnosti. No, iz posljednjih nekoliko godina može se zaključiti da smo se naučili nositi s financijskom krizom i da je prepoznato da jedini recept za izlazak iz krize i vodeću poziciju na svjetskoj gospodarskoj sceni jest da se djeluje zajedno. U posljednjih godinu i pol po pitanju europske integracije napravili smo više nego u 10 godina prije toga. Njezin sam veliki pobornik, ali prije tri godine nisam vjerovao da ćemo postići toliki napredak po pitanju monetarne politike, mirovina, socijalne politike. Slijede i daljnji ozbiljni razgovori, primjerice, o osiguravanju jedinstvena mehanizma nadgledanja 6000 banaka unutar eurozone… Znam da to nije dovoljno za građane. Oni žele vidjeti da su im radna mjesta sigurna, da se stvaraju nova, da gospodarstvo raste, i zato moramo naporno raditi kako bismo ostvarili daljnji napredak. 

Mnogi još ipak ne vide, poput vas, svjetlo na kraju tunela?   
Već sam rekao da vjerujem da je kriza u Europi gotova. Zbog toga sam bio i kritiziran, ali stvarno vjerujem u tu izjavu. Sudjelovao sam na nekoliko dramatičnih sastanaka prošle godine. U SAD-u i Aziji prvo što su me pitali bilo je: "Kako stoji euro, hoće li doći do njegova sloma?". Svijet i Europa bili su u određenom stanju očekivanja kraha, strahovalo se od kolapsa svjetskoga gospodarstva, bankrota cijelih zemalja, porasle su premije rizika na državne obveznice. Pogleda li se danas financijsko tržište, došlo je do smirivanja situacije, euro je opet snažan, za neke i presnažan, i vraća se na položaj druge najvažnije valute na svijetu. Ne spekulira se više o tome što će biti s ušteđevinama građana u bankama i o krahu eura. Taj moment treba sada prebaciti na međubankarsko tržište, na kojemu još nedostaje sigurnosti. Važno je postići da novac ubrizgan u bankarski sustav dođe do malih i srednjih poduzetnika, običnih građana. Vrlo je važno i vratiti povjerenje ulagača i uvjeriti ih da smo dobro mjesto za ulaganje. Uvjeren sam da je najgore iza nas, ali moramo raditi na tome da izbjegnemo nepotrebna iznenađenja.

Tome bi trebao pripomoći i Europski semestar. Je li taj okvir koordinacije ekonomskih politika, a za neke put prema fiskalnom federalizmu, sada više-manje zaokružen?  
Europski semestar iz godine u godinu se poboljšava. Zahvatili smo osjetljiva gospodarska pitanja poput strukturnih reformi (mirovinskog sustava, školstva) i probleme koji su često preteški za pojedine nacionalne vlade i nisu ih u stanju same riješiti, dijelom i zbog izbornih ciklusa. To je jedan od razloga zašto smo uveli Europski semestar. I na razini EU trebalo nam je dugo vremena da se na pravi način pozabavimo npr. pitanjem reformi. Sad imamo velike rasprave o specifičnim preporukama za pojedine zemlje. 

Kakve su reakcije? 
Kada ih predstavljamo nacionalnim parlamentima, mnogi pitaju zašto mi iz EK njima govorimo kako da provode određene mjere. To ne treba gledati kao nešto što je odluka Komisije. To su odluke koje donose premijeri, ministri financija članica, dakle, kolektivna preporuka kojom se pokušava pomoći toj zemlji, ali je istodobno u interesu cijele EU. Ako smo išta naučili iz ove krize, to je da prije krize nitko nije potpuno shvaćao koliko smo zapravo povezani unutar Unije i kako dva gospodarstva mogu utjecati na gospodarstvo cijele EU. Europski semestar dobro napreduje, a iduća će faza biti još detaljnija i dovest će do uže suradnje. Bit će zanimljivo vidjeti kakve će utjecaje imati naša nastojanja koja provodimo prvi put uz procjene nacionalnih proračuna od strane Komisije i Vijeća ministara. 

Hrvatska ima ozbiljnih slabosti u sve tri glavne komponente Eurosemestra. Je li izgledan brzi ulazak u proceduru prekomjernog deficita (EDP)?
I o EDP-u se raspravljalo. Vi ste nova članica, pa sam siguran da ćete imati određeno razdoblje procjena. EDP pomaže zemljama članicama u slučajevima kada im proračun nije održiv, kada imaju deficite veće od tri posto BDP-a jer takva situacija jednostavno nije dobra i vidjeli smo kamo takvi deficiti vode. Kod stava prema deficitu treba računati koliko kamata plaćate na posuđeni novac. U Slovačkoj plaćamo 1,3 milijarde eura svake godine samo za kamate. Taj se novac može pametnije potrošiti – na škole, inovacije, bolnice. 

Pristup tempu smanjivanja deficita sad je ipak nešto fleksilniji?  
Na primjeru Portugala, Francuske, Nizozemske, Španjolske pokazalo se da pokušavamo biti realni u preporukama. Uzimamo u obzir strukturni deficit, ne nominalni. To znači da se uzima u obzir u kakvom je stanju gospodarstvo. Moguće je da proces fiskalne konsolidacije teče prema planu, a da gospodarstvo ne ostvaruje očekivane rezultate i da BDP pada. Zato veliku pozornost dajemo uspjehu strukturnih reformi. Općenito, cilj je stvoriti pametan paket mjera. Konsolidacija je koristan proces, ali ga je nužno prilagoditi pojedinim gospodarstvima. Stoga mnogo vremena ulažemo u analizu svake zemlje. Sigurno će tako biti i u slučaju Hrvatske. 

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Iz hrvatske perspektive dalekim se čini cilj iz Strategije EU 2020 vezan uz stopu zaposlenosti. Sa 50% na samom smo začelju.
Razumijem da je to teško, posebno zbog velike nezaposlenosti među mladima. Mnogo gubimo ako su mladi nezaposleni. Tih 7,5 milijuna mladih nezaposlenih košta oko 153 milijarde eura, što je golem iznos. Gubitak potencijala tih ljudi je velik. Zato smo predložili članicama programe kroz koje pokušavamo osigurati da mladi u roku četiri mjeseca nakon završetka školovanja dobiju posao, ili da im se osigura stručno usavršavanje, stažiranje ili prekvalifikacija. To bi stajalo manje je nego što nas koštaju mladi nezaposleni, no i dalje je posrijedi velik iznos – 22 milijarde eura. Zvuči ambiciozno, vidjet ćemo možemo li to postići. Govorimo o strategiji i ciljevima kojima težimo. 

9000 Hrvata radilo bi u EU

Koliko je hrvatskih građana dosad zaposleno u institucijama EU? 

Potreban broj činovnika u slučaju hrvatskih državljana određen je na 249 ili dvije trećine njihova konačnog broja u Europskoj komisiji. Već smo počeli s odabirom, veseli nas da je već 9000 hrvatskih državljana pokazalo interes za sudjelovanje u procesu odabira i da imamo mnogo kandidata s izvrsnim kvalifikacijama. Trenutačno 128 hrvatskih državljana radi u Komisiji pod različitim radnim ugovorima.