Iako je berba grožđa ove godine počela neuobičajeno rano zbog velikih vrućina koje su grožđu dale dovoljno slada, Borisa Drenškog iz Zagorja berba još ne zabrinjava. Zato je i mirne duše u rujnu otputovao u London gdje je od cjenjivačkog žirija na Decanterovom svjetskom prvenstvu dobio jednu od najprestižnijih nagrada, Regionalni trofej srednje i istočne Europe. Osim regionalnog trofeja za Ledeno vino Bodren iz 2009. godine, to je vino istodobno uvršteno i među 10 najboljih slatkih vina i među 10 najboljih ekoloških vina na svijetu prema ocjeni Decantera, najpoznatijeg i najutjecajnijeg svjetskog vinskog časopisa. Uobičajeno, Decanter otvara natječaj za najbolja vina u siječnju, u travnju je ocjenjivanje, u svibnju proglašenje službenih rezultata, a svečana dodjela je u rujnu. Od prvog nastupa u Londonu 2008. do ove godine, Vinarija Bodren dobila je ukupno 6 zlatnih medalja, četiri srebrne, dvije brončane, jedno priznanje najboljeg talenta i najnoviji regionalni trofej koji se smatra i najvrednijim. Od svih vinara iz Hrvatske Decanterovim priznanjima, ali ne u tolikom broju može se pohvaliti jedino još Vlado Krauthaker. Od bitnijih medalja, u koje Drneški primjerice ne računa one dobivene na regionalnim natjecanjima, tu su još zlatna medalja za ledeno vino 2007 dobivena na sajmu vina Wiena 2009, te na Beograd Royal wine challenge gdje je Chardonnay izborna berba prosušenih bobica 2007. proglašen šampionom, a Rajnski rizling dobio zlato.

Kiselina koja zlato nosi
Drenški je uspio osvijetliti obraz zagorskih vinogradara i podrumara, ozloglašenih po kiselišima. “Istina je da grožđe zagorskih brežuljaka zbog mikroklimatskih uvjeta sadrži visoki postotak kiseline što se ističe kao nedostatak suhih vina. Upravo to sam iskoristio kao prednost za proizvodnju predikatnih, ledenih vina u kojima kiselina razbija slatkoću i smanjuje dojam težine, a vina čini svježim i dopadljivim”, slikovito opisuje Drenški. Dodaje kako njegove berbe prosušenih bobica i ledena vina krasi koncentrirana skladna aroma, slična onoj livadskog meda, s notom plemenite plijesni koji joj daje dodatnu težinu, dok niski sadržaj alkohola ove predikate svrstava u vina gotovo “medicinske kategorije”. Ograničene količine predikatnih vina, dobivene isključivo od preporučenih sorti grožđa, zbog posebnih uvjeta dozrijevanja te načina berbe i prerade, odlikuju se iznimnom kakvoćom, upućuje nas Drenški.Poput ostalih vinara veseli ovogodišnjoj berbi jer su suša i visoke temperature doprinijele zadovoljavajućem omjeru kvantitete i kvalitete grožđa. Berbe grožđa počele su još krajem kolovoza na Pelješcu i Hvaru, ali i u kontinentalnoj Slavoniji. Počelo je i u Zagorju gdje se oduvijek bralo i prije nego što je trebalo, ali ne i u vinogradima vinarije Bodren koji su smješteni na obroncima oko zaseoka Rusnica između Pregrade i Huma na Sutli u Krapinsko-zagorskoj županiji. Drenški zadnji bere i ima berbu kad je nitko nema, a to je u zimi kad se temperatura spusti ispod 7 stupnjeva Celzijevih.

Reinvestirana zarada
Drenški je 1998. godine podigao prve nasade vinograda od tisuću sadnica. U 2002. godini napunio je prvu bocu predikatnog vina i iduće godine dobio je prvu zlatnu medalju na sajmu u Ljubljani. U 2005. je napunio prvo ledeno vino, a 2008. otišao u London gdje svake godine ubire medalje. Jedino nije kaže još dobio internacionalni trofej što je najviše priznanje koje se bira među 10 najboljih u svijetu. Unatoč svemu Drenški još ne ubire i financijske plodove rada i uspjeha iako su dobivene medalje jedan od najvećih njegovih potencijala. Svu dosadašnju dobit tvrtka Bodren, u kojoj je zaposlen jedna čovjek, investirala je u nasade kojih ima na dva hektara. Cilj je proširenje vinogradarskih površina na ukupno 30.000 trsova i uvođenje novih sorti, pa bi se osim postojećih bijelog i sivog pinota, chardonnaya, rajnskog rizlinga i traminca, među Bodrenovim predikatima uskoro mogli naći i oni od žutog muškata. Želja Drenškog jest okušati se i u uzgoju krapinske beline, novootkrivene, autohtone sorte Hrvatskog zagorja.Koliko je do sada investirao, Drenški kaže kako ne zna jer “kad bi išao sve računati vjerojatno to ne bi radio”. Ima cilj i sada ulaže u novi podrum podižući kredite i koristeći potpore od Ministarstva poljoprivrede. Od Krapinsko-zagorske županije pak kaže nije dobio nikakve potpore. Recimo, samo sadnja vinograda stoji više od milijun kuna. Drenški u šali priča kako je on krenuo obrnuto prvo skupljajući medalje, a sada se mora razvijati. Ima kvalitetu, a ne količine da bi bio konkurentan na tržištu. Ima dva hektara vinograda i orijentiran je samo na “špicu”, odnosno ledena vina i izbornu berbu prosušenih bobica što se pokazalo uspješnim i nadaleko priznatim.

Međutim, prodaja tih vina već je teža jer su skupa. Proizvodi se do 4000 boca ovih vrhunskih vina. Cijena boce je oko 300 kuna, točnije mogu biti od 50 do 375 kuna. Kupci su najčešće pojedinci, zatim tvrtke koje ih kupuju za poklone, a manjim dijelom to su restorani zbog skupoće. Ali ima već i stalnih kupaca kao što je recimo Palača Lešić Dimitri s Korčule koja ima pet zvijezdica. Distribuciju u Zagrebu Drenški je povjerio PZ Dropi, trgovini na veliko pićima. Prodaja je prespora jer je skupa i Drenški zato planira imati vina malo niže kategorije koja ulaze u kasnu berbu i koja bi koštala oko 50 kuna. Vina se do 100 kuna mogu prodati, ali ostala idu sporo, kaže i dodaje: “Idem odozgo prema dolje, odnosno moram se baviti više proizvodnjom, a manje kvalitetom dok je kod ostalih vinogradara obrnuto.” Drenški tek ostvaruje godišnje 300.000 kuna prihoda. Još uvijek radi u fušu jer i dalje je zaposlen u HZZO-u u poslovnici u Krapini. Šali se i kazuje kako se priča da vinarije u Dalmaciji imaju prejaka vina koja su opora, kontinentalna vina su skupa ali imaju potencijal, dok Bodrenu nije problem kvaliteta ni cijena nego tko je on? “Ja sam za sve zbunjujući”, nastavlja kroz smijeh. Zato i traži, dodaje, strateškog partnera koji bi se bavo svim ostalim poslovima od prodaje do marketinga, a on bi samo radio vina. Ne namjerava imati više od 30.000 trsova jer to su recimo u susjednoj Sloveniji koliko je vidio, vrlo uspješna obiteljska vinogradarstva koja se obrađuju strojevima i gdje ne treba puno radne snage. Ima planova i za turizam. Gradio bi, kaže, zagorske hiže, a primjerice, jedna bi bila kućica graševine, druga kućica chadonnaya.

Obrat

Slatka vina iz Zagorja
Vinarija Bodren je već ambasadorom regije i primjer potencijalnog dosega visoke enološke kvalitete. Zagorje bi čak moglo postati i regija slatkih vina, ali bojim se da to drugi vinari neće shvatiti, govori Drenški. Ako se grožđe bere u uobičajeno vrijeme i od njega dobije 1000 litara mošta, ledena berba koja je najbolja na temperaturi od minus 15 stupnjeva, daje od 80 do 150 litara mošta. Kod berbe prosušenih bobica nije bitna hladnoća nego prosušivanje.