Već nekoliko godina promatramo Slovence koji se dižu na noge zbog namjere Agrokora da preuzme Mercator. Ako izuzmemo politiku i druge interesne grupacije, na liniji obrane tog trgovačkog lanca su i slovenski dobavljači, posebno prehrambena i poljoprivredna industrija koja strahuje zbog gubitka polica.

Ako Slovenci ovaj put stvarno i prodaju Mercator, novi će se vlasnik morati obvezati da će zadržati ugovore sa slovenskim dobavljačima barem na razdoblje od pet ili čak i više godina. Poznavajući slovenski gospodarski nacionalizam, jasno je da će novi vlasnik Mercatora biti pod stalnim povećalom tamošnje javnosti. U Hrvatskoj nema takvih problema. Pogotovo nema straha od buđenja bilo kakvog gospodarskog domoljublja ili konkretnije akcije u zaštiti hrvatskih proizvođača i domaće industrije. Pritom ne mislim na poruke tipa 'Kupujmo hrvatsko' kroz koju Hrvatska gospodarska komora već godinama troši novac mada nitko živ ne zna koja je konkretna korist od toga.

Zaštita domaće industrije trebala je odavno i konstantno biti imperativ politike i gospodarske diplomacije. Da smo imali konkretnu strategiju možda danas vodeći domaći proizvođači ne bi bili suočeni s teškim pregovorima za mjesto na policama u stranim trgovačkim lancima. Konkretan primjer je Kaufland, a najave daljnjeg 'stiskanja' hrvatskih dobavljača već stižu i od drugih stranih lanaca. No, teški pregovori ovog proljeća samo su uvod u nezavidne godine koje su pred njima po ulasku u EU.

Nije isključeno da hrvatske dobavljače jedan njemački lanac potpuno izbaci s polica jer to mjesto želi sačuvati za njemački proizvod kojim štiti svoju ekonomiju i svoja radna mjesta. I to je apsolutno pravo i Kauflanda, i Lidla, i Spara – da na hrvatskom tržištu posluju slobodno i da na police stavljaju što god žele. U Hrvatskoj se sramimo svakog oblika pozitivnog ekonomskog nacionalizma kakav desetljećima, ako ne i stoljećima njeguju druge zemlje, i to sve redom jake članice Europske unije.

Strani lanci na našem tržištu već desetak godina uglavnom nabijaju debele minuse, ali znaju da će im se to uskoro pretvoriti u plus, što je dio jedne šire strategije. Zato Kauflandu u pregovorima s Krašem nikad nije palo na pamet da njegove proizvode pusti na police u Njemačkoj. Kad se granice prema Uniji otvore, a proizvodi koji dolaze s tog tržišta postanu jeftiniji, pitanje je kakav će biti odnos i domaćih trgovačkih lanaca prema našim dobavljačima. Jer konkurencija je žestoka i dogodit će se lančana reakcija – svi moraju biti najpovoljniji za kupce. Pa onda neka se naša politika i dalje srami ekonomskog domoljublja.