Veliki poljoprivredni sustav koji hrani čovječanstvo zapao je u probleme. Ubrzani rast proizvodnje hrane s kraja 20. stoljeća toliko se usporio da ne uspijeva zadovoljiti potražnju koja se povećava zbog rasta broja stanovnika, kao i životnog standarda u nekoć siromašnim zemljama.

Potrošnja četiri žitarice na kojima počiva većina kalorija koje unosimo (pšenice, riže, kukuruza i soje) tijekom većeg dijela prošlog desetljeća bila je veća od proizvodnje. Zbog te neravnoteže, od 2007. godine do danas smo doživjeli dva međunarodna poskupljenja žitarica, pri čemu se cijena nekih čak udvostručila. Ti cjenovni skokovi pogoršali su problem gladi za desetke milijuna siromašnih te destabilizirali političku situaciju u brojnim zemljama, od Meksika do Uzbekistana i Jemena. Na Haitiju je 2008. godine vlada pala upravo zbog ustanka potaknutog problemom gladi, a bijes zbog cijena hrane odigrao je važnu ulogu i u arapskim ustancima. Suvremena istraživanja daju naslutiti kako jedan čimbenik kojega smo ranije odbacivali doprinosi destabilizaciji prehambenog sustava. Taj čimbenik su klimatske promjene. Brojni usjevi u posljednjih su desetak godina propali upravo zbog vremenskih nepogoda, poput poplava u Sjedinjenim Američkim Državama, suša u Australiji i toplinskih valova u Europi i Rusiji. Znanstvenici neke od tih nepogoda povezuju s globalnim zatopljenjem uzrokovanim ljudskim djelovanjem. U nekima od najvažnijih poljoprivrednih zemalja temperature naglo rastu tijekom razdoblja uzgoja i rasta, a prema jednom nedavno objavljenom članku, zbog toga su se potencijalni urodi smanjili za nekoliko postotnih bodova. Već gotovo dva desetljeća znanstvenici predviđaju kako klimatske promjene neće biti pogubne za poljoprivredne usjeve te kako se cijene hrane neće udvostručiti sve do 2080. Dio predviđanja temeljio se na pretpostavci kako će podizanje razine ugljičnog dioksida, glavnog uzočnika globalnog zatopljenja, poslužiti kao vrlo djelotvorno gnojivo te poništiti brojne negativne posljedice klimatskih promjena.

Međutim, destabilizacija prehrambenog sustava i vrtoglavi porast cijena uzbunili su mnoge znanstvenike.“Uspjesi koje smo ostvarili na području poljoprivrede doista su zapanjujući”, izjavila je Cynthia Rosenzweig, istraživačka znanstvenica u Nasi te suradnica na jednoj od prvih studija o povezanosti klimatskih promjena i poljoprivrede. “Ali mislim da se sada susrećemo s predznacima i slutnjama kako to neće potrajati dovijeka.” Neki znanstvenici koji su i savjetnici raznih vlada po pitanju budućnosti usjeva naglašavaju kako prema njihovom mišljenju u računalnim predviđanjima postoje golemi propusti. Među njima je i činjenica da nisu razmotreni učinci ekstremnih vremenskih uvjeta koji postaju sve drastičniji kako se Zemlja zagrijava.Sve je veća zabrinutost u vezi budućnosti globalne opskrbe hranom, što smo uočili tijekom intervjua koje smo ove godine obavili s preko 50 poljoprivrednih stručnjaka iz devet zemalja. Ti stručnjaci tvrde kako će u narednim desetljećima poljoprivrednici morati iznaći način kako se nositi s klimatskim šokovima i istodobno udvostručiti količinu hrane koju proizvode ukoliko će željeti zadovoljiti potražnju. Usto, morat će i smanjiti zagađenje uzokovano poljoprivrednom djelatnošću.Situacija nije ni približno beznadna. Od Meksika do Indije, poljoprivrednici dokazuju da postoji način kako učiniti poljoprivredu produktivnijom i otpornijom usprkos klimatskim promjenama. U prošlosti su već postigli ogroman napredak glede povećanja količine proizvedenih dobara, a rast cijena predstavlja im snažan poticaj da se iznova tomu posvete.

Promjena obrasca
No, znanstvenici tvrde kako su nam potrebne nove vrste usjeva i nove tehnike uzgoja. Dodaju kako usprkos hitnosti obećana financijska sredstva jako sporo dolaze do krajnjih korisnika, kako nužni poslovi nisu ni započeti te kako će, kad jednom i otpočnu, proći desetljeća prije nego što donesu prihvatljive rezultate.“Postoji ogroman nesrazmjer jer ljudi ne shvaćaju koliko je iznimno opasna situacija u kojoj se nalazimo”, izjavila je Marianne Bänziger, zamjenica direktora Međunarodnog centra za poboljšanje kvalitete kukuruza i žita, vodeće istraživačke ustanove u Meksiku koja je dio globalne mreže centara osnovanih s ciljem proučavanja glavnih svjetskih žitarica. Ostali centri se nalaze u Kini, Kolumbiji, Turskoj, Gruziji i na Filipinima.“Svijet bi se pretvorio u grozno mjesto da uistinu dođe do nestašice hrane”, smatra Matthew Reynolds, fiziolog za žito u spomenutom meksičkom centru. “U što bi se naše društvo pretvorilo?”Na sjeverozapadu Meksika u Dolini Yaqui u pustinji Sonora, uzgajivači žita poput Francisca Javiera Ramosa Boursa uvjereni su da su klimatske promjene odgovorne za oskudicu vode.“Cijeli svijet bruji o tome”, kaže Ramos.Poljoprivrednici diljem svijeta suočavaju se s oskudicom vodenih izvora, ali i nenadanim brzim poplavama. Usjeve im uništavaju nove vrste nametnika i bolesti te rekordne vrućine. Na sjeveroistoku Indije, uzgajivač riže Ram Khatri Yadav požalio se na vlastite probleme. “Tijekom kišnog razdoblja nema kiše, ali zato kiši kad ne bi trebalo. A i zime su sve kraće.”Prije nekoliko desetljeća uzgajivači žita iz doline Yaqui bili su predvodnici takozvane Zelene revolucije, odnosno prvi su počeli koristiti modificirane vrste i agresivnije metode uzgoja kako bi povećali proizvodnju zemalja u razvoju.

Američki agronom Norman E. Borlaug počeo je ovdje raditi 1940-ih. Njegovi uspjesi u uzgoju doprinijeli su činjenici da Meksiko danas proizvodi šest puta više nego tada. 1960ih je upoznao Indiju i Pakistan sa svojim pristupom, budući da su ondje strahovali od pojave masovne gladi. I ondje se proizvodnja povećala.I ostale zemlje pridružile su se Zelenoj revoluciji, zbog čega se proizvodnja hrane u drugoj polovici 20. stoljeća uspješno nosila s rastom broja stanovnika. 1970. godine doktor Borlaug postao je prvi i jedini agronom koji je dobio Nobelovu nagradu za mir.No u Oslu je odaslao ozbiljno upozorenje. “Možda je sada razdoblje plime, ali ako postanemo pretjerano samozadovoljni, uskoro bi mogla nastupiti oseka.”Baš kao što je i predvidio, posljedice neulaganja u istraživanje i razvoj počele su se osjećati u svjetskom prehrambenom sustavu već krajem prošlog stoljeća. Došlo je do zatišja upravo u trenutku kad je potražnja za hranom i stočnom hranom počela rasti, dijelom zahvaljujući poboljšanju životnog standarda u Aziji. Milijuni ljudi dodali su meso i mliječne proizvode u svoju svakodnevnu prehranu, čime su povećali potražnju za žitom. Potražnji je doprinijela i činjenica da su Amerikanci veći dio svog kukuruza počeli pretvarati u etanol. Proizvodnja žita i riže smanjila se zbog hirovitih vremenskih uvjeta, poput toplotnog vala u Europi i duge suše u Australiji iz 2003. godine, koji se pripisuju klimatskim promjenama.Na prijelazu iz 2007. u 2008. godinu zalihe žita bile su iznimno male, pa su se stoga cijene udvostručile ili čak utrostručile. Države su počele nagomilavati hranu, nakon čega je uslijedilo panično kupovanje stanovništva. U preko trideset zemalja izbile su pobune vezane uz hranu.Ratari su odgovorili povećanom sjetvom, a bogate žetve 2008. te 2009. pomogle su vratiti zalihe na normalnu razinu. Zbog toga, a i globalne recesije cijene su 2009. pale. No prošle godine su ponovno porasle zbog žetvi koje su još jednom propale zbog vremenskih nepogoda.

Ove godine zalihe riže su dostatne, no u određenim područjima vremenske nepogode prijete usjevima žita i kukuruza. Stručnjaci strahuju kako je era jeftine hrane dovršena. “Mi smo bili usmjereni na viškove”, rekao je Dan Glickman, bivši američki ministar poljoprivrede. “To se promijenilo preko noći.”Zbog najnovijeg poskupljenja u svijetu se bilježi najveća stopa gladi u posljednjih nekoliko desetljeća. Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprovredu procjenjuje kako je u svijetu prošle godine bilo 925 milijuna gladnih, a ove godine očekuje se dodatni porast tog broja. Svjetska banka smatra da čak 940 milijuna osoba gladuje.Hans-Joachim Braun, trenutni predsjednik Meksičkog instituta za kukuruz i žito, tvrdi kako zbog rasta gradova ima sve manje obradivih poljoprivrednih zemljišta, kao i vode. U državama koje predstavljaju žitnice svijeta poljoprivrednici crpe izvore podzemne vode puno brže nego što ih priroda stigne obnoviti. “To nije održivo ni u kojem pogledu”, kaže Braun.Ratari iz doline Yaqui uzgajaju žito u neposrednoj blizini pustinje. Vodu dovode akvaduktom iz obližnjih planina, međutim tijekom prethodnog desetljeća bilo je mnogo manje padalina nego što je uobičajeno. A sjeverni Meksiko nalazi se u globalnom pojasu koji bi trebao postati još topliji i suši zbog učinaka stakleničkih plinova.Braun predvodi tim stručnjaka koji naporno rade na uzgoju nove vrste žita otporne na razne tegobe, među kojima je i manjak vode. No imaju iznimno malen proračun. “Ako ne počnemo smjesta, naći ćemo se u ozbiljnoj nevolji”, zaključuje Braun.

Raspad uvjerenja
Znanstvenici su dugo vjerovali da će nam ovisnost o fosilnim gorivima, unatoč svim problemima, donijeti goleme koristi. Ugljični dioksid, plin koji se ispušta tijekom izgaranja, također je primarni plin potreban za rast biljaka. Koristeći sunčevu energiju, one pretvaraju ugljik iz zraka u energetske spojeve poput glukoze. A svim živim bićima na našoj planeti ti su spojevi potrebni za život. Ljudi su već od početka industrijske revolucije povisili razinu ugljičnog dioksida u zraku za 40 posto, a u ovom stoljeću vjerojatno će ju udvostručiti ili utrostručiti. Istraživanja već dugo govore kako će suvišak tog plina poslužiti kao dodatni snažni poticaj svjetskim usjevima hrane. No mnoge od tih studija izvedene su u umjetnim uvjetima. U posljednjih desetak godina, znanstvenici sa sveučilišta u Illionoisu stavili su “učinak fertilizacije plina CO2” na ispit u stvarnome svijetu. Zasadili su soju u polju, a zatim cijelo polje pošpricali s dodatnom količinom ugljičnog dioksida. Nadali su se da će se zbog toga urod povećati za čak 30 posto. Međutim, u vrijeme žetve saznali su kako se povećao za samo 15 posto. Ispitivanja na kukuruzu, najvrjednijoj žitarici Amerike i temelju za proizvodnju mesa te industriju biogoriva, prošla su još gore. Uopće nije bilo porasta uroda.Navedeno istraživanje zajedno s još nekima daje naslutiti kako dodatak ugljičnog dioksida doista ima svojstva fertilizatora, ali i kako su koristi vjerojatno puno manje negoli je potrebno kako bi se spriječila nestašica hrane. I prema nekim novijim dokazima čini se kako su određene dugovječne pretpostavke o proizvodnji hrane na našoj sve toplijoj planeti možda bile preoptimistične. Dvojica ekonomista, Wolfram Schlenker sa sveučilišta Columbia u New Yorku te Michael J. Roberts sa sveučilišta Sjeverne Karoline usporedili su urod žitarica i prirodnu temperaturnu varijabilnost na sofisticiranoj ljestvici. Prema njihovim rezultatima, kad su usjevi izloženi temperaturama koje prelaze određeni prag urod naglo opada. Prema tomu, u nekim klimatskim uvjetima, sa sve više vrućih dana i žege, urodi nekih žitarica mogli bi se smanjiti za 30 posto ili čak više.

David B. Lobell sa Stanforda i gore spomenuti Schlenker u nedavno objavljenom članku tvrde kako rast temperature u Francuskoj, Rusiji, Kini i nekim drugim zemljama već utječe na smanjenje uroda. “Mislim da smo potcijenili osjetljivost usjeva na temperaturu”, kaže Lobell.Takva istraživanja su kontroverzna. Njihova saznanja drastičnija su od onih izloženih na Međunarodnom panelu o klimatskim promjenama u Ujedinjenim narodima iz 2003. godine, koji je došao do zaključka da premda će klimatske promjene imati ozbiljne posljedice po poljoprivredu u tropskim područjima, određena hladnija područja na sjevernoj polutci od njih će imati koristi, posebice uz učinak ugljičnog dioksida.Na sveučilištu u Illinoisu rukovoditelj istraživanja Stephen P. Long oštro je kritizirao to izvješće.“Smatram kako su trebali biti puno iskreniji i reći kako je to samo pretpostavka te da u njoj vjerojatno ima podosta pogrešaka”, objasnio je. Međunarodna humanitarna udruga Oxfam nedavno je objavila procjenu prema kojoj će cijene hrane 2030. godine biti dvostruko više nego danas, a klimatske promjene bit će odgovorne za otprilike polovicu tog poskupljenja. Nasina savjetnica za klimu, doktorica Rosenzweig, odigrala je glavnu ulogu u postizanju starog konsenzusa. Ali danas gleda na stvari drugačije. Okuplja globalni konzorcij znanstvenika čiji će cilj biti proizvesti detaljnije i realističnije računalne prognoze. Za to je dobila javnu podršku britanske i američke vlade. “Moramo iskoristiti napredak znanosti i pronaći odgovore na ta pitanja”, objasnila je.

Fiskalna stabilnost

Kako banke oblikuju ekonomski rast Hrvatske?

Zahtjevan projekt

Sara iz Dalekovoda ruši predrasude i pomiče granice

Treba nam novac
Prošlog lipnja u dalekom je indijskom selu Samhauta ratar Anand Kumar Singh u tlo stavio novu vrstu riže. Velika je poplava 23. kolovoza na deset dana prekrila njegove usjeve. U prošlosti bi mu takva poplava potpuno uništila usjeve, ali nova vrsta izrodila je bogatu ljetinu. “Bilo je to čudo”, kaže Singh. To čudo dokazuje do koje mjere znanstvenici mogu pomoći farmerima da se prilagode, ali neki vodeći znanstvenici nisu sigurni mogu li se stvoriti vrste koje će biti sposobne podnijeti iznimno visoke temperature, iako bi se genetskim inžinjeringom to u konačnici moglo postići. Poboljšanje ove nove vrste riže trajalo je desetljećima, a radilo se s malim budžetom; čak nije bila zajamčena ni distribucija poljoprivrednicima. A onda je u pomoć pristigla Zaklada Bill & Melinda Gates i dala im 20 milijuna dolara s kojima su financirali krajnje faze razvoja te distribuciju diljem Indije i u drugim zemljama. Ove godine riža će doći u ruke milijuna poljoprivrednika.Godine 2008. i 2009., usred krize potaknute cijenom hrane, svjetske vlade kao da su se natjecale koja će osigurati više sredstava. Na konferenciji u talijanskom gradu L’Aquila obećali su prikupiti 22 milijarde dolara. No to se nikada nije do kraja ostvarilo. “To je vrlo razočaravajuće”, izjavio je Bill Gates. Američki predsjednik Obama u L’Aquili je obećao sudjelovati s 3,5 milijardi, više nego ijedna druga država, a SAD je pokrenuo i inicijativu za potporu poljoprivrednog razvoja u 20 najpotrebitijih zemalja. Međutim, Obamina administracija je od Konresa dobila samo 1,9 milijardi zbog bitke oko proračuna u Washingtonu. Možda najviše nade pruža činjenica da same siromašne države počinju ozbiljno ulagati u poljoprivredu, što nisu činile dok je hrana bila jeftinija.

Desetak afričkih zemalja uskoro će ispuniti obećanje koje je dalo, da će 10 posto proračuna izdvojiti za razvoj poljoprovrede, dok su ranije ulagale samo pet posto ili još manje.“U mojoj zemlji, svaki je novčić bitan”, kaže Agnes Kalibata, ministrica poljoprivrede Ruande. Ruanda je s mukom ispunila navedeno obećanje, pa nam se ministrica pohvalila projektom uzgoja krumpira u planinama, koji je dionio 600 posto veći urod. Ujedinjeni narodi nedavno su iznijeli pretpostavku da će se do kraja ovog stoljeća broj stanovnika u svijetu povećati na deset milijardi, dakle bit će nas tri miljarde više nego danas. To znači da bi se u drugoj polovici stoljeća količina proizvedene hrane trebala udvostručiti. “U prošlosti smo u nekoliko navrata udvostručili svjetsku proizvodnju hrane, a sad to moramo još jednom učiniti”, rekao je Jonathan A. Foley, znanstvenik sa sveučilišta u Minnesoti. “Ovo najnovije udvostručenje je najteže. Moguće je, ali neće biti lako.”

Justin Gillis; Hari Kumar doprinio izvještaju iz Samhauta u Indiji

Online: Ranjivi urod

Više članaka iz serije o klimatskim promjenama i dokaze o globalnom zatopljenju te njegovim posljedicama pronaći ćete na nytimes.com (pretraga: “rast temperature”)