Poslijeratna je generacija iskušala različite stilove roditeljstva: helikopterski odgoj, opušteni odgoj, pretjerani odgoj, vezani i autoritarni odgoj. Neke majke ne mogu odlučiti žele li biti prirodne majke ili majke tigrice, no profesori Karen Fingerman i Frank Furstenberg smatraju da je djeci bolje kad su roditelji više uključeni u njihov život. Ne tako davno američki su roditelji svoju djecu poticali da izlaze iz kuće i da budu samostalni, no taj se uzorak promijenio.

“Prije dvadeset godina mladi su tražili pomoć i savjete od svojih naivnih vršnjaka, a danas su mladi odrasli sposobniji nego njihovi prethodnici. Savjete i pomoć pružaju im odrasli ljudi srednje dobi, s više životnog iskustva i bolje materijalne pozadine”, istaknuli su profesori Fingerman i Furstenberg u Timesu. Između 1986. i 2008. godine broj roditelja koji su jednom tjedno razgovarali s odraslim djetetom skočio je s oko 50 na gotovo 90 posto. “Odrasla djeca svojim roditeljima danas često šalju poruke, sprijateljuju se s njima na Facebooku i spremno prihvaćaju emocionalnu potporu, savjete i financijsku pomoć”, ističu profesori. Na neke načine američki se roditelji približavaju drugim kulturama, u kojima su roditeljima oduvijek izrazito uključeni u život svojih potomaka. No čak i kad roditelji nisu u redovitom kontaktu sa svojom djecom svojeg sina ili kćer lako mogu pratiti putem interneta. Isto je tako lako zamisliti da je odnos bliskiji nego što stvarno jest, a u mnogo slučajeva digitalni trag samo pojačava tu bol. “Ljudi mi često kažu da im je netko rekao da im se sin oženio jer tako piše na Facebooku ili da im je kći rodila, a nisu ni znali da je trudna”, kaže Joshua Coleman, psiholog iz San Francisca. Jessica, dvadesetsedmogodišnja djevojka s Manhattana koja radi u marketingu, oduvijek ima težak odnos s ocem, a stvari su se pogoršale nakon što se otac ponovno oženio kad je njoj bilo deset godina. Tada ga je nazvala i rekla: “Možeš se rastati od supruge, ali od djece ne možeš.” On joj je na to odgovorio: “Da barem mogu.” Danas joj rođaci kažu da otac prati njezine objave na Twitteru, zna da je veganka, zna gdje putuje, zna s kime se druži. “Nisam htjela da široj obitelji prepričava ono što je o meni doznao na internetu jer 140 znakova nikako nije dovoljno da doznaš cijelu priču”, ispričala je za Times. Otac je ono što je doznao na Twitteru iskoristio da vlastitu majku uvjeri da je blizak s kćeri. “To me baš frustrira”, kaže Jessica. “Tad sam shvatila da je digitalni svijet zapravo jeziv.” Neki na svoje odrastanje gledaju s ponosom jer su postali neovisni. Peter Dinklage, glumac u gledanoj seriji “Igra prijestolja”, održao je govor na Koledžu Bennington u Vermontu gdje je i sam studirao te tada zahvalio roditeljima što su mu omogućili najbolje školovanje. No na tome im ipak nije najviše zahvalan, kako je tada diplomcima ispričao. “Kad sam diplomirao, bio sam prepušten sam sebi. U financijskom je smislu došao red na mene”, rekao je. “Bio sam gladan. Čak i doslovno. Nisam si smio dopustiti lijenost. Sad sam potpuno lijen, ali tada nisam smio biti lijen.”

Tom Brady

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com