Godine 1997. je u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) usvojen Protokol iz Kyota, sporazum potpisnica o smanjenju emisija stakleničkih plinova. Međutim, 2012. bi Mehanizmu za čisti razvoj (CDM), sustavu tzv. ugljičnih kredita prema kojemu svaki bod predstavlja pravo neke države na emisiju jedne tone ugljikovog dioksida (CO2) trebala isteći zakonska valjanost.

Iako se državnici trude produljiti njegovu primjenjivost, financijski stručnjaci za ovo područje traže tržišne alternative. Već neko vrijeme nema napretka po tom pitanju, a na posljednje dvije konferencije UNFCCC-a u Kopenhagenu i Cancunu, članice nisu uspjele postići dogovor o smanjenju emisija.Smanjenje, odnosno ublažavanje emisija CO2 nije nimalo laka zadaća. Uz to, to je vrlo skup postupak. Uobičajene mjere, kao što su skupljanje i skladištenje ugljika (CCS), štednja energije i veće oslanjanje na obnovljive izvore kao što su solarna i energija vjetra, prilično su skupi pothvati, često izvan dosega mogućnosti siromašnijih zemalja, u kojima zagađenje zraka nerijetko predstavlja veoma ozbiljan problem. No, najnovija klimatološka otkrića pružaju novu nadu. Istraživanja ukazuju na to da crni ugljik (čađa proizvedena uslijed neučinkovitog sagorijevanja u štednjacima, pećima, motorima i sl.) spada u razred tvari koje imaju iznimno visok potencijal globalnog zatopljenja. Točnije, crni ugljik apsorbira sunčevu svjetlost i isijava toplinu, dakle topi led i snijeg.Crni ugljik u atmosferi također uzrokuje probleme s dišnim putovima,  zoran primjer čega su azijski gradovi poput Šangaja, Bangkoka i Manile. Fine čestice čađe prodiru kroz obrambene sustave gornjeg dijela respiratornog trakta i tvore naslage duboko u plućima.

Navedene tvari doista potiču klimatske promjene, ali u zraku se zadržavaju vrlo kratko i lako ih je ukloniti. Smanjenje crnog ugljika stoga pruža zemljama u razvoju mogućnost da ublaže klimatske promjene za tek djelić troška opsežnog smanjenja količine CO2, istodobno omogućujući čišći zrak jednostavnim izbjegavanjem nakupljanja čađe u strojevima, pećima i uređajima za sagorijevanje. Nadalje, krediti za Dobrovoljno smanjenje emisija (VER) predstavljaju jedno od mogućih novih rješenja problema emisija CO2 i vrlo su slični ugljičnim kreditima, ali umjesto da dobivaju novac iz izvora vezanih uz Kyoto protokol, financira ih privatni sektor. Pod paskom korporacija i pojedinaca, VER krediti nude alternativni način financiranja projekata smanjenja emisija. Uzmimo za primjer tajlandsku ili filipinsku autorikšu, oblik javnog prijevoza vrlo raširen u navedenim zemljama. Obično vlasnici tih vozila jednostavno nemaju novca za njihov popravak, ali uz VER kredite moguće je financirati popravak ili zamjenu pokvarenih motora uz uvjet da se smanjenje emisija može točno izmjeriti. Kako bi se zajamčio uspjeh VER kredita i projekata smanjenja emisija koje oni financiraju morat će se prvo riješiti nekoliko problema. Prvo, moraju se uspostaviti procedure kojima će ovi financijski instrumenti postati prihvatljivi u svim zemljama. Drugo, mora se uspostaviti međunarodno priznat sustav mjerenja u pojedinim zemljama u kojima se provode VER projekti. Konačno, od ključne je važnosti tehnički standard za potencijal globalnog zatopljenja crnog ugljika. Bez međunarodno priznatih točnih mjerenja i mjerila, ovi će krediti postati bezvrijedni.

Heherson Alvarez, bivši filipinski senator i ministar za okoliš, a trenutno je član Filipinske klimatološke komisije

Copyright Project Syndicate