Ljudi danas rijetko idu u kazalište – česta je teza. No, iako možda i ne idu u kazalište, u teatar Exit sigurno idu. Teatar Exit jedno je od rijetkih hrvatskih kazališta koje se još uvijek može pohvaliti da se za njegove predstave gotovo uvijek traži karta više. Izvrsne predstave, odlični glumci i visoki kriteriji zaslužni su što još postoje oni koji u kazalište rado odlaze, izlaze iz njega zadovoljni i što je najvažnije – vraćaju se. Trenutno najpopularnija Exitova predstava – ‘Kauboji’, doživjela je nedavno svoju dvjestotu izvedbu, a njezin uspjeh bio nam je i povod za razgovor s Matkom Ragužem, osnivačem i ravnateljem Exita te jednim od najzaslužnijih ljudi što je ovo nezavisno zagrebačko kazalište steklo zasluženi kultni status.

Unatoč trenutnoj cijeni od sto kuna, predstava Kauboji stalno je rasprodana. U čemu je tajna?
Nema tajne. Kauboji su jednostavno sjajna predstava. Ima u njoj ono nešto što svakako treba vidjeti i doživjeti.

Mislite li da je u Hrvatskoj ima dovoljno kazališne publike? Koliko je kriza utjecala na to?
Kriza je kod nas uvijek, samo sada se puno više o njoj piše. Kod nas ona dugo traje, samo se radi o različitim vrstama krize. Kad su velike krize događaju se i velika preslagivanja. Kad nema krize ili je ona manja, ljudi idu više u kazalište, ali ne biraju. Ali u krizi čovjek počinje birati što će gledati. Izuzetne stvari uvijek nađu svoju publiku, a one obične imaju je manje nego u normalnim vremenima.

Koliko ljudi mjesečno prođe kroz Exit?
Četiri do pet tisuća ljudi. Zavisi od mjeseca do mjeseca. Ako se radi o petom ili devetom mjesecu, onda je to puno manje, ali u studenom, veljači i ožujku kreće se oko tog broja. Preko ljeta nema predstava, a kada pribrojimo i polovicu prosinca i siječnja, pet mjeseci uopće ne igramo. Ipak, u srpnju imamo ljetne noći Teatra Exit. Prošle smo ih godine radili u Muzeju za umjetnost i obrt i to nam je bilo odlično iskustvo koje ćemo sigurno ponoviti.

Koliko često gostujete u drugim gradovima?
Imamo preko 60 gostovanja godišnje. Prošle godine smo imali sedamdesetak gostovanja što u Hrvatskoj, što u inozemstvu.

Osvojili ste brojne nagrade. Samo prošle godine njih petnaestak od čega osam međunarodnih. Koliko vam znače te nagrade?
Vidite i sami koliko se buke radi oko Oscara. Oscar je samo najrazvikanija nagrada, no svi mi imamo svoje Oscare. Postoje razni festivali koji su više, ili manje cijenjeni u struci. Nagrade su vrlo važne jer ih dodjeljuje struka. U žirijima uglavnom sjede kritičari, glumci i redatelji, čije nam je mišljenje bitno.

Je li bitnije mišljenje struke ili publike?
Mi živimo od publike, ali mišljenje struke je također važno. Vrlo je važno raditi svoj posao najbolje moguće. Od početka Exita, propagirao sam teatar izvrsnosti u svim elementima siromašnog kazališta kakvo Exit jest – siromašnog u smislu manjka sredstava, manjka scenske tehnike i ostalog. Sve je svedeno na minimum, ali je ljudska mašta vrlo važna, a to smo okrenuli u svoju korist.

Većina predstava je odlično prihvaćena i uglavnom rasprodana, no što je s onima manje popularnima?
Imamo nekoliko predstava koje su hitovi i one nas spašavaju. Zato možemo igrati i druge predstave koje su manje hitovi, a jednako su kvalitetne. ‘Kako misliš mene nema’ i ‘Shakespeare na Exit’ odigrane su preko 200 puta, a Kauboji su sada imali svoju dvjestotu izvedbu. Otprije još imamo dvije predstave sa preko 200 izvedbi – Izbacivače i Dekadenciju, dakle u klubu 200 imamo pet predstava. Naravno, postoje i druge sjajne predstave koje nisu tako popularne kod publike, ali su po meni apsolutno na nivou ovih koje sam spomenuo.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

Planirate li možda vratiti Dekadenciju ili Izbacivače?
Nikad ne reci nikad.

Uskoro?
Službeno Dekadenciju nismo ni skinuli s repertoara. Glavna glumica Nataša Lušetić već nekoliko godina živi u Exiteru u Engleskoj i vjerojatno ćemo odigrati nekoliko predstava kad se ona vrati. Ali trebat će nam neko vrijeme za obnovu predstave.

A Izbacivači?
To ne znam. Ovog trenutka neću reći ni da ni ne.

Postoji li još neka predstava koju biste htjeli vratiti na daske Exita?
Kazališne predstave imaju svoj život i onda jednostavno odu u povijest. A koliko će dugo igrati odlučuje jedino publika. Umjesto oživljavanja starih pametnije je stvarati nove predstave.

Možete li nam otkriti o čemu se radi?
Bavimo se nekim suvremenim temama. Vezane su uz ovo vrijeme, uz društvo i probleme ovog vremena. Nastajat će kroz improvizaciju i rad s glumcima, a tekst će nastati kao posljedica toga rada.

Koliko novih predstava možemo očekivati do kraja godine?
Možemo računati na dvije premijere. To je za sada izvjesno. Da li će biti više od toga, to ne mogu garantirati.

Koliko glumaca zapošljava vaše kazalište?
Nitko nije na plaći, nego su svi honorarni članovi kazališta. Biramo najbolje od najboljih koje tog časa možemo birati za određeni projekt. Sveukupno sedamdesetak ljudi raznih umjetničkih i neumjetničkih zanimanja ostvaruje egzistenciju, djelomično ili potpuno u Exitu, što je dosta.

Što mislite o glumcima koji nisu profesionalni glumci, a glume u kazalištu?
Nemam ništa protiv da bilo tko glumi u nekoj predstavi, ako, naravno, za to ima talenta i bar osnovnog umijeća. Ali ako netko glumi samo zato što je popularan i samo zato da predstavi donese publicitet, onda nisam za to.

Koliko je danas teško opstati kao kazališni glumac? Što mislite o izletima kazališnih glumaca u sapunice?
Glumački poziv je egzistencijalno vrlo stresan. Prirodna je glumačka potreba za većim gledateljstvom da ne kažem popularnošću. I zato mnogi pristaju na sapunice koje se rade najčešće površno i traljavo. U tome je problem. A to što neki glumac priliku za dodatnom zaradom vidi u sapunici, ne mora biti ništa negativno. Za kazalište to može biti i pozitivno. Ljudi prepoznaju nekog glumca u sapunici i možda baš zbog toga dođu pogledati predstavu u kojoj glumi.

Imate li agenciju koja vam dizajnira plakate?
Surađujemo s agencijom Bruketa&Žinić. Oni su nam prije nekoliko godina radili redizajn i većinu plakata u zadnje vrijeme. Surađivali smo i s drugim dizajnerima, ali u posljednje vrijeme oni su najprisutniji. Spotove nam također radi više autora.

Jeste li se okušali u marketingu na društvenim mrežama?
Da, prisutni smo na Facebooku, imamo fanove, prijatelje… To u promidžbenom smislu sve bolje funkcionira unatoč, iskreno, mojoj osobnoj rezerviranosti prema mrežama. Smatram da je privatnost privatnost, da privatnost nije za javnost. (smijeh)

A Internet?
Internet je vrlo bitan. Sve ono što se događalo i kako se marketing radio prije 15 godina kad smo mi krenuli bilo je potpuno drukčije, da ne govorim kako je bilo prije 20 ili 25 godina. Nekada je plakat bio jako važan, zatim smo imali animatore kulture. Najgore je bilo vrijeme prijelaza, prije osam, devet godina kada su animatori kulture dobili otkaze u velikim tvrtkama koje su privatizirane, a internet još nije bio u zamahu u kakvom je danas. Međutim, zadnjih par godina internet je doista važan i preko njega se odvija najveći dio marketinga.

Kada se može očekivati prodaja ulaznica preko interneta?
Planiramo na proljeće. Očekujemo da će to biti moguće, probno, već za mjesec dana, a najkasnije u rujnu, kada nam je rok za realizaciju online prodaje.

Hoće li ulaznice kupljene preko interneta biti povoljnije?
One to neće moći biti jer će za nas biti veći trošak zbog izrade i održavanja sustava, ali i troškova kartičara i svega ostalog. Ipak, to će našoj publici uštedjeti vrijeme.

Marketing

Kako funkcionira marketing u kazalištu?
Svi se mi snalazimo i radimo najbolje što znamo, ali malo tko od nas ima dovoljnu edukaciju da bi se bavio marketingom. Kazalište Exit ima svoje ljude koji, uz ostalo, rade i marketing. Preuzeli smo znanja od onih s kojima smo prije radili i stvorili smo neki svoj sustav. Taj sustav manje više dobro funkcionira. Da biste napravili poštenu promidžbenu kampanju morali biste imati na raspolaganju puno veći budžet od našeg. Mi se teško možemo nositi s velikim svjetskom tvrtkama koje imaju novaca da mogu platiti velike kampanje. Mi to nemamo, pa na neki način moramo biti diverzanti.

Popularnim predstavama gotovo i ne treba marketing. One se zapravo prenose od usta do usta. Što vi mislite?
Taj nam je marketing zapravo najvažniji. Sve ostalo samo podsjeća, ili upozori na neki proizvod. Ono što čovjek čovjeku osobno preporuči je najvažnije. Mi smo u Exitu toga svjesni, ali ipak moramo ulagati i u reklamu.