Posljednje dvije godine mnogi su poduzetnici stavili ključ u bravu. Kriza koja je poharala svijet nije zaobišla ni Hrvatsku. Mali, srednji i veliki poduzetnici te obrtnici, svi su na svojim leđima osjetili što kriza može napraviti. Problem financiranja mnogima je, a misli se na one koji su uspjeli preživjeti današnje uvjete poslovanja, postao nepremostiv. Banke su “zatvorile slavinu” i znatno pooštrile kriterije kreditiranja. U potrazi za svježim kapitalom poduzetnici koji žele proširiti poslovanje ili unaprijediti proizvodnju gotovo da se više i nemaju kome obratiti. No od veljače prošle godine Vlada je najavila projekt “Fondova za gospodarsku suradnju” koji bi, prema riječima vladajućih, trebao pomoći oživjeti gotovo nepomično domaće gospodarstvo. Iako je prošlo više od godine dana od ideje, nedavno je osnovano pet fondova koji bi s dvije milijarde kuna trebali ulagati u domaće kompanije koje bi pak trebale proširiti poslovanje, a samim time i otvoriti nova radna mjesta.

Ciljevi poduzetnika
Međutim, malo kome je jasno što su ti fondovi, pogotovo malim i srednjim poduzetnicima koji nemaju napredno znanje u financijama. Stoga je Hrvatska “private equity” i “venture capital” asocijacija (HVCA) posljednjih mjeseci započela s predstavljanjem tih fondova – svojevrsni “road show” za poduzetnike. “Ciljevi (a onda i strategije) poduzetnica i poduzetnika mogu biti različiti. Ako vodite obiteljsko poduzeće koje mislite prenijeti na svoje potomke, a usto vam je posao vezan uz kvart u kojem živite (jer imate kemijsku čistionicu), onda kontaktiranje nekog od fondova rizičnoga kapitala vjerojatno neće biti visokopozicionirano na vašoj listi prioriteta. Budimo iskreni, neće ni on biti zainteresiran za omanju investiciju. Međutim, poduzetnici koji žele svjedočiti rastu i razvoju svojeg poduzeća zasigurno će potražiti partnera za svoje investicije”, piše Mirna Marović, predsjednica HVCA u publikaciji koju je u povodu predstavljanja poduzetnicima izdala ta asocijacija.

Fondovi rizičnoga kapitala su fondovi koji ulažu u projekte većeg rizika jer za razliku od kredita gdje postoji određen kolateral (osiguranje), fondovi ulažu na temelju procjene u budućnost. “U svojoj biti rizični kapital povezuje višak sredstava na tržištu kapitala (investitore) s društvima i/ili projektima visokoga ekonomskog potencijala koji nemaju izravan pristup (institucionalnim) investitorima preko uređenih tržišta (burze), u situaciji kada poduzetnici/društva ne mogu osigurati potrebna sredstva za poslovanje, bilo u banci, bilo preko otvorenih investicijskih fondova ili mirovinskih fondova”, piše Marko Makek, član Uprave Nexus Private Equityja u publikaciji. To znači da fond, ako želi uložiti u određenu tvrtku, postaje suvlasnikom. “Ulaganje vlasničkoga kapitala znači da fond postaje suvlasnikom u trgovačkom društvu u koje ulaže, bilo stjecanjem (kupnjom) vlasničkog udjela/dionica od postojećih vlasnika, bilo dokapitalizacijom čime fond od dana ulaska u vlasničku strukturu dijeli poslovnu sudbinu tog društva”, objašnjava Makek.

Naime, fondovi rizičnoga kapitala traže poduzeća s visokim potencijalom rasta i konkurentnim proizvodima i uslugama. “Vrlo je važno da tvrtkom upravlja kvalitetan i stabilan menadžment sposoban ispuniti dogovoreni poslovni plan”, napisao je u publikaciji Hrvoje Puljiz iz Honestas PE. Ističe da je osnovno pravilo: ako tvrtka ne može ponuditi perspektivu velikog rasta prihoda unutar pet godina, nije vjerojatno da će biti zanimljiva fondovima rizičnoga kapitala. Makek naglašava nekoliko pozitivnih aspekata ulaganja fondova rizičnoga kapitala u odnosu na neke ostale klasične načine financiranja, kao što su krediti u bankama. Tako je, kaže, horizont ulaganja duži nego u banci – srednji do dugoročni, tu je i solidna i fleksibilna kapitalna osnova za realizaciju plana budućeg rasta i razvoja i tako dalje. Budući da fondovi rizičnoga kapitala dijele sudbinu s tvrtkom u koju ulažu, tako se može dogoditi da to ulaganje zbog niza okolnosti ne uspije. To je rizik koji svaki fond mora preuzeti na sebe, čemu uostalom i služi dugotrajna analiza i dubinsko snimanje kompanije prilikom ulaganja.

Ulaganje od 10 godina
Ovakve vrste fondova ipak nisu novitet u Hrvatskoj. Već gotovo deset godina ulažu u zanimljive projekte i potencijalno propulzivne kompanije. Tako je od svibnja 2005. godine Quaestus Private Equity u Metronet telekomunikacije uložio ukupno 85 milijuna kuna, i to u tri faze: 2005. – 38,5 milijuna kuna, 2007. – 14 milijuna te 2008. godin – 32,5 milijuna kuna. “Koncept Metroneta, njegova strategija, vizija i potrebna ulaganja prezentirana su investitorima u studenom 2004., a konačni prijedlog u veljači 2005., ubrzo nakon čega je Metronet i formalno osnovan (svibanj 2005.)”, poručuju u Metronetu. Kažu kako je ulazak u vlasnički kapital i preuzimanje kontrolnog paketa uobičajen modalitet ulaganja ovakve vrste fondova. Tada je Metronet bio “start-up” projekt, čime je Quaestus njegovoj vlasničkoj strukturi od samog početka poslovanja. “Metronet je trebao jakoga financijskog partnera kojeg je pronašao u Quaestusu. Stručan dio posla fond prepušta menadžmentu Metroneta i pruža mu veliku podršku pri strateškom odlučivanju i upravljanju u poslovnom i financijskom smislu, a rezultati Metroneta pokazuju da je poslovanje tvrtke sve bolje iz godine u godinu”, kažu u tom telekomu.

Pored Quaestusa od 2008. godine u Hrvatskoj posluje i Nexus Private Equity. “Od prvog stupanja u kontakt s Nexusom do potpisivanja ugovora prošlo je oko sedam mjeseci, a od međusobnog dogovora o ulaganju do same realizacije ulaganja trebalo je oko tri mjeseca”, kazao nam je Krunoslav Mikšić, predsjednik Uprave tvrtke Promotehna u koju je fond Nexus ALPHA uložio u srpnju 2009. godine. Mikšić objašnjava da je suradnja s fondom rizičnoga kapitala vrlo jednostavna. “Održavamo redovite sastanke, a po potrebi se telefonski čujemo gotovo svakodnevno. Fond se ne miješa u operativne stvari i prepušta poslovodstvu koje je autonomno te samim time i odgovara za postignute rezultate. Naravno da se svaka važnija odluka donosi u dogovoru s fondom što se i podrazumijeva s obzirom na to da fond ima kontrolni utjecaj”, kaže Mikšić.

Rast u 2011.
“Naravno da u svakom ‘braku’ ima različitih pogleda na iste stvari, ali se one opet rješavaju dogovorom. Poslovanje je nakon krizne 2009. krenulo nabolje te smo vrlo optimistični glede budućnosti. Očekujemo oko 20-postotne stope rasta u idućim godinama. Mogu zaključiti da je firma puno uređenija organizacijski i kadrovski te financijski stabilnija što će joj omogućiti i bolje iskorištavanje pozitivnih trendova u budućnosti kao i zauzimanje boljega tržišnog položaja”, poručuje Mikšić. No svemu dolazi kraj, pa tako i “braku” fonda i tvrtke. Naime, ulagačka strategija fonda rizičnoga kapitala je takva da ulaskom u vlasništvo tvrtke ili njezinom dokapitalizacijom stvori kapitalnu osnovu za njezin snažan razvoj. Razvijanjem tvrtke postiže se određen cilj. Nakon pet do sedam godina kada i ako se cilj postigne, fond rizičnoga kapitala “izlazi” iz tvrtke u koju je uložio.

Primjer

Intervju

„Društvena odgovornost počinje iznutra – kroz način na koji se odnosimo prema ljudima, poslu i zajedničkim vrijednostima“

Nagrada ESG rating

Održivost na papiru i u stvarnosti: Nužan zaokret od forme prema sadržaju

Uspjeh tvrtke Hlad
Fondovi rizičnoga kapitala ne ulažu samo u tehnologije ili trgovine. Tvrtka Hlad iz Slavonskog Broda bavi se proizvodnjom i preradom voća te skladištenjem duboko smrznutih proizvoda. Quaestus je u tu tvrtku uložio tri milijuna eura. “Kako je ulazak fonda u tvrtku u osnovi ‘brak na određeno vrijeme’, tako i odnosi funkcioniraju kao u braku. Interes je zajednički, što brži rast poduzeća, metode kojima se to postiže mogu biti različite, ali je u osnovi bitno da odlučujemo zajednički”, kaže Mirjana Tomakić, osnivač tvrtke Hlad. Njima je važno da nisu sami jer o razvoju, planovima, financiranju međusobno sučeljavaju mišljenja, zajednički odlučuju i dijele odgovornost. “Imamo šira leđa jer zbog ulaska fonda našu tvrtku banke i partneri drukčije vrednuju”, kaže Tomakić.