Glasnogovornik Vlade Ratko Maček potvrdio je za Poslovni dnevnik da Vlada nije odustala od promjene Zakona o HRT-u unatoč tome što su se mogle čuti procjene da se od promjene odustalo zbog straha od negativne reakcije međunarodne zajednice.
“Zakon o HRT-u mora se uskladiti s europskim zakonodavstvom i to će se dogoditi iduće godine. No ništa se neće mijenjati prije temeljite javne rasprave i prije nego što svoje mišljenje daju predstavnici strukovnih udruga”, kazao nam je Maček dodajući kako tekst prijedloga još nije završen.

Europske norme
Štoviše, postoji nekoliko prijedloga i Vlada još ne zna koji će predložiti na raspravu, a uglavnom se razlikuju u načinu imenovanja članova Programskog vijeća HRT-a. Potvrdio je da je među rješenjima o kojima se razmišlja nalaze i ona da se članovi Vijeća biraju izravno iz redova udruga civilnog društva pa do onih da u Vijeću sjede i predstavnici saborske većine i opozicije. Međutim, iako glasnogovornik Vlade tvrdi da se spomenuti zakon mora uskladiti s europskim normama, iz Europe dosad takav zahtjev nije stigao. Štoviše, Mario Oetheimer, član stručne radne skupine OESS-a, Vijeća Europe i Europske komisije za medijsko zakonodavstvo, prilikom posjeta Hrvatskoj 2002. godine, novinarima je izjavio da “…važeći Zakon o HRT-u nije u suprotnosti s europskim medijskim standardima i njegova promjena nije hrvatskoj Vladi postavljena kao jedan od uvjeta i obveza za usklađivanje hrvatskih zakona s europskim standardima”. Antun Vujić, koji je bio na čelu Ministarstva kulture u vrijeme kada je iz tog Ministarstva izišao aktualni zakon, smatra da se on ne smije mijenjati jer je na dosadašnjim kušnjama dokazao da HRT-u osigurava visok stupanj autonomije.

Politički pritisci
“Upravo je posljednja saborska rasprava dokazala da zakon može izdržati i najveći politički pritisak. On omogućuje Saboru kao vlasniku HRT-a da raspravlja, no da ne može negativno utjecati na samostalna tijela koja čine javnu televiziju”, kaže Vujić i dodaje kako bi pokušaj promjene zakona bio javni skandal. Protivi se ideji da se u Vijeće ponovno izravno biraju predstavnici civilnog društva jer se to već pokazalo kao loše rješenje. “Svaki zakon bi se u mirnoj atmosferi mogao poboljšavati, ali takvu inicijativu dosad nismo uočili. Sve inicijative dosad htjele su obezvrijediti tekovine sadašnjeg zakona, a to neće proći ni pokraj nas u SDP-u, a ni pokraj Europe”, kaže Vujić.
Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Dragutin Lučić, koji je i član pregovaračkog tima s EU o medijima, upozorava da bi promjena Zakona o HRT-u mogla poslužiti za političku kontrolu televizije. “U pregovorima ćemo se osigurati protiv svake promjene koja bi mogla osigurati utjecaj Vlade ili političkih stranaka na uređivačku politiku”, kaže Lučić. Geza Stantić iz Vijeća za medije HHO-a smatra da bi izmjene Zakona o HRT-u mogle prihvatiti jedino ako bi se novi zakon počeo primjenjivati nakon još jednog izbornog ciklusa. “Prihvaćam da se ide na promjenu zakona, ali da se novi počne primjenjivati tri godine nakon usvajanja. To je jedina garancija da se želi učiniti dobro javnoj televiziji”, kaže Stantić.

Različiti modeli izbora članova Vijeća HRT-a

Govori se o nekoliko različitih modela izbora članova Vijeća HRT-a, kao i o njihovu broju. Vujić smatra da je sadašnje rješenje sa 11 članova optimalno. Imenuje ih Sabor nakon što se parlamentarna većina i opozicija usuglase oko onih koji se jave na javni natječaj. Svake dvije godine mijenja se pet, odnosno šest članova, što bi trebalo osigurati politički balans. Lučić načelno smatra da bi bilo bolje kada bi članove Vijeća birale udruge civilnog društva, no upozorava da se takav model već pokazao lošim. No tvrdi i da je problem u tome što se sada u Vijeću nalaze ljudi koji se nikada nisu bavili ljudskim i medijskim slobodama, što bi svakako trebao biti kriterij za neko buduće vijeće. Prošli je zakon propisivao da Vijeće ima 25 članova od kojih su 22 izravno predlagale udruge civilnog društva (potvrđivao ih je ministar kulture), a po jednog je postavljao predsjednik Republike, Sabora i Vlade. Međutim, taj je zakon na HRT-u uskoro uspostavio dvovlašće budući da je Vijeće autonomno odlučivalo o glavnim urednicima i programu, dok je Sabor postavljao Upravno vijeće koje je odabiralo ravnatelja i bilo nadležno za poslovanje. Udruga Juris Protecta također se ovih dana oglasila sa svojim prijedlogom koji je vrlo sličan tom prošlom modelu. Prema njemu bi novo Vijeće imalo iste ovlasti kao sadašnje, ali bi trebalo imati 25 do 30 članova od kojih bi najviše 25 posto birao Sabor, a 75 posto izravno različiti slojevi hrvatskog društva. Prije su se iz vladajućih struktura spominjale zamisli da Vijeće čini 15 ljudi, mahom iz udruga civilnog društva poput HND-a, Matice hrvatske, HAZU-a, vjerskih zajednica, udruga koje se bave zaštitom ljudskih prava i drugih, a da nekoliko članova (tri do pet ljudi) budu saborski zastupnici, i to predstavnici većine i opozicije.