Svjetsko će gospodarstvo ove godine biti u donekle sličnim uvjetima koji su prevladavali 2012.

Nema iznenađenja: slijedi nam još jedna godina u kojoj će svjetsko gospodarstvo u prosjeku rasti oko tri posto, no oporavak će se kretati u nekoliko brzina: ispodprosječnom godišnjom stopom od jedan posto u naprednim gospodarstvima te gotovo prosječnom od pet posto na mladim tržištima. No, bit će i nekih razlika. Bolan proces smanjenja potrošnje i štednje radi smanjenja duga i kreditiranja i dalje traje u većini naprednih gospodarstava, što podrazumijeva slab gospodarski rast. Fiskalne će mjere štednje, međutim, ove godine zahvatiti većinu naprednih gospodarstava, a ne samo rubne zemlje eurozone i Veliku Britaniju. Štoviše, mjere štednje šire se prema središtu eurozone, SAD-u i drugim naprednim gospodarstvima (uz iznimku Japana). S obzirom na sinkronizirano smanjivanje troškova u većini naprednih gospodarstava, još jedna godina slaba rasta u nekim bi državama mogla dovesti do izravna smanjenja gospodarstva. S obzirom na anemičan rast većine naprednih gospodarstava, povećanje rizične imovine koje je počelo u drugoj polovici 2012. nije nastalo zbog poboljšanja gospodarskih temelja, već zbog novog kruga nekonvencionalnih monetarnih politika. Većina središnjih banaka naprednih gospodarstava – ECB, Fed, Engleska banka i Švicarska narodna banka – uključile su se u neki oblik kvantitativnoga olakšanja, a vjerojatno će im se pridružiti i Japanska banka, koju prema nekonkvencionalnim mjerama gura nova vlada premijera Shinza Abea. Štoviše, prethode im različiti rizici.

Stagnacija norma
Kao prvo, američki mini potez s porezima nije državu odmaknuo od fiskalne litice. Prije ili kasnije doći će do novog ružnog sukoba oko dužničkog plafona, odgođenog smanjenja potrošnje te "nastavka dogovora o potrošnji" u Kongresu, kojemu je cilj vladi omogućiti rad uz izostanak zakona o proračunu. Tržišta se možda preplaše nove fiskalne krize, a čak i trenutačni mini dogovori upućuju na znatno otežanje (oko 1,4 posto BDP-a) u gospodarstvu koje je jedva poraslo za dva posto u proteklih nekoliko tromjesečja. Drugo, dok su mjere ECB-a smanjile neočekivani statistički nerelevantan rizik u eurozoni – izlazak Grčke i/ili uklanjanje Italije i Španjolske s tržišta – temeljni problemi monetarne unije nisu riješeni. Praćeni političkom nesigurnošću, u drugoj će se polovici godine vratiti u punom jeku. Stagnacija i izravna recesija, pogoršane  mjerama štednje, jakim eurom i kreditnom krizom, ostat će europska norma. Zbog toga ostaju veliki te vjerojatno neodrživi javni i privatni dugovi. Štoviše, s obzirom na starenje stanovništva i nisku stopu rasta proizvodnje, potencijalna će se proizvodnja vjerojatno smanjiti zbog izostanka agresivnih strukturnih reforma radi povećanja konkuretnosti, pa privatni sektor neće imati razloga financirati kronične deficite na tekućem računu. Treće, Kina se dosad oslanjala na novi krug monetarnih, fiskalnih i kreditnih poticaja kako bi poduprla neodrživ model rasta koji se temelji na pretjeranu izvozu, fiksnim ulaganjima, visokim stopama štednje i niskoj potrošnji. Do druge polovice godine ubrzat će se pad ulaganja u nekretnine, infrastrukturu i industrijske kapacitete. Kako novo vodstvo države, koje je konzervativno te vjeruje u postupno provođenje politike i temelji se na konsenzusu, vjerojatno neće ubrzati provedbu reformi nužnih da bi se povećao dohodak kućanstava i smanjila štednja, potrošnja kao udio BDP-a vjerojatno neće rasti dovoljno brzo da bi se to nadoknadilo. S time će i rizik od naglog pada do kraja godine rasti.

Kao četvrto, mnoga mlada tržišta, pa tako i zemlje BRIC-a (Brazil, Rusija, Indija i Kina), ali i mnoge druge, prolaze kroz fazu pada brzine rasta. Njihov "državni kapitalizam" – velika uloga tvrtki u državnom vlasništvu, još veća uloga banaka u državnom vlasništvu, resursni nacionalizam, industrijalizacija na temelju supstitucije izvoza te kontrola nad izravnim stranim ulaganjima – srž je problema. Tek ćemo vidjeti hoće li prihvatiti reforme radi povećanja uloge privatnog sektora u gospodarskom rastu. Konačno, svjetskom gospodarstvu prijete ozbiljni geopolitički rizici. Cijelo šire područje Bliskog istoka, od Magreba do Afganistana i Pakistana, nestabilno je u društvenom, gospodarskom i političkom smislu. Arapsko se proljeće pretvara u Arapsku zimu. Iako nije izgledno da će doći do izravna vojnog sukoba Izraela i SAD-a te Izraela i Irana, jasno je da pregovorima i sankcijama Iran neće uspjeti navesti da obustave razvoj nuklearnog oružja. Kako Izrael odbija prihvatiti nuklearno naoružanje u Iranu te kako se strpljenje bude gubilo, ratni sukob bit će sve izgledniji. Premija straha na naftnim tržištima mogla bi znatno porasti te povećati cijenu nafte za 20 posto, što će dovesti do negativna učinka rasta u SAD-u, Europi, Japanu, Kini, Indiji i drugim naprednim gospodarstvima i novim tržištima.

Bez savršene oluje
Iako su izgledi za savršenu oluju – kad bi se svi rizici ostvarili u najzloćudnijem obliku – vrlo maleni, bilo koji od njih bio bi dovoljan da svjetsko gospodarstvo gurne u stagnaciju i recesiju. Iako se možda ne pojave u krajnjem obliku, svaki se već pojavio ili će se pojaviti u nekom obliku. Na početku smo 2013., a negativni rizici polako prikupljaju snagu.

Project Syndicate, 2013.