Saudijski kralj Abdullah pokazao je koju je lekciju naučio iz ustanaka za demokraciju koji su zarazili čitav Bliski istok: svijet će slaviti kad se autokrati povuku s vlasti, ali pomno će odabrati one koje će kazniti za otvaranje vatre na građane.

Zbog tog ciničnog odjeka realpolitike kralj je trupe uputio u Bahrein gdje su sudjelovale u nasilnoj akciji protiv nenaoružanih prosvjednika. Bahrein se tako pretvorio u najnoviji oblik zamjenske borbe između Irana i Saudijske Arabije oko nadmoći u regiji. Usto, postalo je upitno koji će model stabilnosti i vlasti prevladati i kojem će se prikloniti Washington – onom utemeljenom na dogovoru i želji za izgradnjom demokracije ili onom drugom, koji promiče diktatore koji siju strah i štite američke interese. Iran i Saudijska Arabija od Iranske revolucije 1979. godine, kad se u Teheranu počela razvijati šijitska teokracija, a u Rijadu strogo konzervativna, sunitska muslimanska monarhija, do danas borili su se na mnogo frontova. Neprijateljski stav očitovao se u potpori koju je Saudijska Arabija izrazila Iraku tijekom rata s Iranom, a jasan je i danas, kad Irak podupire djelovanje Hezbollaha u Libanonu.Nakon što se deset godina činilo da se jezičac na vagi regionalne dominacije pomiče u korist Irana, Saudijska Arabija odlučila je da će u Bahreinu stvari okrenuti u svoju korist pa su se saudijske snage tamo uputile jer su većina prosvjednika šijiti koji se protive sunitskome kralju. “Ako u Bahreinu prevagne opozicija, Saudijci će izgubiti bitku za regiju”, kaže Mustava el-Labbad, ravnatelj Centra za regionalna i strateška istraživanja Al Sharq u Kairu. S obzirom na to da Washington nije izričito podupro zahtjeve prosvjednika, akcija u kojoj sudjeluju Saudijci mogla bi pothraniti animozitet prema Americi i američkoj mornaričkoj bazi u Bahreinu.

Jedan američki stručnjak tvrdi da su postupci saudijskog kralja “riskantni i mogli bi nas uvući u sukobe koje nismo htjeli”. “Što će se dogoditi ako pothvat u Bahreinu propadne, tko će ih izvući? Morat ćemo to mi učiniti.” Nema dokaza da je Iran sudjelovao u ustanku u Bahreinu, no, prema riječima mnogih prosvjednika, ako šijiti dođu na vlast, može se očekivati da će se više otvoriti prema Iranu. Abbas Milani, iranski azilant i pročelnik Odsjeka za iranistiku na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji, izjavio je: “Iran će se, kao najbrutalniji autoritarni režim u regiji, moći ponašati kao da podupire želju naroda za demokracijom te da je protiv autoritarnih vladara koji se čvrsto drže vlasti.” Odluka saudijskog kralja o potpori akciji bahreinskog kralja Hamada bin Ise al-Khalife naglašava i izazov s kojim se Sjedinjene Američke Države često suočava u odnosu s najbliskijim saveznicima na Bliskom istoku, gdje se neki interesi podudaraju, naprimjer zaštita trgovine naftom, a drugi su oprečni, kao što je financiranje terorističkih aktivnosti diljem svijeta. Saudijska Arabija žestoko se obrušila na radikalni islamski terorizam unutar svojih granica, no, kako tvrde mnogi američki stručnjaci, problemu je na globalnoj razini pristupila sa znatno manje osude. Ako je akcijom u Bahreinu nešto postignuto, onda je to isticanje koliko zapravo Obama nije uspio pomiriti očekivanja o razvoju demokracije iznesena tijekom povijesnog govora u Kairu 2009. godine i stvarna djela na terenu. Vratolomije koje su bile potrebne kako bi se očuvao stari model stabilnosti i podupirala demokracija komentirao je Obamin saveznik, senator John Kerry.

“Ne traže oni nasilje na ulicama”, izjavio je o saudijskim trupama koje su se kretale prema Bahreinu. “Žele potaknuti kralja i ostale da se upuste u dijalog i krenu putem reformi.”Međutim, brzo se ispostavilo da je u krivu jer je nasilje eskaliralo već sljedeći dan. “Gdje su Amerikanci, gdje su, zašto ovo dopuštaju, zašto nas ubijaju teškom artiljerijom, gdje su Amerikanci?”, vrištao je Hussein Muhammad (37), vlasnik knjižare i politički aktivist, tijekom telefonskog poziva iz Maname. Iako je Washington pozvao na smirivanje nasilja, i dalje podupire monarhiju. “Ja mislim da su neke instance naše vlasti bile vrlo zadovoljne takvim razvojem događaja”, kaže Daniel Kurtzer, profesor sa Sveučilišta Princeton u New Jerseyju, koji je u vrijeme Clintonova mandata bio veleposlanik u Egiptu, a u doba Georgea W. Busha veleposlanik u Izraelu. “Iako takvo što ne mogu reći jer bi ostale instance vlade to smatrale destabilizirajućim. Smatram da ima nekih instanci vlasti koje pomno prate iransku prijetnju i na situaciju u Bahreinu gledaju kao na prvu pločicu zaljevskog domina koja će pasti.”

Michael Slackman