Navršava se godinu dana od izborne pobjede lijeve koalicije u našoj zemlji što zaslužuje kratki pogled na prvih godinu dana ove Vlade. Taj se osvrt događa u trenutku kad se dijalog Vlade i HUP-a želi prozvati nekakvim ratom, sukobom dviju suprostavljenih strana. Na žalost onih koji vole senzacije, nema ni riječi o nekakvom ratu. HUP je partner (čak i u Zakonu tako piše), socijalni partner svake hrvatske Vlade. Naša je obveza i odgovornost da Vladi svojim promišljanjima, prijedlozima i kritikama pomažemo u utvrđivanju optimalne gospodarske politike. Dva partnera s jednim, istim ciljem: boljitak gospodarstva i cijele zemlje. Kao takvi ne možemo biti u ratu i na suprostavljenim stranama. I analiza rada ove Vlade nakon prvih 12 mjeseci upravo izvire iz takvih zadaća HUP-a. Prva godina mandata Vlade završava u nezgodnim bojama: kreditna agencija daje negativne izglede kreditnog rejtinga, pad BDP-a u sva tri kvartala (sada 1,9%), nezaposlenost klizi prema rekordima, industrijska proizvodanja je iz mjeseca u mjesec u padu, kao i maloprodaja. Predviđanja i poslovna očekivanja za iduću godinu su prilično negativna, unatoč našeg navijanja za ministrovu procjenu. Ne bi bilo sretnijeg od mene da se ostvari predviđanje Vlade o rastu BDP-a u idućoj godini od 1,8%. I taj bi rast bio veliki zaokret u našim uvjetima. Nesretna je okolnost da su nama najvažniji vanjskotrgovinski partneri u debelom minusu (preko 2 posto u trećem kvartalu) što dodatno usložnjava i našu poziciju. Pribrojimo li tome i stanje ekonomije u cijeloj regiji, izazove ulaska u EU i učinke izlazka iz Cefte, onda se ozbiljnost situacije vidi i bez dioptrijskih naočala.

Utjecaj zakona
Početak mandata je bio obilježen velikim očekivanjima. Ta su očekivanja bila plod više različitih i isprepletenih utjecaja. Prvo, dugogodišnja recesija prerasla u krizu i pravu ekonomsku depresiju gurala je sve nas u krilo nade koju donosi ili je trebala donijeti promjena na vrhu zemlje. Drugo, što je prethodna Vlada izbjegavala donositi važne odluke u području unutarnje i gospodarske politike (uz pohvalu za dovršetak pregovora i borbu protiv korupcije i kriminala). Treće, predizborni gospodarski program, a još više razgovori koje smo vodili s tadašnjom opozicijom, a sada Vladom, pokazivali su da ti ljudi znaju što ih čeka, da imaju plan kako zemlju pogurati iz potrošenog ekonomskog modela. A kada pogledamo što se događalo ovih godinu dana stječe se dojam da je punjenje proračuna glavna i gotovo jedina tema. Pohvalili smo Vladu na hrabroj odluci da smanji javnu potrošnju u svom prvom proračunu (koji je doduše nešto narušen nedavnim rebalansom). Pohvalili smo i Vladinu odluku o smanjenju doprinosa za zdravstvo za dva postotna poena.

Podržali smo je i u smanjenju nekih parafiskalnih nameta, ali istovremeno rekli da ako želimo biti konkurentni treba ukinuti brojne namete od njih preko 240 (ako se broj nije povećao od zadnjeg mjerenja prije 5 godina). Na loš utjecaj nekih zakonskih rješenja ukazujemo još od veljače ove godine, odnosno od najave retroaktivnog oporezivanja dividendi. Upozorili smo na veliki antiinvesticijski potencijal te odluke, a na kraju smo podnijeli i zahtjev Ustavnom sudu za ocjenom sukladnosti ovog rješenja o retroaktivnosti. Kod objave "stupa srama" jasno smo rekli da smo za sređivanje stanja s neplaćanjima koje je rak rana i države ali i poduzeća, ali da s javnim objavama i pribijanjem na stupove srama nećemo doprinijeti povećanju likvidnosti, već naprotiv, označiti sve poduzetnike kao lopove i potencijalne prevarante. Rekli smo da država mora svoj posao raditi u miru i prema zakonu bez velike pompe koja šteti poduzetničkoj klimi i zatire svaku ideju o poduzetništvu već u korijenu. Kod općeg poreznog zakona smo predlagali da se problemu pristupa puno preciznijim instrumentima, slojevitije kako se ne bi dalje narušilo poslovanje poduzeća koja su upala u teškoće vrlo često ne svojom krivnjom. I u tom su slučaju ponovo dominirali pristupi koji su kvalificirali poduzetnike kao kriminalce po poslanju. Na veliku sreću zakonska su se rješenja za predstečajnu nagodbu i financijsko poslovanje popravila te je konačni tekst zakona puno bolji od onoga koji je došao na stranice hrvatskih medija prije početka javne rasprave.

Privatne investicije
Kad se krenulo u veliku investicijsku ofenzivu javnih poduzeća bez sustezanja smo rekli kako javna poduzeća nemaju kapacitete za takve projekte. I da nema trajnog oporavka zemlje bez privatnih investicija za koje treba puno više sluha od ovoga što sada čujemo. Kad bismo mogli sugerirati izvršnoj vlasti što bi trebala napraviti u idućih godinu-dvije dana, onda bi to svakako bilo sljedeće: utvrditi Strategiju razvoja RH s jakim naglaskom na ekonomske i industrijske politike; restrukturiranje javne administracije (na sljedećim principima: efikasnije, jeftinije, predvidljivije, jednostavnije); restrukturiranje javnih poduzeća (ekonomski standardi organizacije i upravljanja učinit će održivima i ove sustave, poboljšati usluge građanima i poduzećima); teritorijalni preustroj zemlje i redifiniranje pozicija jedinica lokalne uprave i samouprave; dinamizacija tržišta rada, kapitala i znanja; stvarne promjene u važnim socijalnim sustavima: obrazovni, pravosudni, zdravstveni, mirovinski sustav. Važna podloga svemu ovome je održiva javna potrošnja što je istinski preduvjet povećanja konkurentnosti gospodarstva i društva u cjelini. Ovo nije posao samo Vlade i ministara. Ovo je posao i nas poduzetnika, i sindikata, i akademske zajednice, nevladinog sektora. Nemamo mi druge zemlje od ove naše Hrvatske. I nema nikog tko bi mogao više voljeti našu zemlju od nas samih. Pa, dajmo onda skupimo glave i pokrenimo se. Od svađa, negativne energije i gledanja u retrovizor nema koristi. Imamo znanja, pameti i iskustva, imamo prirodnih i materijalnih resursa koje možemo pametnim korištenjem oplemeniti i zemlju učiniti mjestom dobrim za življenje i poslovanje.

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a