Olakšanje od muka s eurom bilo je kratkoga vijeka. Ponovno se javljaju uporne glasine o grčkome izlasku iz eurozone. Europljani su bijesni, i taj je bijes isplivao na površinu na nedavnim izborima u Francuskoj, Grčkoj i Njemačkoj, gdje su dosadašnje vladajuće stranke prisiljene na prelazak u oporbu.

Birači odbijaju mjere štednje i traže čarobnu formulu koja bi im omogućila da se potrošnjom izvuku iz krize u koju su ušli upravo trošenjem.Velika ulaganja u složene oblike trgovanja financijskim sredstvima kojima je isprva ostvarivala znatnu dobit dovela su banku JPMorgan Chase do gubitka od dvije milijarde dolara. Četiri godine nakon izbijanja krize 2008. godine čini se kako u američkim bankama još uvijek nisu zaživjele učinkovite mjere upravljanja rizikom, što se pokazuje kao nevjerojatan propust. Banke koje plivaju u novcu radije osnivaju vlastite “hedge fondove” nego da ulažu u stvarnu ekonomiju jer na tržištu manjka prilika za poduzetnike.Ukratko, na Zapadu nema mnogo razloga za slavlje. Stanje se doima prilično tmurnim. Takvo bi se što moglo ustvrditi i kad je riječ o Južnoafričkoj Republici, državi u kojoj vladaju visoka nezaposlenost, raširena korupcija i kriminal te sveprisutno siromaštvo. No unatoč tome, čini mi se kako za ovu zemlju ima nade. Naime, nacije imaju i neopipljive vrijednosti. Ne možemo im odrediti mjeru, no važne su za njihovu sposobnost napredovanja. Primjerice, takva je sposobnost prihvaćanja useljenika, mogućnost prilagodbe na snažne promjene bez izbijanja nasilja, stabilnost demokratskih institucija te sloboda govora. Južnoafrička Republika bilježi pohvalne rezultate na svim tim poljima.Svaki put kada postane pomodno predviđati katastrofe, prisjetim se ove afričke zemlje. Kao malo dijete godinu dana živio sam u Južnoafričkoj Republici, a u mladosti bih se često iz Britanije vraćao u domovinu svojih roditelja. Nakon kišnoga i sivoga engleskog neba, boje su u Južnoj Africi izgledale živo, a život se činio dinamičnim. No ispod površine toga života osjećalo se komešanje. Pitao bih se zašto crna djeca plivaju u prljavoj vodi male luke u četvrti Kalk Bay u Cape Townu kada se u blizini nalaze kilometri zlaćanih plaža. No jednoga sam dana ugledao znak na kojem je pisalo: “Ulaz dopušten isključivo bijelcima”.

Rođaci su mi katkad govorili da uživam u bazenima bogatih predgrađa Johannesburga jer će za nekoliko godina biti ispunjeni krvlju. Svi su očekivali kataklizmu. Vjerovali su kako će apartheid jednoga dana nestati, a crnačka većina stanovništva bijesno ustati protiv bijelaca. Smatrali su da se ne može pobjeći osveti za zlodjela bešćutna sustava. Naravno, povijest nije pošla tim tokom. Jedan je crnac izašao iz zatvora s nadom u novi početak, a ne u osvetu. Gotovo 20 godina nakon tih zbivanja, stanje u Južnoafričkoj Republici i dalje je teško, no ta se zemlja bori za napredak s ponosom kakav Zapadu nedostaje. Kao i u Brazilu i Indiji, vlada osjećaj da budućnost nosi više prilika no opasnosti. Prije nekoliko dana vratio sam se u majčinu srednju školu, ustanovu osnovanu 1887. Ta je škola za djevojke bila zamisao Barneyja Barnata, koji je darovao zajednici svoju vilu. Barnato je stigao u Južnu Afriku 1873. godine i stekao basnoslovno bogatstvo na rudnicima dijamanata, a potom i tijekom zlatne groznice, no 1897. je godine tajnovito nestao s broda kojime se vraćao u Britaniju. Gimnazija Barnato Park godinama je bila posvećena odgoju i obrazovanju bjelkinja, a danas tu školu pohađaju i djevojke i mladići, a gimnazija broji tisuću učenika. Stara je Barnatova vila gotovo nestala, a susjedstvo u kojemu se nalazi siromašno je i puno useljenika iz Nigerije, Zimbabvea i Konga. Tek je jedan od tisuću đaka u školi bijele boje puti.Kao što nam Južnoafrička Republika danas pokazuje, najgori scenarij nije neizbježan. Europska unija je također svojevrsno čudo koje je donijelo mir naraštajima Europljana na kontinentu izmučenom desetljećima rata. Stvaranje zajedničke europske valute bilo je najjasniji izraz težnje za još snažnijim europskim zajedništvom, iako danas znamo kako je to bio i najriskantniji integracijski pothvat. Tih ideala, kao i golemih koristi koje su donijeli, vrijedi se prisjetiti i danas. Izlazak Grčke iz eurozone možda se čini kao brzo rješenje problema, no bojim se da možda vodi prema strahovitome raspletu.

Roger Cohen

Komentare šaljite na intelligence@nytimes.com