Najživahniji kubanski eksperiment s kapitalizmom svake se noći odvija na zemljanom terenu na rubu glavnoga grada, gdje kamioni iz 1950ih nude svježe namirnice stotinama kupaca sa škripavim kolicima za bicikl i snopovima novčanica u rukama.

"S ovoga mjesta hrani se cijela Havana", kaže Misael Toledo (37), vlasnik tri male prodavaonice hrane u gradu. "Prije smo mogli kupovati i prodavati samo na Fidelovim tržnicama." Ova tržnica, koja je niknula prošle godine nakon što je vlada legalizirala široku lepezu malih poduzeća, znak je koliko se cijela zemlja promijenila, ali i signal političkih te praktičnih ograničenja koja i dalje zadržavaju njezin napredak.Predsjednik Raúl Castro postavio je poljoprivredu kao prioritet u pokušaju ponovne uspostave gospodarskih temelja. Niti jedan drugi sektor nije doživio toliku liberalizaciju uz stabilan priljev državnih poticaja. No prema većini mjerila, kako stvari sada stoje, projekt je propao. Naime, zbog lošeg rukovođenja, političkih prepreka, prijevoznih teškoća i mnogih drugih problema, ukupna uspješnost se smanjila, pa je brojnim Kubancima na privatnim tržnicama dostupno ne više, već manje prehrambenih proizvoda. Sve to unatoč povećanju broja poljoprivrednika i rastu proizvodnosti određenih namirnica. Prema najnovijem istraživanju Havanskog sveučilišta cijene su samo u 2011. godini skočile za gotovo 20 posto, a prošle je godine uvezeno hrane u vrijednosti od oko 1,7 milijardi dolara, što je porast sa 1,4 milijarde dolara 2006. "Ovo je prvi puta da jedan kubanski vođa nije uspio izvršiti obećano", kaže Jorge I. Domínguez, prodekan za međunarodne odnose na fakultetu Harvard, koji je s Kube otišao još kao dječak.

Najveći problem je prijevoz jer nema dovoljno kamiona. Naime, 2009. godine su na stotine tona rajčica istrunule upravo jer vladina agencija zadužena za prijevoz hrane do centara za obradu nije uspjela osigurati prijevoz. Kubanska vlada i dalje ima monopol na prodaju bilo čega novog, a jednostavno nema dovoljno ničega, ni gnojiva, a katkad ni mačeta, za sve. Državni ekonomisti svjesni su postojećeg problema. "Ako ljudima date zemlju, ali ne i resurse, nema veze što se događa na samom zemljištu", kaže Joaqin Infante iz Kubanskog državnog udruženja ekonomista. No predsjednik Castro odbija dopustiti ljudima ono što brojni poljoprivrednici i stručnjaci smatraju jedinim izlazom iz nestašice prijevoza i opreme, to jest odbija ljudima dopustiti da sami uvoze ono što im je potrebno. "Riječ je o kontroli", smatra Philip Peters, analitičar Kube za znanstvenu skupinu Lexington Institute iz Virginije. Nepovjerenje je opće rašireno, a da bi se ostvario rast kojega Castro priželjkuje kako poljoprivredi, tako i cjelokupnom gospodarstvu, ljudi bi trebali vjerovati vladi, tvrde analitičari. Međutim, nakon pedesetak godina stroge kontrole, mnogi Kubanci sumnjaju u izjave dužnosnika, koji ustrajno tvrde da će vlada ovoga puta, unatoč prijašnjim progonima, zaista podržati privatne pothvate.

Damien Cave