Most Klek – Pelješac ovih će dana ponovno uzburkati hrvatsku javnost. Za mjesec dana hrvatska će Stručna komisija s bosanskohercegovačkom definirati konačnu visinu plovnog puta, a Hrvatske ceste raspisat će javni natječaj za izradu projekta. Na natječaj će se, osim Katedre za mostove zagrebačkog Građevinskog fakulteta, prijaviti i Institut građevinarstva Hrvatske, čiji direktor Petar Đukan opovrgava da Institut ima ikakve veze s izradom projekta spornoga mosta.

U vezi s mostom Klek – Pelješac vaše je ime nemoguće izbjeći. Čak vam i predsjednik države zamjera da ste izradu projekta mosta osigurali Institutu mimo javnog natječaja. Kako to komentirate?
– Most ne projektira IGH. Taj ugovor IGH uopće nije dobio, a kamoli mimo natječaja. Ta teza, koju gospodin Mesić iznosi jer mu je netko netočno prenio, jednostavno, nije točna. Istina je da sam član hrvatske Stručne komisije i da to radim privatno, bez ikakve naknade. Projektira Katedra za mostove zagrebačkog Građevinskog fakulteta, kojoj je posao doista ustupljen bez natječaja, ali u vrijeme kada je takav potez bio legitiman i moguć. Fakultet je državna tvrtka, Ministarstvo također – i u tom su se projektu usuglasili. Što se tiče odnosa Katedre za mostove i IGH, mi smo u ovome poslu čista konkurencija. Osobno bih volio da je izrada projekta povjerena Institutu, ali nije. Međutim, činjenica je da na Fakultetu postoji značajan tim znanstvenika i stručnjaka koji se u razvoju Hrvatske mora aktivirati.

Kako komentirate različite stavove o mostu. Jedni kažu da je potreban, drugi da je čisti politički projekt koji se nikada neće isplatiti?
– Po meni, Hrvatska treba biti povezana čvrstom vezom, a taj će most prometno povezati kompletnu obalu od Stona, preko Lovišta na Pelješcu, do Trpnja, što je dvjestotinjak kilometara najljepše obale na svijetu, sada potpuno zanemarene. Kada bi se to eksploatiralo, neka cijena okolne zemlje nakon gradnje naraste za samo dva eura po kvadratu, most će biti isplaćen. Veliki su ekonomisti govorili i da je glupo investirati u autoceste, a stvorena je zemlja koja vrijedi mnogostruko više od autocesta. Isto će biti i s mostom Klek – Pelješac.

Most, međutim, utječe na slobodan pristup otvorenom moru iz neumskog zaljeva pa nas susjedi ucjenjuju s visinom plovnog puta. O čemu hrvatska i bošnjačka strana toliko pregovaraju?
– Neumski zaljev po geografskim karakteristikama nije širi od 700 m i u njega može uploviti brod maksimalne dužine 200 m. Takvi su brodovi prosječno široki 30 metara pa je širina plovnog puta nesporna i o njoj se uopće ne razgovara. Sporna je visina. Postoje različiti brodovi. Jedrilice American Cup, a imaju jarbol od 60 metara, no sumnjam da će ikad proći neumskim zaljevom. Većina teretnih brodova koji prolaze Panamskim kanalom visoka je 30 metara, zbog čega je hrvatska strana zaključila da je visina plovnog puta od 40 metara dovoljna. No problem se javlja kod ratnih brodova i cruisera, projektiranih u visinu. O tome pregovaramo u slučaju da je most fiksan. Bude li pokretan, želimo definirati kolika je visina plovnog puta potrebna da se most što rjeđe diže. Na zadnjem sastanku bosanskohercegovačka je Stručna komisija inzistirala da visina mora osiguravati nesmetan prolaz za 80 posto brodova koji budu plovili tim zaljevom. To je rješivo iako držim da je bolje raditi fiksni most i pogoditi se oko visine. No visina je rastezljiva guma, jer svi su mostovi na Temzi visoki 37 metara, oni u njujorškoj luci imaju po 43 metra, dok su mostovi preko Bospora visoki i 50 metara. Osobno držim da bi visina od 45 metara Bošnjacima morala biti prihvatljiva.

Kako posluje IGH, jeste li zadovoljni?
– Mi smo konzultantska kuća koja ima tri grupe poslova, kontrolu kvalitete materijala i konstrukcija, projektiranje infrastrukturnih projekata i nadzor izvođenja radova. Koncipirani smo da budemo kompatibilni s građevinskom industrijom, da imamo stručni odgovor na sve što je graditeljstvu u Hrvatskoj potrebno. Zapošljavamo 850 ljudi od kojih 450 ima sveučilišnu diplomu. Orijentirani smo na rad u korist nacionalnog razvitka, ali smo sto posto privatna tvrtka. Izlistani smo na burzi i imamo oko 2000 dioničara, koji su većinom bili ili su još naši zaposlenici. U Institutu držimo da je za tvrtku koja prodaje intelektualne usluge nužno da je u vlasništvu zaposlenika kako bi se više marilo za njen boljitak. U zadnjih deset godina u tvrtku smo uložili vlastitih 250 milijuna kuna, sagradili podružnice u Splitu, Zagrebu, Rijeci, Osijeku… Otvorili smo i moderne laboratorije u Sisku, Zadru i Karlovcu. Što se poslovanja tiče, prošlu smo godinu imali 39 milijuna kuna čiste dobiti nakon poreza, a po petomjesečnim rezultatima ove godine i sada poslujemo na istoj razini. Prosječna neto plaća lani nam je iznosila 8747 kuna. Gotovo 64 posto zaposlenika Instituta su doktori, magistri, inženjeri i pogonski inženjeri. Na žalost, nemamo niti jednog doktora mlađeg od 30 godina, dok do 40 godina imamo ukupno 202 diplomirana inženjera.

To planirate ispraviti?
– Moramo, riječ je o strateškom ulaganju u tvrtku čiji je ključni resurs znanje. Stoga smo na razini Nadzornog odbora uveli sustav nagrađivanja perspektivnih zaposlenika. Zaposlenicima koji magistriraju prije 35. godine isplaćujemo 250.000, a onima koji doktoriraju prije 45. godine dodatnih 500.000 kuna. Rezultat je zapanjujući! Čim smo to izgalasli 105 ljudi se upisalo na magisterij. Neka, u moje su se vrijeme za trud na poslu dijelili stanovi. Danas se dijeli novac…

Kazali ste da IGH s mostom Klek – Pelješac nema veze. Na kojim je većim poslovima Institut angažiran?
– Nedavno smo dovršili projekt nadzora sanacije zagrebačkog odlagališta otpada Jakuševac, a sada smo nositelji ugovora za projektiranje hidroelektrane Lešće kod Ogulina. Prošli smo tjedan ugovorili i izradu projekta proširenja druge trake istarskog ipsilona, a imamo i nekoliko jačih projekata u inozemstvu. Konstruktor je ugovorio gradnju ceste u Kataru u kojoj ćemo sudjelovati i mi, dok smo u Alžiru s Dalekovodom i Konstruktorom osnovali i tvrtku specijaliziranu za niskogradnju. Projektiramo i po Crnoj Gorci te Bosni i Hercegovini, a nedavno smo se prijavili i za izradu nekih projekata u Albaniji.

Kako u Hrvatskoj napreduje obnova, obujam poslova građevinskih tvrtki sve je manji. Kako stoga ocjenjujete hrvatsko građevinarstvo danas, a kakvim ga vidite sutra?
– Nema sumnje da je hrvatsko građevinarstvo kvalitetno, ali želi li opstati ono mora biti jače kapacitirano, više izvozno orijentirano i činiti bazu za zapošljavanje. Mislim da je vrijeme da lagano krenemo van, ali tamo se s malom tvrtkom, jednostavno, ne može. Ako nemate 10 tisuća zaposlenih u grupaciji s kojom planirate u inozemstvo, teško da ćete uopće dobiti priliku. Primjerice, francuska građevinska tvrtka Vinci najveća je na svijetu. Usporedbe radi, dok hrvatski građevinari zajedno godišnje naprave posla vrijednog oko 3,5 milijuna eura, Vinci u istom razdoblju odradi poslove teške 20 milijardi eura. I kako da se domaća tvrtka, bilo u Hrvatskoj ili inozemstvu, uspješno othrva takvom gigantu ukoliko se ne prikloni određenom klasteru. Nikako!

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

Rade li domaće tvrtke što na tome?
– Na žalost, ništa, što je velika šteta. O tome sam dosta pisao u stručnim napisima pa čak i lobirao mnogo. U vlastitim kalkulacijama uvijek sam računao da bi centar okupljanja svih nas trebala biti INGRA. Ona jedina ima i ime i reference na svjetskoj razini, što bi nam svima mnogo pomoglo. Ipak, dalje od ideje nije došlo nikada. Valjda će jednom nekome sinuti…

U Hrvatskoj se gradi kvalitetno

Kako stati na kraj nekvalitetnoj i neplanskoj gradnji u Hrvatskoj?
– Moram kazati da je fama da se u Hrvatskoj gradi nekvalitetno. Naprotiv, gradi se kvalitetno – jeste li u novijoj povijesti vidjeli da se neka novogradnja urušila? Hrvatska samo treba veliki zaokret u prilagođavanju europskim normativima jer svi smo mi još na JUS-u. Koliko nas posla čeka, dokazuje činjenica da je samo iz područja betona EU izdala oko 10.000 stranica novih normi. Što se planske gradnje tiče, prvo treba donijeti potrebne planove. Hrvatska je bila carstvo bez planiranja pa je resorna ministrica uložila silan napor da 400 od 500 općina u međuvremenu donese prostorne planove. Uvela je i akcije rušenja, koje su u globalu podržali svi, pa mislim da se sivi građevinari više neće laćati nezakonite gradnje. Stvar je jednostavna, treba imati regule i treba ih poštivati.

Pretvorba Instituta u skladu sa zakonima

Institut građevinarstva Hrvatske osnovan je 1949. kao Laboratorij građevinarstva Zagreb radi pružanja podrške operativi u održavanju i unapređivanju kvalitete građevinskih radova. Sadašnje ime dobiva 1956. godine, a šest godina kasnije dodijeljen mu je i status znanstvene ustanove. Da bi udovoljio rastućim potrebama graditeljstva, Institut u 1961. i 1962. godini osniva i tri podružne ispostave u najvećim regionalnim centrima – Splitu, Rijeci i Osijeku. Radi rasterećenja središnjeg laboratorija u Zagrebu i u ispostavama, te bržeg pružanja usluga građevinskoj privredi, Institut u razdoblju od 1967. do 1973. otvara stalne terenske laboratorije u Sisku, Karlovcu, Dubrovniku, Puli, Zadru i Varaždinu. S Građevinskim fakultetom u Zagrebu udružuje se 1977. godine u jedinstvenu radnu organizaciju Građevinski institut, čime na optimalan način objedinjuje svoje znanstvenoistraživačke i stručne djelatnosti. Institut se na temelju nove zakonske regulative 1991. godine dijeli od fakulteta i ponovno preuzima stari naziv Institut građevinarstva Hrvatske. Danas je Institut jedna od vodećih znanstvenostručnih ustanova koja, zahvaljujući golemom iskustvu, kapacitetima i odnosu prema radu, uspješno obavlja u zemlji i inozemstvu sve znanstvenoistraživačke i stručne zadatke. IGH je 1995. godine privatiziran po svojevrsnom ESOP modelu od strane uposlenih i bivših uposlenika, te je jedna od malobrojnih tvrtki koja je saborsku raspravu i reviziju pretvorbe prošla sa zaključkom “provedena u skladu sa zakonima”.