Piše: Prof. dr. sc. Željko Potočnjak; Sveučilište u Zagrebu – Pravni fakultet

Višegodišnji pad društvenog bruto proizvoda, niska razina izvoza, niska zaposlenost aktivnog dijela stanovništva, visoka nezaposlenost, iznimno nepovoljan odnos između broja aktivnih osiguranika i umirovljenika jasni su pokazatelji teške gospodarske krize koja već pet godina pogađa Hrvatsku i ima sve teže socijalne posljedice. Teškom socijalnom deprivacijom sve su više pogođene školovane mlade i dugotrajno nezaposleni starije osobe. Na to da je uređenje radnih odnosa jedan od čimbenika koji onemogućava gospodarski razvoj i odvraća kako domaće tako i strane investitore već nekoliko godina upozoravaju Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond, a u zadnje vrijeme tim upozorenjima pridružile su se i rejting agencije koje su i zbog toga Hrvatskoj snizile rejting. Od proljeća prošle godine na neadekvatno uređene radne odnosa kao čimbenik nekonkurentnosti i financijske krize sve češće upozorava i Europska unija čiji član Hrvatska uskoro treba postati.

Radni odnosi u Hrvatskoj uglavnom su uređeni u dvije faze. U prvoj fazi je još tijekom rata 1995. godine donesen Zakon o radu kojim su radni odnosi usklađeni s Ustavom iz 1990. koji tržišno gospodarstvo, socijalnu državu i političku demokraciju definira kao temelje društvenog ustroja. Taj je zakon više puta mijenjan, a onda 2009. godine u cijelosti ponovno donesen, uglavnom radi prilagodbe pravnoj stečevini Europske unije. Nažalost, prilagodba pravnoj stečevini Europske unije izvršena je uglavnom formalno. Na prethodno uređenje dodatno su primijenjena ograničenja i zahtjevi koji proizlaze iz te stečevine. Pri tome nije provedeno usklađivanje s koncepcijom fleksigurnosti koju pri uređenju odnosa na tržištu rada od 2007. zagovara Europska unija.

 S obzirom da se Vlada Republike Hrvatske u želji da potakne investicije odlučila da u 2013. godini dva puta mijenja Zakon o radu (prvi put djelomično, a drugi put cjelovito) otvara se pitanje na kojoj koncepciji se te izmjene trebaju temeljiti. Pri tome radi se o pretežno socijalno-demokratskoj vladi koja zbog svoje orijentacije ne želi snažnije zadrijeti u prava radnika, a s druge strane poslodavci i financijske institucije od nje trže da izmjeni zakonsko uređenje tržišta rada koje smatraju rigidnim i nepovoljnim za investicije.

 S obzirom na sve to mislimo da odnose na tržištu rada treba urediti u skladu s koncepcijom hrvatskog Ustava o socijalno- tržišnom gospodarstvu. Istu koncepciju zagovaraju i temeljni dokumenti Europske unije. Dakle, tim temeljnim dokumentima bilo bi suprotno zagovaranje naglašeno liberalnog pristupa uređenju radnih odnosa. Pored toga, s obzirom na skoro članstvo u Europskoj uniji, mislimo da je cjelovite i značajne promjene uređenja tih odnosa potrebno temeljiti na koncepciji fleksigurnosti.

 Koncepcija fleksigurnosti razvijena je 2006. i 2007. godine kao odgovor Europske unije na izazove sve veće europske nekonkurentnosti na globaliziranom tržištu, izazovima koje nameću nove tehnologije, starenje stanovništva, nezadovoljstvo s relativno skromnim rezultatima zapošljavanja stanovništva te željom da se i dalje jača socijalna dimenzija Europske unije. Koncepcija je zamišljena kao integrirani pristup koji istodobno želi povećati fleksibilnost radnih odnosa, ali i socijalnu sigurnost kako radnika tako i s tržišta rada isključenih osoba, naročito nezaposlenih, invalidnih osoba i migranata. Sastoji se od četiri dijela. Prvi dio naglašava važnost fleksibilnih i pouzdanih ugovornih odnosa. Drugi dio traži razvoj cjeloživotnog obrazovanja. Treći dio upozorava na važnost učinkovite aktivne politike zapošljavanja, a četvrti dio traži razvoj modernog sustava socijalne sigurnosti.

 Ta je koncepcija usmjerena na stvaranje što više i što boljih poslova i jačanje europskog socijalnog modela kroz povećanje prilagodljivosti, zapošljavanja i socijalne kohezije. Traži uspostavu ravnoteže između prava i obveza i to kako za poslodavce, radnike, tražitelje zaposlenja tako i za javne vlasti. Nije univerzalni model već naglašava važnost prilagodba posebnim okolnostima svaka pojedine zemlje. Ističe potrebu smanjenja razlika između „uključenih“ (uglavnom osoba u radnom odnosu na neodređeno vrijem) i „isključenih“ (nezaposlenih, zaposlenih u novim nestabilnim oblicima rada, socijalno isključenih i sl.). Pri tome se „uključeni“ trebaju biti pripremljeni i zaštićeni za vrijeme promjene posla, a „isključenima“ treba olakšati ulazak na tržište rada. Upozorava da fleksigurnost treba biti „unutarnja“ (unutar poduzeća) i „vanjska“ (kod prelaska iz jednog u drugo poduzeće), pri čemu je važna kvaliteta radnih mjesta, sposobno vodstvo, dobra organizacija rada te stalno unapređenje radnih vještina. Mjere socijalne sigurnosti, naročito naknade za vrijeme nezaposlenosti, trebaju podržavati, a ne sprječavati mobilnost. Traži uvažavanje rodne jednakost te omogućavanje usklađivanja radnih i privatnih obveza te jednake mogućnosti za migrante, mlade, osobe s invaliditetom i starije radnike. Polazi od shvaćanja da je ostvarenje koncepcije fleksigurnosti moguće jedino u uvjetima povjerenja i dijaloga u kojem socijalni partneri preuzimaju odgovornost za promjene. Konačno, obzirom da ostvarenje te koncepcije zahtjeva financijska sredstva pri njezinoj primjeni treba voditi računa i o njenom utjecaju na uspostavu zdravih i održivih proračunskih politika. Usprkos činjenici da je ta koncepcija razvijena u vrijeme gospodarskog rasta uspjesi koji su u prevladavanju krize imale zemlje koje su je primijenile pokazuju da je ona dobar odgovor i za loša vremena.

 S obzirom da u Hrvatskoj ne postoje jasne koncepcije o tome kako bi trebalo urediti radne odnose, naročito u svijetlu potrebe njihove prilagodbe poticanju investicija i rješavanju problema nezaposlenosti, čini nam se da bi europska koncepcija fleksigurnosti mogla biti dobro polazno ishodište pri definiranju glavnih odnosa na hrvatskom tržištu rada. To osobito stoga što rad i poduzetništvo u Hrvatskoj nisu jasno definirane i prihvaćene vrijednosti na kojima bi s trebao temeljiti naš društveni ustroj i razvoj. Za kreiranje radnih, ali i druge s time povezanih odnosa (aktivnu politiku zapošljavanja, cjeloživotnog učenja, socijalnog osiguranja) u skladu s koncepcijom fleksigurnosti govori i činjenica da će se uskoro hrvatska gospodarska politika i politika zapošljavanja morati koordinirati s takvim politikama Europske unije, a pri tome će se posebno paziti u kojoj mjeri ti odnosi utječu na našu financijsku stabilnost. Zato tu koncepciju svakako treba uzeti u obzir pri uobličavanju odnosa na hrvatskom tržištu rada.

Poslodavac prijetelj obitelji

Nova mjera države mogla bi promijeniti način na koji radimo – evo zašto

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju