Europski zakonodavci odlučili su da bi trebali ostaviti dojam kako "nešto rade" u rješavanju nezaposlenosti mladih. Sazvan je poseban sastanak europskih čelnika, a cilj "Inicijative zapošljavanja mladih", koju je Vijeće ministara Europske unije (EU) predložilo u veljači, jest "osnažiti i ubrzati" mjere koje su predložene u sklopu "Paketa za zapošljavanje mladih" u prosincu 2012. godine.

Taj aktivizam uglavnom je reakcija na najnovije zabrinjavajuće brojke o nezaposlenosti mladih na jugu Europe, a astronomski visoke stope nezaposlenosti uglavnom se smatraju politički neprihvatljivima. No, postoji nekoliko razloga za sumnju da je nezaposlenost među mladima problem koji zaslužuje zaseban tretman. Štoviše, službeni statistički podaci o nezaposlenosti među mladima dovode do dvaju pogrešnih zaključaka. 

Pratiti omjer, ne stopu
Prvo, podaci se odnose na mlade u dobi od 15 do 24 godine. No, ta se dobna skupina sastoji od dviju podskupina s vrlo različitim značajkama. "Tinejdžeri" (15-19 godina) bi i dalje većinom trebali biti u školi. Ako nisu, znači da je riječ o mladima s vrlo oskudnim vještinama, koji bi posao teško našli i da nije kriza. Srećom, ta je skupina razmjerno malena, a vremenom se smanjuje. Više bi nas trebala brinuti nezaposlenost među mladima u dobi od 20 do 24 godine. Pripadnici te skupine koji traže rad na puno radno vrijeme uglavnom su završili više obrazovanje, no nisu nastavili sa sveučilišnim obrazovanjem (ili su ga završili prije roka). Drugo, podaci o nezaposlenosti mladih temelje se na aktivnim sudionicima tržišta rada. No, samo 10 posto udjela na tržištu rada u Europi čine tinejdžeri. (Stopa aktivnosti tinejdžera u zemljama poput Nizozemske i Velike Britanije iznosi blizu 50 posto jer je ondje česta praksa da se radi uz školovanje.) Stručnjaci za tržište rada smatraju da je stopa nezaposlenosti netočan pokazatelj jer stopa nezaposlenosti mladih od 50 posto ne znači da je polovica mladih nezaposlena.

Zato bi trebalo pratiti omjer nezaposlenosti – postotak nezaposlenih u referentnoj populaciji, a ne stopu nezaposlenosti. Štoviše, taj pokazatelj upućuje na zaključak da slika nije toliko alarmantna koliko to sugeriraju novinski naslovi, u kojima stoji da je stopa nezaposlenosi mladih Španjolaca veća od 50 posto te da je u Grčkoj nedavno dosegnula 62,5 posto. Stopa nezaposlenosti u Grčkoj ne znači da je gotovo dvije trećine mladih nezaposleno. Samo devet posto grčkih tinejdžera sudjeluje u tržištu rada, a dvije trećine tog broja ne može naći posao. Omjer nezaposlenosti među tinejdžerima u Grčkoj tako je, zapravo, manji od šest posto. No, o toj se brojci naširoko ne priča jer nije ni izbliza toliko zabrinjavajuća. Među mladima od 20 do 24 godine razlika između navodne stope nezaposlenosti i postotka mladih koji nemaju posao a traže ga (omjer nezaposlenosti) nije toliko drastična. No, čak i u toj dobnoj skupini vidi se da je omjer nezaposlenosti otprilike upola manji od stope nezaposlenosti, o kojoj se naveliko priča. 

Što je prioritet?
Štoviše, treba se zapitati koliko nezaposlenost među mladima pridonosi ukupnoj nezaposlenosti. Kad se problem razmatra na taj način, otkriva se posve drukčija slika od one koja se obično predstavlja. U zemljama u kojima je taj problem najviše zahvatio novinske naslovnice (jug eurozone, gdje su Španjolska i Grčka navodno najgori problem) nezaposlenost mladih čini manje od četvrtine ukupne nezaposlenosti. Za razliku od toga, nezaposlenost mladih puno je zastupljenija (oko 40 posto) u zemljama kao što su Švedska i Velika Britanija. Moglo bi se čak reći da bi se te dvije zemlje trebale više zabrinuti zbog nezaposlenosti svojih mladih nego Španjolska i Grčka. Činjenica da je nezaposlenost mladih dio većeg problema dovodi nas do pravog pitanja: zašto bi dužnosnici trošili ograničeno vrijeme, energiju i javna sredstva za ciljano financiranje nezaposlenih mladih umjesto da financiraju sve nezaposlene? Gubi li društvo više nezaposlenošću tinejdžera nego nezaposlenošću samohrane majke ili starijeg radnika, o čijem dohotku možda ovisi cijela obitelj? Gubitak dodane vrijednosti koju proizvede tinejdžer vjerojatno je puno manji. 

Širi problem obrazovanja i doprinosa
U strogo ekonomskim okvirima, moglo bi se reći da je nezaposlenost među mladima (osobito tinejdžerima honorarcima) znatno manje važna od nezaposlenosti onih koji su na vrhuncu radne sposobnosti. Štoviše, mladi imaju mogućnost nastaviti obrazovanje i tako pridonijeti budućem povećanju dohotka, a za starije nastavak školovanja nije jednako ostvariva mogućnost. Europa ima opći makroekonomski problem zbog tanke potražnje i krutog tržišta rada, a ne zbog nezaposlenosti mladih. Nema potrebe za ad hoc mjerama za mlade jer bi se tako socijalni sustav mogao opteretiti s još više iznimaka i posebnih pravila.

©  Project Syndicate, 2013. 

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju