U današnjem korporativnom svijetu sve se veći broj zaposlenika ponaša robotizirano. Obavljaju posao mehanički, ne razmišljaju o poslu kojega rade i vode se strogo definiranim pravilima. No kako je svaki posao drukčiji od prethodnog, uspješno poslovanje zahtijeva dobro promišljanje prije rada.

Tu se naravno ne misli na neka administrativna zanimanja koja uglavnom idu prema unaprijed zacrtanoj proceduri, već na poslove poput izrade složenih projekata, određivanje tržišnih ciljeva ili obavljanja poslova u kompanijama. Menadžerima nisu potrebni zaposlenici koji će šutke prihvaćati svaki posao, iako možda nisu sposobni za njihovo uspješno privođenje kraju ili oni koji će svakom projektu pristupati na isti način i mehanički obavljati zadatke. Biznis nije vožnja bicikla na koji sjednete i ne razmišljate kako ga vozite, već samo kamo idete. Najveći broj poslova od radnika zahtijeva kreativnost i inovativna rješenja. Da su se ljudi isključivo vodili automatizmom svijet bi ostao prikraćen za mnoge izume i otkrića. Robotiziran način pristupanja poslu loš je i za pojedinca i za kolektiv, a naposljetku i za radnu organizaciju. Zaposlenici koji svoj um drže zatvorenim prema novim rješenjima nikada neće proširiti svoje vidike. Kolektiv će patiti jer će morati surađivati s nekim tko ne shvaća poslovni svijet koji ga okružuje, što će ih sputavati u donošenju inovativnih rješenja. Takvi odnosi značajno mogu narušiti timski rad i pokvariti atmosferu među odjelima. A kada organizacija pati od isključivih pojedinaca i narušenog timskog duha, ne nalazi se daleko od ruba neuspjeha. Stoga bi se sve današnje kompanije morale boriti sa zatvorenim tipom razmišljanja. Pa zar bi jedan Microsoft uspio da je imao robotizirani menadžment ili radnu snagu, iako se svojim proizvodima jako približio robotici? Ideje osvajaju tržište, a zatvoreni um je osuđen na propast.