U gradu koji naizgled nudi aktivnosti za bilo koju zamislivu homoseksualnu subkulturu, Habibi, nestalna mjesečna plesna zabava, možda je jedina prilika homoseksualnim, biseksualnim i transrodnim Arapima bliskoistočnog porijekla za otvorenu interakciju u organiziranom okružju.

“U New Yorku ne postoji mjesto kamo mogu doći i olakšati dušu, da se tako izrazim”, kaže 27-godišnji Amir, medicinski brat iz Saudijske Arabije koji sada živi u Brooklynu. “Habibi je zajednica otvorenih vrata.” U posljednje vrijeme Habibi, koji svojim nomadskim životom živi već devetu godinu, našao je dom u klubu Rush u četvrti Chelsea. Osnivač Abraham pušta bliskoistočnu pop glazbu, na koju okupljena gomila pleše. Habibi, što na arapskom znači “moja voljena/moj voljeni” je ogranak ozbiljnije skupine Društvo arapskih homoseksualaca. Abraham, bivši računovođa sada u četrdesetim godinama, bio je jedan od osnivača tog društva. “Postalo je veliko, što nije uvijek dobra stvar, jer su sada u njemu zastupljene sve nacionalnosti Bliskog istoka”, izjavio je Abraham, koji je. inače sirijskog i palestinskog porijekla, živio u Kuvajtu, a sada stanuje u Queensu. Poput ostalih koje smo intervjuirali za ovaj članak, i on je pristao govoriti samo pod uvjetom da mu ne objavimo prezime. “Egipćani se žele družiti s Egipćanima, Marokanci s drugim Marokancima, i tako dalje. To vam je uvijek problem s Arapima”, objasnio je. “Habibi spaja sve. Ruši što je više zidova moguće. Svi su u istoj prostoriji i zajedno plešu.” Razlike se polako stanjuju. “Mislim da je oko 2004. internet dovršio stvar”, rekao je Nadeem, Iračanin kršćanin koji je od 2000. do 2004. godine bio predsjednik društva, koje se iste te godine prestalo sastajati (premda im je internetska stranica još uvijek aktivna). “Habibi je toliko uspješan prvo jer je tvrtka i Abraham se na taj način odnosi prema njemu, a drugo jer pomisao na zabavu potiče ljude.”

Muslimani homoseksualci suočeni su su brojnim preprekama glede pomirenja svoje religije i seksualnosti. U najvećoj i jednoj od najnaprednijih džamija u gradu, Islamskom kulturalnom centru New Yorka, imam Mohammad Shamsi Ali iznio nam je svoju politiku “ne pitaj, ne pričaj”.Rekao je da su homoseksualci dobrodošli u njegovu džamiju. “Ali ne moramo znati za njihov seksualni život”. Habibi, koji s vremena na vrijeme privuče i do 300 posjetitelja, zbližava Arape svih društvenih slojeva, što istovremeno predstavlja i blagoslov i izvor njegove vlastite diskriminacije. “U Dubaiju su svi biseksualci”, izjavio je jedan student s Columbije na nedavno održanoj zabavi. Nazvao je Habibi “pomalo jeftinim u odnosu na ono na što je navikla većina Arapa, bar onih iz Dubaija”. Dodao je: “Dajte, pa ovdje ima uličnih prodavača.”Iz DJ kabine, Abraham je redao jedan hit za drugim, uglavnom iz Egipta i Libanona, ali i nešto popa iz južne Azije i Indije. “Bilo što s ritmom trbušnog plesa”, objasnio je. Među plesačima su bili znatno zastupljeni i muškarci nearapskog porijekla. “Humus tetkice”, našalio se Hilal, 24godišnji trgovački pomoćnik iz Queensa. “Bijelci koji se pale na Arape.” Neki gosti žude za nečim većim od dobrog provoda. Hilal kaže: “Ima tu puno emocionalne prtljage koja se vuče od 11. rujna i ljudi žele to riješiti.”Oko jedan sat poslije ponoći, na pozornicu su izašle trbušne plesačice odjevene u ružičaste šljokičaste burke. Gomila je klicala kako su djelić po djelić skidale odjeću.

Chadwick Moore