Capital Economicsov scenarij izbjegavanja kaosa imena “Što učiniti za uspostavljanje dobrog temelja za budući rast i prosperitet ako zemlja članica napusti ekonomsku i monetarnu uniju?” osvojio je Wolfson Economic Prize 2012. Nagrada, koja se u ekonomiji smatra drugom po važnosti nakon Nobelove, dodijeljena je timu Rogera Bootlea, a pokazuje da je raspad eurozone i dalje dovoljno aktualan da se takvim scenarijima i dalje ozbiljno kalkulira.

Znanstveni tim zaključio je da je najrealističniji scenarij raspada eurozone da najmanje jedna zemlja članica izađe iz područja zajedničke valute, uvede novu koja tada znatno gubi na vrijednosti te država više nije u stanju otplatiti velik dio javnog duga. Smatraju da potez neće biti moguće najaviti dosta vremena unaprijed jer bi to otvorilo vrata za štetne odljeve kapitala i kolaps bankarskog sektora. “Zato mala grupa vladinih dužnosnika mora napraviti tajne pripreme i potom brzo prema njima postupati”, stoji u scenariju. Upravo zbog brzine, kad napusti euro, zemlja neće imati spremne novčanice i kovanice što je “nezgodno, ali ne toliko ozbiljno koliko se misli”. Zato bi, kažu, vlast trebala omogućiti da euro i dalje kola za male transakcije, no važno je brzo nabaviti novi kontingent novog sredstva plaćanja. “Kako bi se održala transparentnost cijena i povećalo povjerenje prema novom sustavu, predlažemo da se nova valuta, primjerice drahma, uvede s paritetom prema euru”, smatra tim ne skrivajući da se iza scenarija nalazi Grčka. Nova valuta vrlo brzo bi izgubila na vrijednosti između 30 i 50 posto, što bi “za 10% povisilo cijene u razdoblju od dvije godine”, a to bi potom značilo inflacije od 5% godišnje. U početku je nužna kontrola kapitala, no vrlo brzo bi je trebalo liberalizirati. Potom država treba denominirati dug u domaćoj valuti i najaviti spremnost da ponovno pregovara o uvjetima plaćanja. Zbog bankrota dug bi se popeo na 60% BDP-a, država bi morala targetirati inflaciju, prihvatiti stroga fiskalna pravila, zabraniti indeksaciju plaća i nastaviti reforme. Središnja banka trebala bi biti spremna na ubacivanje likvidnosti, a maksimalno bi trebalo pojasniti pravna pitanja i odnos s Europskom unijom. S druge strane da bi spriječile prelijevanje krize, ostale države trebale bi brže krenuti prema fiskalnoj i političkoj uniji. “Analiza otkriva niz nezgodnih pitanja s kojim bi se zemlja koja napušta euro trebala pozabaviti. No sve teškoće mogu se prevagnuti”, stoji u zaključku.