Posao je oduvijek bio stresan. Pitajte samo roba iz drevnog Egipta ili srednjovjekovnog kmeta. No iako danas vrlo malo nas vuče golemo kamenje preko pustinje ili radi na feudalnom posjedu, moderna karijera na drukčiji način prijeti zdravlju i dobrobiti čovjeka. Razmislite samo o vremenskoj stisci.

Čak su i kmetovi imali koji slobodan sat, barem kad bi im vladari bili dobre volje, ali današnja tehnologija radnike sputava poput srednjovjekovnih okova. Kao što je Tony Schwartz napisao u članku za Times, “pritisak stalne povezanosti s internetom uzeo je danak na vremenu koje smo ranije instinktivno posvećivali odmaranju i punjenju baterija.” Schwartz se zalaže da se vrijeme za odmor, pa čak i za drijemež, uklopi u radni dan jer zaposlenici pod udarom stresa i kofeina “brže reagiraju, ali brže i planu”. Nažalost, takve se ideje kose sa standardima većine radnih okolina. Ako već ne mogu odrijemati, zaposlenici si mogu pomoći tako što se neće odavati samokritici. U Timesu je objavljen članak o tome kako su oni koji sa svojim životom više suosjećaju manje skloni depresiji i tjeskobi te se bolje nose s problemima na poslu. Kristin Neff, izvanredna profesorica ljudskog razvoja na Sveučilištu u Teksasu, za Times je izjavila da je “većina ljudi u krivu jer nam je kultura takva da nam nameće samokažnjavanje kao pravi put”. O tome najviše znaju Južnokorejci. Njih rad i školstvo toliko opretećuju da je “zemlja na rubu državnog živčanog sloma”, pisao je Mark McDonald za Times. Psihologe i psihijatre uzbunila je visoka stopa samoubojstava jer im se vrlo malo ljudi obraća za pomoć. “Otvoren razgovor o emocionalnim problemima i dalje je tabu tema”, kaže Kim Hyongsoo, psiholog sa Sveučilišta Chosun u Kwangjuu. No mačistička, ubilačka radna okolina nije tabu, pisao je McDonald, a u tome može pomoći tek jedino žestoko opijanje nakon radnog vremena. Čak i da vas ne muči mamurluk, disfunkcionalna uredska politika može vam skratiti život.

Kao što je Times već pisao, jednim je istraživanjem Sveučilišta u Tel Avivu utvrđeno da su osobe kojima kolege pružaju minimalnu ili nikakvu emocionalnu potporu 2,4 puta sklonije smrti tijekom dvadesetogodišnjeg trajanja istraživanja. Vjerojatno ni vašem šefu nije lako pa čak i ako je majmun. Naime, jednim je istraživanjem na Sveučilištu Princeton otkriveno da alfa mužjaci kenijskih pavijana trpe podjednak stres kao i najniže rangirani primati te da najbolje prolaze beta mužjaci. Kao što je pisalo u Timesu, “beta mužjaci, koji se manje bore i manje moraju braniti partnericu, osjećaju znatno manji udar stresa”. Možda bismo mi ljudi trebali odustati od izvršne pozicije i zadovoljiti se pozicijom zamjenika.Kenijski pavijani mogli bi nas prosvijetliti i što se radnog iskustva tiče. Ispitana je skupina, naime, izgubila dominantne, najratobornije mužjake nakon što su, pokorivši suparničku skupinu, pojeli pokvareno meso. Kao što je Natalie Angier pisala za Times, “s tom je promjenom demografske strukture nastao i kulturalni pomak prema miroljubivosti, smanjila se strogost hijerarhije, a povećala spremnost na nježnost i skrb umjesto na prijetnje, ugrize i udarce”. Promjena se nastavila i u sljedećoj generaciji. Pouka je sljedeća – ako se šef prema vama ponaša kao da ste rob, razmislite o puču ili se molite za kugu.

Kevin Delaney

Komentare šaljite nanytweekly@nytimes.com