Sadašnjost i budućnost dovoljno su zastrašile ovdašnju poljuljanu vlast, no mora se uzeti u obzir i mučenička prošlost, to jest četiri desetljeća državnih zločina i rane koje treba zavidati. Nakon masovnih ubojstava, nestanaka i javnih smaknuća u izvedbi Gadafijeva Narodnog vijeća, Unutarnje sigurnosne agencije i Državnog suda za sigurnost, žrtava je, prema riječima boraca za ljudska prava, na tisuće. Kako će se Libijci suočiti sa svojom prošlošću?

Privremeno vodstvo već razmišlja o razotkrivanju velikog broja tajni o ubojstvima i mučenjima, ugledajući se na Južnoafričku Republiku, Europu i Latinsku Ameriku. Prema njihovim riječima, na to ih potiče misao kako se nova nacija ne može izgraditi dok se ne rasvijetle tamne strane stare nacije. Raspravlja se o mnogim detaljima, što je i za očekivati u zemlji koja se očito budi iz dugotrajne noćne more. Međutim, privremeni ministar pravosuđa, veteran pravnog nadmetanja s Gadafijevom vladom, kaže da postoji provizorni plan, koji se sastoji od istrage, javnih saslušanja i suđenja. Istraga bi zahvatila i najranije dane Gadafijeve vlasti, sve do 1969. godine. “Ugledamo se na Čile, Argentinu i Južnoafričku Republiku, preuzimamo dio tekovina Južnoafričke Republike”, izjavio je ministar pravosuđa prijelazne vlade Mohammed alAgri, govoreći o njihovoj Komisiji za istinu i pomirbu, koja je prednost dala istraživanju činjenica i odgovornosti, a ne kažnjavanju. Alagi kaže kako će se uspostaviti istražno povjerenstvo “kako bi se javnosti pokazala istina, ono što se stvarno dogodilo”. “A onda će se”, dodaje, “svima pošteno suditi.” Dakako, s obzirom kako ne postoje institucije, da sudstvo treba iz temelja reorganizirati i da državom haraju mnoge naoružane paravojne skupine, nužno se obračunati s prošlošću. No Alagi je pažljivo istaknuo kako naglasak ne treba staviti na odmazdu. Govorio je o tome kako treba priznati kako je u određenoj mjeri svatko sudjelovao u stvaranju starog režima te kako je ključno postići katarzu. “Ne radi se o kazni ni o osveti”, kaže Alagi. “Tko je odgovoran za to silovanje? Ljudi trebaju znati, a nakon toga uslijedit će suđenja.” Kad suđenje završi, dodaje Alagi, “možda izglasamo zakon o oprostu”. “Naravno, to se ne bi odnosilo na silovanja i ubojstva”, trezveno je dodao njegov pomoćnik Nureddin Ejledi, inače voditelj Odjela za pravne poslove i sporazume pri Ministarstvu vanjskih poslova.

Alagi ističe kako bi se glavna pozornost trebala usmjeriti na nekoliko desetaka dužnosnika Gadafijeva režima koji su odgovorni za najteže zločine. “Najvažniji su nam ljudi koji su provodili zločine”, kaže. “A radi se o 20 do 25 ljudi.” Libijski dužnosnici prepoznaju potrebu za “uvođenjem reda u pravni sustav” kako bi se ugasila želja za osvetom. “Mjesecima već ljudima govorimo da imaju milosti i da se ne osvećuju”, ističe Alagi. No na takav pristup mnogi reagiraju nestrpljenjem. Prijelazno vijeće “nije dovoljno” raspravilo o zločinima iz prošlosti, kako kaže glasnogovornik vijeća Jalal elGallal. “Takav postupak ne odražava volju naroda. Ljudi su predugo patili. Većina onih koji su podupirali stari režim i dalje slobodno okolo hodaju, što je zapravo pravi znak tolerancije.” No ističe kako ljudi na ulicama sve više pozivaju na odmazdu. Prijelazno je vijeće izdalo popis zločina nakon što su međunarodne organizacije izrazile zabrinutost zbog grupnog smaknuća pukovnika Gadafija. Vijeće je pukovnika nazvalo “tiraninom” i proglasilo ga odgovornim za masakr dužnosnika 1977. godine, javna vješanja studenata, vješanja tijekom ramazana 1984. godine i ubojstvo više od 1200 zatvorenika u zatvoru Salim 1996. godine. Poruka vijeća svijetu jasna je – svaki oblik zlostavljanja Gadafija blijedi u usporedbi s njegovim zločinima. Alagi jamči kako će se uspostaviti “humanitaran sud za zaštitu ljudskih prava” te kako će pratiti trag Gadafijevih bliskih suradnika koji su pobjegli iz zemlje. “Želim da čitav svijet i međunarodna zajednica prate naša suđenja”, ističe Alagi.

Adam Nossiter