Nakon osam ministarskih godina, prvo je bio ministar poljoprivrede a potom regionalnoga razvoja, Petar Čobanković danas je predsjednik saborskoga Odbora za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvoj. Upravo to ističe kao svoje prioritete u Saboru. Usto, regionalna politika i lokalna samouprava bit će predmet njegova interesa jer je, kaže, to nešto jako važno za život ljudi. “Nijednog trenutka nisam dvojio o promjeni prebivališta”, napominje Čobanković, koji živi u Iloku.
1. Nasljednik Tihomir Jakovina dosta vas kritizira? Jeste li u poljoprivredi učinili sve što ste mogli?
Bio sam ministar u najzahtjevnijem razdoblju pripreme za ulazak u EU. Sama prilagodba zahtijevala je puno promjena, uključujući kompletnu reformu sustava poticaja. Naravno da ima onih koji nisu zadovoljni. Najveće kritike odnose se na obveze. Nekoliko puta tražio sam da mi se dostavi što su te obveze, ali nikad ništa nisam dobio. Ne vidim zbog čega trošiti toliko energije na dokazivanje što je Čobanković loše radio. S druge strane, mi smo prolazeći prilagodbu i uspostavljajući Agenciju za plaćanje uspostavili sustav u potpunosti kompatibilan sustavu EU i zajedničkoj poljoprivrednoj politici.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Mircea Eliade upoznao nas je sa mitom „arhetipova i ponavljanja“ gdje tradicionalne zajednice arhaičnom ontologijom odbijaju i suprotstavljaju se konkretnom vremenu i konkretnoj povijesti.
Ako je netko iz bivše vlade sinonim arhaičnog i arhetipskog djelovanja i ponašanja, onda je to svakako Petar Čobanković.
Nitko me nije više asocirao na salonskog Jovu Čarugu, od Petra Čobankovića, bilo da je bio ministar poljoprivrede ,bilo da je bio ministar regionalnog razvoja. Upravo zato što su slavonci u njemu prepoznavali salonskog Jovu Čarugu, bio im je drag i omiljen! Za njega su na sajmove dovlačili tamburaše, njemu su pripremali bogate „trpeze“ prepune slavonskih delicija. Prema njemu su se odnosili arhaično i arhetipski, sve dok Bajić a i sami seljaci nisu to demitologizirali.
Uključite se u raspravu