Koliko loša situacija mora postati prije negoli Banka saveznih rezervi Sjedinjenih Američkih Država i Europska središnja banka ne poduzmu nove korake u smjeru poticanja gospodarskog rasta? Uskoro ćemo saznati.

Unatoč mnoštvu dokaza da gospodarstvo slabi, predsjednik Banke saveznih rezervi Ben Bernanke i vijeće za političke mjere te institucije 1. kolovoza odlučili su ne poduzimati poteze kojima bi se omogućili dodatni monetarni poticaji. Već narednoga dana iznevjerila je i Europska središnja banka. Njezin predsjednik Mario Draghi ne samo što nije povukao smione poteze koje je nedavno natuknuo rekavši kako će uraditi “sve što bude potrebno” za spas eura, već nije ispunio niti jedno obećanje, čak ni beznačajno smanjenje kamatne stope u znak dobre volje. Umjesto toga, rekao je kako će otkup španjolskih i talijanskih državnih obveznica od strane ove institucije ovisiti o tome hoće li se navedene države pridržavati uvjeta o restrukturiranju svojih proračuna i gospodarstava, što zvuči kao odjek argumenata u korist štednje koja je sama sebi proturječna, a koju uporno naglašava Njemačka, bez obzira na produbljivanje recesije. Burze su 1. kolovoza nakon što je Banka saveznih rezervi najavila svoj pristup po principu “čekaj pa vidi” ostale razmjerno mirne, dijelom i zato što je ta banka umanjila razočarenje ulagača najavom skorog djelovanja. No već sljedećeg dana burze je potpuno poljuljala Drahgijeva neodlučnost, pa su vrijednosti dionica pale, a prinosi na obveznice španjolskog i talijanskog duga se podigli do opasnih granica. To znači nevolje za sve. Kriza eura možda je najveća prijetnja gospodarstvu SAD-a jer europska recesija onemogućava rast američkog gospodarstva i ugrožava globalnu isprepletenost bankarskog sustava. Čak i ako ne dođe do katastrofe, nestabilne burze loše su za gospodarski rast i zaposlenost jer čelnici poslovnog svijeta nerijetko širenje i otvaranje novih radnih mjesta povezuju s burzovnom vrijednošću dionica neke tvrtke.

Zbog svega toga nameće se pitanje: Što Bernanke i Draghi čekaju? Još sporiji rast? Još višu stopu nezaposlenosti? Još nižu proizvodnost? U SAD-u gospodarski rast u drugom tromjesečju ove godine iznosio je samo 1,5 posto, što je pad sa 2 posto u prvom tromjesečju, kao i u odnosu na 4,1 posto na kraju 2011. godine. Nezaposlenost uporno ne silazi ispod 8 posto. Proizvodnja je usporila, a tržište nekretninama i dalje je u depresiji. Europa je, pak, u još većim nevoljama, s obzirom da je nekoliko zemalja u ili vrlo blizu recesije, a nezaposlenost se mjeri u dvoznamenkastim brojkama. Bernanke i Draghi opravdano su zabrinuti da će njihovi alati za borbu protiv recesije, koji se svode na raznorazne načine smanjenja troškova kreditiranja, samo ublažiti, ali ne i preokrenuti smjer gospodarskog usporavanja. Ali već i to moglo bi ostvariti pozitivni učinak. Zaista bi bilo bolje kada bi se monetarna politika kombinirala s fiskalnom politikom i strukturnim reformama. No oni na vlasti se opiru, a u međuvremenu svjetsko gospodarstvo usporava, ponajviše zbog slabosti u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi. Vodeći ljudi središnjih banaka imaju slobodu autonomnog djelovanja, kao i alate kojima mogu pokrenuti oporavak. Odavno je prošlo vrijeme da ih upotrijebe.