Najvrjedniji nogometni klub na svijetu, po mjesečniku Forbes, je Manchester United, procijenjen na 1,87 milijardu dolara. Skuplji od milijarde dolara još su Real Madrid, Arsenal, Bayern i Liverpool. Međutim, Arsenalov omjer duga i vrijednosti je čak 107, a Manchesterov 54. Real je samo Ronalda platio 123 milijuna dolara, čime je nadmašio i Zidaneov i Figov transfer, pa je kao i Barcelona, zbog ogromnih investicija u, ruku na srce, lako kvarljivu robu, izložen velikim rizicima. Minhenski Bayern je svo vrijeme i investirao i trošio vrlo pažljivo, pa makar si time otežavao put do osvajanja Lige prvaka. Za razliku od Reala, koji je prodajom trening kampa Madridu za 445 milijuna dolara platio i dugove i kupio Figa za 57 i Zidanea za 71 milijun, Bayern nije od Münchena tražio da ga spasi, a zarađivao je dovoljno da diktira uvjete o partnerstvu prije početka gradnje svoje velebne Allianz Arene. Naime, Bayern je zaprijetio da će, bude li grad prekrut, stadion sagraditi za račun druge porezne uprave, pa neka susjedi ubiru poreze od svog businessa koji se vrti oko nogometa. München se odmah smekšao.

Njemačka kvaliteta
Bayern je najpoželjniji nogometni klub na svijetu. Nije najskuplji, ni prihodi mu nisu najveći, no njemačka racionalnost stavlja ga na vrh rang liste najstabilnijih, skoro posve otpornih na najcrnje scenarije u budućnosti.Svi Bundesligaši sjeli su za stol i još prije više od deset godina dogovorili da se neće utrkivati s talijanskim i engleskim ligašima, kao ni s Realom i Barcelonom. Odrekli su se najskupljih, to jest najboljih svjetskih igrača. Plan je bio nikad ne iznevjeriti njemačku nogometnu publiku, održavati kvalitetu Bundeslige i kult prvaka Njemačke, a u Ligi prvaka jednostavno parirati većim potrošačima najbolje što se može, i nadati se najboljemu.

Bez fanova u Indiji i Kini
Bayern, uvjetno rečeno, ne ovisi o rezultatu, barem ne u mjeri koliko o rezultatu ovise prezaduženi klubovi, niti je ranjiv kao klubovi koji su se po prihode odavno iz svojih država otisnuli u globalno selo. Ne upuštajući se u stvaranje histerije angažiranjem Beckhama ili Mesija na vrhuncu popularnosti, drugim riječima odbijajući uzimati kredite za naglo širenje, Bayern se odrekao i prihoda koje Barcelona i Real ostvaruju, recimo, u Kini i Indiji, ali se time riješio i rizika gubitka tih prihoda, odnosno rizika pada popularnosti zbog lošijih rezultata od onih na koje su obožavatelji navikli. A njemačka emigracija dovoljna je publika izvan granica. Eto što dobiješ ako imaš klub koji je dovoljno puta prvak da bi bio Bayern, a dovoljno puta prvak je netko drugi, da bi liga svima bila zanimljiva.