Godišnji sastanak Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu izgubio je dio svojeg predrecesijskog šarma. Na kraju krajeva, prije financijskog raspada 2008. godine čelnici financija i industrije mogli su hvaliti dobre strane globalizacije, tehnologije i financijske liberalizacije, koji su navodno uveli novu eru neumoljivog rasta. Koristi su trebali osjetiti svi, samo su trebali učiniti "pravu stvar". Ta su vremena prošla, no u Davosu se i dalje osjeti globalni duh vremena.

Ne treba se ni reći da zemlje u razvoju i mlada tržišta više ne gledaju na napredne zemlje kao što su nekoć gledale, no primjedba izvršnog direktora jedne rudarske tvrtke iz jedne zemlje u razvoju vjerno prenosi duh promjene. Odgovarajući na iskreni očaj jednog stručnjaka za razvoj, koji je istaknuo da su nepošteni trgovinski sporazumi i neispunjena obećanja o pomoći zemlje u razvoju stajali moralnog autoriteta, uzvratio je: "Zapad nikad ni nije imao moralnog autoriteta." Kolonijalizam, ropstvo, razlomljavanje Afrike u male države te duga povijest iskorištavanja resursa počiniteljima se možda čine kao stvar daleke prošlosti, no to ne vrijedi za one koji su to pretrpjeli. Ako postoji jedna tema koja je najviše zaokupila pozornost okupljenih vođa, onda je to gospodarska nejednakost. Dramatičan je zaokret nastupio u tijeku rasprave u samo nekoliko godina: nitko više ni ne spominje ekonomiju kapanja, a vrlo je malo onih koji su spremni tvrditi da postoji bliska veza između društvenih doprinosa i privatnih nagrada. Iako je shvaćanje da Amerika nije zemlja prilika kako se dugo tvrdilo podjednako uznemirilo i Amerikance i ostale, nejednakost prilika na globalnoj je sceni još veća. Ne može se tvrditi da svijet počiva na jednakim temeljima kad se u ljudski kapital prosječnog Afrikanca ulaže nekoliko stotina dolara, a bogati Amerikanci od svojih roditelja i društva prime više od pola milijuna dolara.

Vrhunac sastanka bio je govor Christine Lagarde, čelnice Međunarodnog monetarnog fonda, koja je istaknula osjetne promjene unutar svoje institucije, barem što se vrha tiče: duboku zabrinutost za ženska prava, nov naglasak na vezu nejednakosti i nestabilnosti te shvaćanje da kolektivni sporazumi i minimalne plaće igraju važnu ulogu u smanjenju nejednakosti. Kad bi barem programi MMF-a u Grčkoj i drugim zemljama u potpunosti odražavali te stavove! Associated Press je organizirao ozbiljnu raspravu o tome mogu li zemlje, osobito razvijene zemlje, stvoriti nova radna mjesta, naročito dobra radna mjesta, u vremenu kad moderna tehnologija radnike zamjenjuje robotima i procesima koji se mogu rutinizirati? Sve u svemu, privatni sektor u Europi i Americi nije uspio stvoriti mnogo dobrih radnih mjesta od početka ovog stoljeća. Čak i u Kini i drugim dijelovima svijeta u kojima proizvodni sektor raste, napredak u proizvodnji, što je često povezano s automatizacijom i smanjenjem broja radnih mjesta, čini najveći dio rasta proizvodnje. Najviše trpe mladi, kojima će uvelike štetiti dulja razdoblja nezaposlenosti s kojima se danas nose.

No većina onih u Davosu te su probleme gurnuli u stranu kako bi proslavili opstanak eura. Dominatni je ton bio pomirljivost, čak i optimizam. "Draghijeva teza", ideja da Europska središnja banka svojim dubokim džepovima može i treba spasiti euro i krizne zemlje,  očito je upalila, barem nakratko. Privremeni mir podupro je stavove oni koji su tvrdili da prije svega treba ponovno uspostaviti povjerenje. Nadali su se da će Draghijeva obećanja biti neskup način da se to povjerenje vrati jer se nikad ne bi morala ispuniti. Kritičari su opetovano isticali da se temeljne opreke nisu razriješile te da se za dugoročno održanje eura treba uspostaviti fiskalna i bankovna unija, koja zahtijeva strože političko ujedinjenje nego što je većina Europljana spremna prihvatiti. No većina onoga što je rečeno na sastancima i oko njih odraz je korjenitog manjka solidarnosti. Jedan istaknuti vladin dužnosnik jedne države na sjeveru Europe nije čak ni spustio vilicu kad ga je prekinuo iskreni sudionik večere te istaknuo da mnogi Španjolci danas jedu hranu iz kontejnera. Trebali su reforme ranije provesti, rekao je, i nastavio jesti odrezak. MMF-ova predviđanja rasta objavljena tijekom sastanka u Davosu ističu razmjere do kojih se svijet razdijelio: ove se godine u naprednim industrijskim zemljama očekuje rast BDP-a od 1,4 posto, dok će zemlje u razvoju rasti sa snažnih 5,5 posto. Iako čelnici zapadnjačkih zemalja govore o novom naglasku na rastu i zapošljavanju, ne nude nikakve konkretne politike da podupru te težnje.

U Europi se i dalje provode mjere štednje, a čelnici sebi čestitaju na ostvarenom napretku dok se i dalje nastavlja putem koji je cijelu Europu gurnuo u recesiju, a Veliku Britaniju u gospodarski pad s trostrukim dnom. Optimističnije su vijesti stigle s mladih tržišta: iako je rizik globalizacije nosio mogućnost nove međuovisnosti pa je bilo moguće da manjkave gospodarske politike SAD-a i Europe naštete gospodarstvima u razvoju, uspješnija su mlada tržišta uspjela upravljati globalizacijom dovoljno dobro da održe rast usprkos neuspjesima na Zapadu. Kako je SAD u političkoj paralizi zbog djetinjastih političkih ispada republikanaca, a Europa usmjerena na preživljavanje loše zamišljenog europrojekta, svi su se u Davosu požalili na nestanak globalnog vodstva. U posljednjih 25 godina pomaknuli smo se od vladanja dviju supersila na vladanje jedne te na kraju na višepolarni svijet bez vodstva. Iako možemo pričati o zemljama G7, ili G8 ili G20, preciznije je govoriti o G0. Tek trebamo naučiti živjeti i uspjeti u tom novom svijetu.

© Project Syndicate, 2013.