Pregovori o poljoprivredi i ribarstvu ušli su u završnicu, a seljaci opet prosvjeduju ispostavljajući ultimatume. To je povod za razgovor s resornim ministrom Petrom Čobankovićem.

Kada će biti zatvorena poglavlja P-11 i P-13, o poljoprivredi i ribarstvu?
Za P-11 očekujem zatvaranje na međuvladinoj konferenciji u travnju. Dokument je već u Vijeću EU dok smo stajališta o ribarstvu tek nedavno raspravili na Nacionalnom vijeću i u Saboru. Nije isključeno da oba poglavlja budu zatvorena no, ipak ne mogu jamčiti.

Seljaci opet prosvjeduju, situacija je dramatična ili…
Iskreno, osim političkih motiva ne vidim druge motive za prosvjed. U ovoj godini u odnosu na prethodne nema bitnih promjena. Poticaji su gotovo isti, a 2010. cjenovno je značajno bolja od 2009. Uz potpore dobili su i za elementarne nepogode. Isplaćeno je 23% od procjene šteta dok su prijašnjih godina naknade bile dva do četiri posto. Vlada i time svjedoči da uvažava probleme poljoprivrednika. Sve značajne udruge, velika većina poljoprivrednika to cijeni i ne podržava prosvjede.

Kakva će biti 2011.?
Cjenovno se može očekivati dobra godina, neki proizvodi skuplji su nego 2010. i ponovit ću, doista ne vidim razloge za prosvjed. Ova i sljedeća godina razdoblje su u kojem poljoprivrednici mogu nadoknaditi izgubljeno u 2009. Cijena pšenice, kukuruza i mlijeka bila je minimalistička prema cijenama iz 2008. Prošla godina obilovala je problemima, štetama radi elementarnih nepogoda. Ova godina bi morala biti dobra, moći će servisirati ne samo obveze već i akumulirati za 2012. Koliko na tvrdnje poljoprivrednika da ne mogu plaćati kredite utječe lanjska odluka Vlade o oprostu dugova po kreditima uzetim do 2005. HBOR je potkraj rujna tvrdio da nema većih problema u naplati, jesu li mogli eskalirati u tako kratkom roku. Problema ima, ali ne i eskalacije. Među mjerama koja smo ponudili HBOR je čak dao mogućnost da poljoprivrednici sami predlože potreban period za reprogram ili poček od još godinu-dvije…

Dojam je da su poljoprivrednici zaigrali na kartu da Vlada i njima oprosti dio kredita…
Investicijske potpore uvedene su 2003. iznosile su 25% i praktički pokrivale kamatu i mali dio glavnice. U 2008. potpore za jednostavne investicije povećane su na 40%, najviše pola milijuna kuna te 50% za složene uz maksimum od 3,5 milijuna kuna, a dobili su i bonus od 50% jamstava HAMAG-a. Ta dva razdoblja ne mogu se usporediti. Po kreditima za koje je Vlada lani dala dodatni bonus dug je u prosjeku iznosio 50-60 tisuća kuna. Ako je netko kroz potporu dobio 50% od troška investicije i kamatu do 4% na ostatak kredita ne može očekivati da će država još uskakati, možemo razgovarati samo o reprogramu.

Od 2002. do 2010. kroz potpore je isplaćeno više od 22 milijarde kuna dok je po podacima Državnog zavoda za statistiku vrijednost otkupa rasla sa 5,4 na 7,9 mlrd. kuna. Potpore izgleda nisu koristile.
Ti podaci nisu dobri. Ne može se izdvojeno gledati samo vrijednost ostvarena otkupom na tržištu. Mora se uračunati i sva proizvodnja koju poljoprivredna gospodarstva ostave i koriste na svom imanju za tov stoke, proizvodnju mlijeka i slično. Takvim modelom, a koristi ga i Eurostat, ukupna vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 2005 iznosila je 18,4 milijardi dok je u 2010. narasla na 21,3 milijardu kuna.

Poljoprivrednici traže strategiju agrara za idućih 10 godina, vi ste izjavili da su operativni programi strategija i da druge ne treba.
Članice EU nemaju zasebnih planova već zajedničku poljoprivrednu politiku i to je strategija. Naše usklađivanje, počevši od Upisnika iz 2003. preko uvođenja jedinstvenog registra životinja i farmi do primjene modela potpora EU, strateški su procesi. Na sreću, imali smo uzlazni tijek povećanja potpora iako se nisu ravnomjerno razvijala direktna plaćanja i ruralni razvoj. Ocijenili smo da je bitnije operativnim programima, pokrenutim 2004., podržati povećanje proizvodnje. Naglasak je stavljen na proizvodnje za koje u EU postoje kvote, odnosno gdje smo deficitarni. U govedarstvu je to proizvodnja mlijeka i mesa, i svinjogojski program je radi deficita, a kod trajnih nasada imperativ su bile površine. Do 2004. imali smo trend smanjenja površina pod vinogradima, a operativni program donio je povećanje površina.

Hrvatska želi biti vinska destinacija je li to moguće sa 16.000 hektara koliko je navodno evidentirano.
Upisnik poljoprivrede iz 2003. dao je podatak o 10.000 hektara vinograda. Ortofoto snimanjem ustanovljeno je da su vinogradi na 24.672 hektara dok je u ARKOD upisano 19.936 hektara. U ARKOD-u su komercijalni proizvođači, a ova razlika od 4736 vjerojatno je u vlasništvu osoba koje ne namjeravaju tražiti potpore.

CHANGE MAKERS 2026.

Od ruba bankrota do rasta: Lideri otkrivaju kako se mijenjaju velike kompanije

Neplaćeni računi

83 posto hrvatskih tvrtki ima isti problem: Kupci kasne s plaćanjem, a posljedice se šire cijelim lancem

Zemljište postaje alfa i omega poljoprivrede, najveći dio potpora dobivat će se po korištenim hektarima. Prije godinu dana objavljeno je da se 2/3 državnog poljoprivrednog zemljišta koristi nelegalno. Lokalna samouprava je još 2000. dobila obvezu raspolaganja zemljištem i nije je odradila, zašto nije bilo sankcija?
Pokušao sam 2004. obvezu prenijeti županijama ili državi no reakcije lokalne vlasti bile su vrlo burne da ne kažem negativne. Situacija ipak nije katastrofična kako se spominje, nego je posljedica politiziranja na lokalnoj razini. Nije jednostavno provoditi natječaje. Uvijek je veći broj onih koji se jave nego koji ostvare pravo. U 2009. uredbom je odlučeno da se potpore uz jednogodišnje potvrde mogu dobiti samo u 2010. i uspjeli smo ostvariti do sada najveći pomak u raspolaganju zemljištem. Kroz jednogodišnje potpore korišteno je 93.000 hektara danas je 50 posto u legalnom posjedu. Uredba važi i za 2011., vjerujem da će problem biti riješen.

Je li moguće promijeniti strukturu i smanjiti uvoz?
Javna percepcija je da uvozimo sve i svašta. Konkretni podaci svjedoče da je najzdraviji dio prerađivačke industrije prehrambena. Kažu nefunkcionalna poljoprivreda pojela gomilu državnog novca! Bez potpora nema ni poljoprivrede. Zanemaruje se sve što je napravljeno, proces tranzicije, strukturiranje gospodarstava… Zaboravlja se da poljoprivredu strukturiramo 15 i manje godina. Dijelovi županija koje imaju najjaču poljoprivredu u državno-pravni poredak vraćene su tek 2008. No, vratimo se na bilancu. Uvozimo hrane za 2,2 milijarde dolara, izvozimo za 1,4 milijarde dolara. Međutim, u prihodina ostvarenim od turizma po konzervativnoj metodi 15 posto otpada na hranu i piće što je 1,3 milijarde dolara i to je bez prelaska granice najbolji izvoz. Znači, poljoprivredno-prehrambeni sektor u plusu je 500 milijuna dolara. U strukturi izvoza daleko smo jači u izvozu prerađenih proizvoda nego sirovina. Deficitarni smo u stoci no, imamo visok suficit u izvozu mesnih prerađevina. Držim jako dobrim podatkom uvoz jeftine sirovine i izvoz skupljih proizvoda.

Zašto Vlada ruši visoke naknade koje su poljoprivredno zemljište štitile od mešetara?
Bilo je nemoguće naći investitore pripravne na ulaganja koji bi uz to još platili i visoku naknadu za prenamjenu. Stoga smo prihvatili sugestije iz poduzetničkih krugova. Lokalna vlast planskom dokumentacijom utvrđuje zone gradnje no, to ne znači da će svatko moći graditi gdje se sjeti.

Šećerane

Proizvođači šećera u strahu su da ćemo pod pritiskom Francuza morati zatvoriti neke šećerane?
Sve smo uspješno dogovorili i nemaju razloga za strah. Nije problem proizvodnja šećera iz šećerne repe. Problem je što smo proteklih godina imali veliku ukupnu proizvodnju šećera, oko 300 do 320 tisuća tona, od čega iz šećerne repe oko 190 tisuća tona. EU ima svoju regulativu, ne možemo je mijenjati, naše šećerane imat će iste uvjete i prava kao i sve ostale europske šećerane. Doista ne vidim razloga zbog čega bi se zatvarale šećerane, jer odobrena kvota na razini je prosjeka proizvodnje. Mislim da smo kod šećera izvukli maksimum od mogućega.

O slovenskim zahtjevima

Hoćemo li Slovencima morati dopustiti ribolov u teritorijalnom moru, je li točno da to traže po Sporazumu o pograničnoj suradnji i time uvjetuju potporu kod zatvaranja Poglavlja o ribarstvu?
To nije dio pravne stečevine EU i nije bio predmet pregovora. Hrvatsku nitko ne može obvezati da dozvoli ribarenje u svojim teritorijalnim vodama. Činjenica jest da sa Slovenijom imamo potpisan tzv. SOPS koji nije konzumiran jer nije utvrđena granična crta. Držim bitnim završiti pregovore s EU i potpisati sporazum, tada počinje arbitraža kojom će biti utvrđena granica. Nakon toga vidjet će se hoće li Hrvatska i Slovenija i dalje željeti SOPS ili će njegov vijek biti završen.

Rezervat ili ne

Pretjerana zaštita prepreka investicijama i kočnica novom zapošljavanju
Kada govorimo o vitalnim interesima Hrvatska je zemlja s vrlo visokom zaštitom poljoprivrednog zemljišta, šuma i voda. Vjerujem da će tako i ostati no ne možemo zaustaviti razvojne procese. Kao potpredsjednik Vlade za gospodarstvo kontaktiram s gospodarstvenicima i slušam o pogrešnoj ekonomskoj politici, deindustrijalizaciji… Moramo se opredijeliti hoćemo li sve zaštititi i ostati rezervat ili se razvijati. Gotovo 40 posto prostora već je zaštićeno, pretvorimo se u rezervat no zna se kako se u rezervatu živi. Vjerujem da ne želimo živjeti u rezervatu nego otvarati nova radna mjesta, a u tom slučaju moramo otklanjati prepreke koje stoje na putu investicijama, a u cilju otvaraja novih radnih mjesta.