Bez puno iznenađenja, Credo banka nastavlja biti banka slučaj čak i nakon pokretanja stečajnoga postupka. Prvo ročište zbog mnoštva prisutnih vjerovnika moralo je biti preseljeno na lokaciju bivše vojarne u splitskom Dračevcu, no ubrzo je prekinuto.

Dio štediša koji je ostao bez novaca bijesan je na činjenicu da je DAB prijavio malo manje od pola milijarde kuna potraživanja. Njihovo je vjerovanje potpomognuto “savjetima” pravnika da Državna agencija za sanaciju banaka i osiguranje štednih uloga nema pravo na naplatu jer smatraju da je isplaćivala novac štediša, a ne državni novac. Takvo uvjerenje lako je osporivo, samo treba pročitati Zakon o osiguranju depozita, što pravnici (?!) očito nisu učinili. Neutemeljni zahtjevi na stranu, Credo banka i u stečaju fascinantno ilustrira koliko je Zakon o kreditnim institucijama neprecizno napisan i u koliziji s drugim propisima. Već je poznata kolizija sa Zakonom o tržištu kapitala, zbog čega je propašću platila brokerska kuća Abacus brokeri, a sada je jasno da je loše definirano i tko se ubraja, i u kojem redu, u više isplatne redove. Jesu li nakon radnika HNB, DAB i ostali samo taksativno navedeni za isplatu ili imaju pravo na sudjelovanje u stečajnoj masi po redu kojim su u zakonu navedeni? U tom slučaju DAB je treći vjerovnik, što posebno boli sve ostale koji su iza njega. Sreća u nesreći jest da u HNB-u pišu “ZOKI 2” zbog nove europske direktive. Ovaj put bilo bi dobro da se sjete provjeriti usklađenost iliti “compliance” s ostalim zakonima prije novog slučaja poput Credo banke.