Optuženi za pokušaj prevrata ili terorizam, na svojim su plećima podnosili represivne udarce vladavine tuniskog diktatora – dvadeset godina mučenja, zatvora ili izgona.No, otkad je taj diktator, predsjednik Zine el-Abidine Ben Ali, u siječnju pobjegao iz zemlje, islamisti iz nekoć zabranjene stranke Ennahda izašli su iz tajnosti, vratili se iz inozemstva i odredili se kao možda najmoćnija politička sila u Tunisu nakon revolucije.

Usprkos upornim uvjeravanjima da su tolerantni i umjereni, njihov uspon potaknuo je grozničave glasine o napadima na nepokrivene žene i umjetnike te o barovima i bordelima koje pljačkaju stranački grubijani, kao i zavjerama da zemlju pretvore u kalifat. S obzirom da će se ključni izbori održati 24. srpnja, popularnost i organizacijska snaga Ennahde izazivaju zabrinutost kod mnogih aktivista i političara, koji se boje kako će sekularistička revolucija u ovoj umjerenoj državi, pobuna koja je pokrenula Arapsko proljeće, izroditi konzervativnu islamističku vladu.Baš kao što su prosvjedi u Tunisu nagovijestili pobunu u Kairu, analitičari gledaju na Tunis kao predvodnika još utjecajnijih zbivanja koja će uslijediti u Egiptu, gdje Muslimansko bratstvo uživa slične prednosti i uzrokuje slične bojazni.“Kako da se usprotivimo Ennahdi”, ogorčeno se pita strateg sekularne stranke Republikanski savez. “Spremni su na sve.”Strateg Republikanskog saveza pozvao je na odgodu izbora. “24. srpnja ide u prilog Ennahdi”, rekao je i zamolio nas da mu ne objavimo identitet iz straha od napada pobornika sporne stranke. “To je samoubojstvo.” S Ennahdom na vlasti, dodaje “pretvorili bismo se u Iran”.Ennahda tvrdi kako su takvi strahovi neutemeljeni. “Mi težimo postati slobodno, otvoreno i umjereno društvo u kojemu svi građani imaju jednaka prava”, rekao je Abdallah Zouari, član izvršnog odbora Ennahde i glasnogovornik te stranke, te dodao kako se njegova stranka zalaže za ravnopravnost muškaraca i žena, muslimana i nemuslimana.“Ne slažemo se sa sekularistima koji žele primorati ostale na sekularizam”, izjavio je, “jednako kao što smo protiv Salafista koji žele primorati ostale na islam”.

Prema anketama, Ennahda (na arapskom, preporod) uživa širu potporu od bilo koje od ostalih šezdesetak ovlaštenih političkih stranaka u zemlji. Na izborima u srpnju odabrat će se skupština čiji je glavni zadatak izrada ustava. U iščekivanju izbora, navedena stranka otvorila je na desetke lokalnih podružnica, a govorka se kako imami zagovaraju Ennahdu u džamijama diljem zemlje.I dalje je sveprisutno nepovjerenje u tu stranku. “Jedno misle, a drugo govore i svi to znaju”, tvrdi Ibrahum Letaief, radijski voditelj na postaji Mosaique FM. On smatra kako je Ennahda jednostavno ublažila svoju retoriku jer želi osvojiti što više glasova, ali kako će kad dođe na vlast početi provoditi strogi islamski zakon. Grupe na Facebooku koje se protive Ennahdi imaju na desetke tisuća pratitelja, a prosvjednici diljem Tunisa odrekli su se te stranke. Budućnost demokratskog Tunisa ovisi o zabrani Ennahde, smatra Letaief, iako priznaje “sad ni ja ne zvučim baš demokratski”. No dodaje kako je “islam itekako ukorijenjen u tuniskom društvu”.Prvi članak trenutno nevažećeg tuniskog ustava proglašavao je islam državnom vjerom, a od 10,6 milijuna stanovnika ove zemlje, njih 98 posto izjašnjavaju se kao muslimani. U školama se podučava muslimanski vjeronauk. A opet, vjerski vođe dosad nisu imali nikakvu ulogu u vlasti.Habib Bourguiba, otac tuniske nezavisnoti i prvi predsjednik ove države, bio je okorjeli sekularist koji je zabranio poligamiju, legalizirao pobačaj i jednom prilikom tijekom ramazanskog posta u televizijskom programu pijuckao sok od naranče, na što su se vjernici zgražali.Ennahda je obećala zadržati Bourguibove društvene reforme te glasala za zakon prema kojemu se traži jednaka zastupljenost muškaraca i žena na izbornim popisima u srpnju. Stranački vođe uspoređuju Ennahdu s vladajućom tolerantnom islamističkom strankom u Turskoj.

Ostale tuniske islamističke skupine odbacuju Ennahdu kao presekularnu, a brojni analitičari smatraju da je ona izrazito umjerena. S druge strane, Ennahda se boji da su mnogi Tunižani odbacili svoj “arapskomuslimanski identitet”, kaže Zouari. Ennahda je snažna u osiromašenoj unutrašnjosti zemlje, što je odraz kulturalnog jaza između “zapadnjačke elite” u Tunisu i ostalim priobalnim gradovima (čiji su pripadnici lijepo živjeli pod Ben Alijevom vladavinom) te ostatka zemlje, tvrdi Kader Abderrahim, znanstvenik pri Institutu za međunarodne i strateške odnose u Parizu. “Pravo pitanje”, smatra Abderrahim, jest je li ta elita “spremna prihvatiti kako postoji dio populacije koji živi na drugačiji način i ima drugačija uvjerenja”. Političku stabilnost “nemoguće je ostvariti bez islamista”, zaključuje. Nour Ayari (19) kaže da će na izborima poduprijeti Ennahdu. Nour se bavi prodajom tradicionalnih srebrnih vjenčanih kutijica na obiteljskom štandu na tržnici Blaghjia u Tunisu. Nosi prozirni bijeli hidžab koji je tijekom Ben Alijeve vladavine bio zabranjen, ali sada je dozvoljen. Kaže nam kako se žene sada i za službene identifikacijske dokumente smiju slikati pokrivene. “Sve to zahvaljujući Ennahdi”, dodaje. Odbacuje tvrdnje da ta stranka prikriva fundamentalističke namjere iza umjerene retorike. “Zašto bi naknadno mijenjali melodiju”, pita nas. Smatra kako suparnici Ennahde još uvijek u sebi nose “refleks straha” koji su razvili tijekom Ben Alijeve vladavine. Znanstvenik Abderrahim isto to nazvao je “paranojom”.

Scott Sayare; David D. Kirkpatrick doprinijeo izvještaju iz Kaira