Tjedni hladnoće koja je zaledila plovne puteve Save i Dunava nanijeli su nenadoknadive financijske gubitke Dunavskom Lloydu. Zbog materijalne štete koju je pretrpio taj najveći hrvatski riječni brodar, upitan je opstanak tvrtke, a njezinih 127 radnika već mjesecima nije primilo plaću. “Šteta koju je prouzročio led samo na Savi iznosi tri milijuna kuna, dok je ukupna šteta veća od 1,5 milijuna eura”, požalio nam se Velibor Gacik, direktor Dunavskog Lloyda dodavši da je šteta nastala zbog nemogućnosti plovibe i transporta, ali i oštećenja koju je led prouzročio na njihovim brodovima. Iako su se vremenske neprilike posljednjih dana smirile, brodovi još uvijek ne mogu ploviti Dunavom, a Savom su tek pokušali ploviti u petak.
“Nizvodno od Beograda sve je još uvijek zaleđeno. Čak ni ledolomci nisu pomogli da se situacija popravi jer sav led odlazi nizvodno i taloži se, pri čemu nastaju velike ledene brane”, objašnjava Gacik. Kako kaže, još uvijek nemaju viziju kako će se izvući iz teške financijske sitacije, a država koja bi im u ovoj situaciji jedina mogla pomoći, za sada im nije izašla u susret. Pomoć su zatražili od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, no razgovori nisu polučili nikakav dogovor. Sljedeći korak im je sastanak s ministrom Slavkom Linićem te s predsjednikom Ivom Josipovićem.“Nekad je država izlazila u susret u ovakvim situacijama, imala je razumijevanja. Mislim da je napravljen propust jer ne postoji mogućnost proglašenja elementarne nepogode na plovnim putevima. Ako postoji za sve ostale djelatnosti, morala bi postojati i za našu”, poručio nam je Gacik podsjećajući na osamdesete kad je led posljednji put okovao brodove na Dunavu, a bivša država pomogla s isplatom šest plaća radnicima. No, uz državu ni banke nisu imale razumijevanja za Lloydove probleme pa Gacik sad s partnerima pokušava dogovoriti avansno plaćanje već ugovorenih usluga. “Ako ni to ne uspijemo riješiti do 10. ožujka, tvrtka će otići u stečaj”, tvrdi. Financijski gubitci odrazili su se i na sudbine radnika. Svih 127 zaposlenika Lloyda već četiri mjeseca nisu dobili plaću, jer im je poslodavac nema odakle isplatiti. “Imamo minimum radnika za naše potrebe tako da otpuštanja ne dolaze u obzir. Ili će tvrtka ići u stečaj ili ćemo nastaviti s radom. Ipak, iako nisu imali novac za plaće, Gacik tvrdi da su podmirili sve porezne obveze državi. Led i hladnoća zapravo samo su pogoršali već ugroženo poslovanje Dunavskog Lloyda, nakon što prošle godine šest mjeseci zbog suše nisu bili u mogućnosti ploviti Savom, a na Dunavu su plovili smanjenim kapacitetima. Tako je unatoč potpunoj popunjenosti kapaciteta i pozitivnom poslovanju u prvom polugodištu 2011. opstanak ove tvrtke, kao i sudbina njezinih zaposlenika, dovedena u pitanje.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Navodi gospodina Gacika nisu posve točni. Naime, u riječnom prijevozu itetkako postoji element više sile koji se ugrađuje u kondicije ugovora o prijevozu roba. Naravno da klauzula više sile, odnosno “force majeure” koju definiraju njemački zakon o plovidbi iz 1994.-1998. godine, bratislavska konvencija, CMNI proizašao iz budipeštanske konvencije kao i IVTB ne osigurava naplatu prekostojnice odnosno dangube plovnih objekata za vrijeme kada oni nisu u službenom čarteru, odnosno kada ne prevoze terete prema ugovoru (Cargo Booking Note ili Charter). Ta klauzula, pojednostavljeno rečeno, eskulpira brodara od financijske odgovornosti proizašle iz neispunjenja klauzula ugovora u slučaju više sile kao što je, između ostalog, i vremenska nepogoda.
Dalje, službena zabrana plovidbe rijekom Dunav nije financijski pogodila samo Dunavski Lloyd već i ostale brodarske kompanije koje svoje prijevoze obavljaju na Dunavu. Luke na potezu od Vukovara pa nizvodno do Smedereva su premanjenjene u zimovnike u koje su dunavski brodari, uključivo i DL, vezali svoje objekte kako bi ih zaštitili od ledohoda. A sada malo surove realnosti: DL je izgubio utrku sa konkurencijom na Dunavu. Svoje je usluge prijevoza ograničio na sektor “donjeg Dunava” na kojem primat drže ukrajinske, rumunjske i bugarske flote koje su po kvaliteti i dostupnosti teretnih kapaciteta te subvencioniranom cijenom goriva i maziva “pomele” svu konkurenciju uključivo i DL te zauzele primat u prijevozu žitarica i raznih ruda (koje prevozi i DL). Direktor DL-a spas tvrtke može potražiti isključivo u okretanju novim tržištima i robama kojih na Dunavu ima u izobilju međutim DL, na žalost za takvo ozbiljno restruktuiranje nema sposoban menadžment, kadrove u operativi (posade) niti flotu. Hoće li država pomoći spasiti DL? Zanima me što se tu ima za spasiti…
Što, to znači, da nemaju ugovorenu policu osiguranja? pa čemu služe osiguravajuće tvrtke?! teško mogu zamisliti da se biznis koji toliko ovisi o nepredvidivim stvarima vodi bez politike osiguranja.
vjerojatno je to hrvatski komunistički “lako ćemo” menadžment, koji očekuje da će vlada “riješiti stvari” kad zapne pomoću “financijskih injekcija”. osiguravatelji su zahtjevni, traže postizanje tehničkih i organizacijskih uvjeta, a tko bi se se tim gnjavio.
Uključite se u raspravu